U srcu Baščaršije, stoji ostatak vakufa po imenu Tašlihan(kameni han). Izgradio ga je Gazi Husrev Beg, a kako je izgrađen i koja mu je bila namjena možete pogledati u kratkom videu. Virtuelnu rekonstrukciju je uradila ugledna prof.dr. Selma Rizvić, a priču je napisao pisac Muhamed Mahmutović. Pogledajte video, neće vam biti žao ni minute koju ste proveli gledajući!
- Ja Murad-beg Tardić, kojem sultan Sulejman Veličanstveni povjeri 8000 askera za pohod na tvrđavu Klis u Dalmaciji i nakon pobjede nagradi titulom bega, sad ležim ovdi pored svog ahbaba i saputnika – velikog gazije Gazi Husrev-bega, u haremu kamene ljepotice koju je on dao izgraditi. A da vam pravo kažem, ovdi mi je i mjesto, jer čovik je uvijek s onim koga voli, bio živ, ili ga zvali mrtvim vi koji sebe nazivate
živima. Koliko smo mi mrtvi ili ove naše lipe ispod kojih ležimo i koje vam prave hladovinu, i koliko su neki od vas živi… o tom bi se moglo pričati, al’ neki drugi put ćemo o tom. Moj ahbab i veliki gazija vazda je bio i ostao skroman insan i pored sveg bogatsva i imanja skromno živio u osrednjoj kući u Ćurčića mahali. O njemu vi koji ulazite u džamiju, šetate se ili odmarate u hladovini ovog harema, čije udaranje cipela i nanula čujemo po kaldrmi koju za vas napravismo…danas znate vrlo malo ili nimalo, kao i o onome što vam je on ostavio u amanet – džamije, medrese, česme, sahat-kulu. Ali ne krivim vas, zulumi i zulumićari nad vama učiniše od vas to što ste sad – ni svoji, ni tuđi, slobodna tijela, ali porobljena uma i s malo znanja o sebi, svom topraku i svojoj prošlosti. Ni ove tarihe iznad glava našijeh pročitati ne znadete, a koliko do juče sve te jazije, sva ta pisma bila su čitljiva svima nama.
Gazi Husrev-beg se nikad nije volio žaliti…ali vam moram preni'ti da ga duša boli rad mnogijeh stvari, a ponajviše rad Tašlihana od kog osta samo jedan zid… Ne veli mi ništa, ali nije ni potrebno, mi odavno ne eglenišemo više ri'čima. Znam ja kol'ko njemu znači svaki kamen ovog Saraja.
Ko sad ga gledam kako sjedi u ovoj istoj džamiji onako uspravan i velik kakav je bio… pored svog glavnog neimara, čuvenog Adžema Esira Alija iz perzijskog Tabriza, koji se nampram njega činio kao patuljak. Naginje se prema njemu, kazuje mu nešto, ovaj glavom značajno klima kao da sve kazano zapisuje u neke nevidljive ćage u svojoj glavi…