Trivić treba znati gdje se krije nestalo Čajničko jevanđelje

Podijelite ovaj članak:

Piše: Jagoda Savić

 

Dr. Erma Ramić-Kunić, naučna saradnica sa Instituta  za jezik Univerziteta u Sarajevu, je ovih dana izazvala buru reakcija svojom pretpostavkom  da je iznimno vrijedno Čajničko Jevanđelje nestalo i da se više ne nalazi u Bosni i Hercegovini.  Da  interesovanje dr. Ramić-Kunić  za  pomenuto jevanđelje bude jasnije, treba reći da je njen rad fokusiran na  crkenoslovenski prijevod Biblije, ćirilometodske studije  i srednjevijekovne rukopise.

Da je dr. Ramić-Kunić pažljivo pročitala Odluku Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine od 25.04.2013 godine, vidjela bi da se tom odlukom Vlada Republike Srpske obavezuje da obezbijedi naučne, tehničke, finansijske i druge mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju čajničke kulturne baštine. To bi značilo da je prva i jedina adresa za postavljanje pitanja gdje se nalazi Čajničko Jevanđelje trebao da bude kabinet ministrice kulture RS Natalije Trivić, čiju adresu,  broj telefona i mejl je mogla pronaći na web stranici Vlade RS. Umjesto da se usmenim ili pismenim putem obrati nadležnom organu i pita, dr. Erma je izabrala da sije sumnje u javnosti i puca uprazno u stilu “Da li je i ko je dao nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine? Ko ga je i kada otuđio i sakrio?“ Cijenili bismo kada bi nam dr. Emra objasnila kako je uspjela dobiti informaciju o nestanku Jevanđelja kad se ono uvijek čuvalo u crkvenoj riznici pod ključem i uopšte nije bilo izlagano  očima posjetilaca crkve. Ko je to mogao da vidi iza zaključanih vrata? I da došapne baš dr. Emri, kako bi ona postala glasnogovornica ove potrage za ukradenim blagom.

Ostali učesnici:

Traženjem informacije na propisani  način  bi ranjiva i lomljiva javnost naše države bila pošteđena zluradih komentara koje su u suštini pripisivale kriminal nepoznatom počiniocu. Među ostalim javnim ličnostima koje su se pridružile postavljaju pitanja o Čajničkom Jevanđelju  je i Faruk Kapidžić, predsjedavajući Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Gospodin Kapidžić je za Radio Sarajevo rekao: „ Neka glavni baja, bosanski pravoslavac, prvo kaže, a ako ne zna neka sazna , gdje se nalazi Čajničko jevanđelje pa onda neka se bavi formiranjem vlasti sa „odabranim muslimanima“. Jedan takav samoodabrani mu može pomoći u tome, jer gdje je šta vrijedno i skupocjeno tu je i on.“ Mislim da ni ne treba eksplicitno naglašavati da se ovaj zluradi kontradiktorni komentar „ možda sad ne zna ali uvijek zna“ odnosio na Baju Dodu, ali naš zakon postavlja presumpciju nevinosti dok se sudskim postupkom ne dokaže krivica. Gospodin Kapidžić je dodao i : „Ovo Jevanđelje je vjerska neprocjenjiva vrijednost, dok za obične hoštaplere je nažalost samo ogromna materijalna procjenjiva vrijednost. Ako se možda neko nekada usudio materijalno procijeniti tu vrijednost onda se taj isti možda nekada usudio i tu vrijednost ‘sakriti'”.

Profesor emeritus, istoričar Enver Imamović je za Radio Sarajevo izjavio da su brojna bosanskohercegovačka blaga pokradena iz naše zemlje u minulim stoljećima, a posebno u toku agresije 1990-tih. Vijest da je ista sudbina zadesila i čuveno Čajničko Jevanđelje, sredjovjekovni rukopis, je još jedna u nizu koje nam stižu svaki dan o krađi nacionalnog blaga. Čajničko Jevanđelje je izuzetno vrijedan rukopis  koji se odnosi na pisanu građu srednjovjekovne bosanske države.On je jedan od rijetkih koji se sačuvao u našoj zemlji , u tamošnjem manastiru, a sada je ukraden. Kako je do toga došlo, nije teško dokučiti jer naše kulturno- umjetničo blago počev od muzeja- nije zaštićeno.“

Možda je najpoštenije reći da su ovakvim intelektualcima  potrebni Srbi lopovi kako se ne bi gradio zajednički život i  građanska država za koju se zalaže svaki razuman stanovnik u BiH. Na sreću, uvijek ima i onih drugačijih koje vrijedi pomenuti. Tako u Odluci državne komisije o davanju Čajničkom Jevanđelju status kulturne baštine piše da je 25.04.2012 godine prijedlog podnio Harun Bucalović iz Sarajeva, ali se za njegov plemeniti gest vjerovatno nikad ne bi ni saznalo da se na Radio Sarajevu nije pojavio zaskočni prozor „Pazi, krađa!“.  Harun je jedina osoba u ovoj priči kojoj  se treba nakloniti sa poštovanjem, zbog brige o ovom pravoslavnom kulturnom biseru.

Inače, Čajničko Jevanđelje nije cjelovito. Sačuvana su u cjelosti Jevanđelja po Marku i po Mateju,   Jevanđelju po Luki nedostaju neke stranice a Jevanđelje po Jovanu je potpuno uništeno. Rukopis je urađen na tankom pergamentu, a kasnije su mu stavljene drvene korice koje su presvučene kožom. Prvi zabilježeni izvor o mogućoj izradi vodi do feudalca Pavla Radenovića, koji je ili bio nalogodavac da se rukopis uradi ili kasnije samo postao njegov vlasnik.

Krađa ili restauracija?

Kad se nađemo između dvije različite verzije istog događaja, „ukradena“ i „nije ukradena“ onda su potrebni argumenti koji bi se vagali i izvagali kako bismo mogli donijeti naš samostalan sud. Ja sam danas razgovarala sa sveštenikom Dragišom Simićem, starješinom crkve u Čajniču. Rekao mi je da se Jevanđelje restaurira i da će biti predstavljeno javnosti kad se restauracija završi. Takođe je rekao da od mitropolita Hrizostoma ima dopuštenje ( blagoslov) da kaže samo tih nekoliko osnovnih podataka i ništa više. Zašto vjerujem ocu Dragiši kad kaže da Jevanđelje nije ukradeno već da je na restauraciji? Zato što oca Dragišu poznajem nekoliko godina otkad je premješten u Čajniče i mogu da kažem da se radi o veoma Bogobojaznoj osobi. Puno puta sam ga vidjela kako čita molitve raznim potrebitim posjetiocima crkve i nikad mu nije bilo mrsko da uzme krst u ruku kad ga neko zamoli. Pred mojim očima nikad nikog nije odbio. Isto mogu da kažem i da oca Damjana i za đakona Mladena.

Zabrana pristupa informacijama:

Zahvaljujući zabrani mitropolita Hrizostoma da se navode detalji, ostala sam prikraćena za odgovore kao što su kada je Jevanđelje odnešeno i koliko će trajati njegova resturacija i konzervacija? U Srbiji postoji jedan još stariji rukopis iz 12 vijeka, koji se zove  Miroslavovo Jevanđelje. Njega je 1998 i 1999 godine restaurirala dr. Vera Radosavljević, doktor hemijskih nauka i konzervator iz Narodnog muzeja, koja je taj posao radila  dvije godine. Sjećam se da mi je pričala da je najdelikatniji dio restauracije tzv. raskoričenje, odnosno skidanje korica dokumenta kako bi se dobio pristup svakoj stranici, kao i izbor supstanci za obradu papira, jer neke mogu da izazovu oštećenja pergamenta.

Isto tako, ostala sam uskraćena i za pitanje koliko će koštati restauracija, jer je iz odluke državne komisije za kulturno nasljeđe decidno rezultiralo da je Vlada Republike Srpske  organ koji treba da vodi brigu o zaštiti Čajničkog Jevanđelja.

Treće, nije mi bilo dozvoljeno ni da saznam kakve su reference stručnog tima koji će izvoditi restauratorske i konzervatorske radove. Velika je odgovornost uzeti u ruke jedan tako vrijedan pergament i biti siguran da ga nećeš oštetiti i ovo je stavka koju posebno zamjeram braniocu informacija u sjeni, koji je od svih naviši po rangu a mi ga ne vidimo.

Što se tiče mjesta gdje se sada Jevanđelje nalazi, mislim da nije razborito objavljivati informaciju o tome. Krađa kulturne baštine je u stalnom porastu pa onaj ko objavi vijest o lokaciji na kojoj se vrše radovi na bilo kojoj kulturnoj vrijednosti, na sebe preuzima odgovornost i za  odavanje tajne lopovima. Kradljivci kulturne baštine  su odlično organizovani i uspješno uklanjaju prepreke koje im se nalaze na putu, pa je rizik objavljivanja nepotreban.

A kad je u pitanju moguća krađa, mislim da u ovoj situaciji nema nikakvih elemenata krivičnog djela. Poznajući politiku scenu Republike Srpske i manire nekih političara, meni zabrana osnovnih informacija o Jevanđelju više liči na sprovođenje nekog osmišljenog plana. Realno gledano, uz takav plan bi neko ko se u javnosti pojavi sa restauriranim Jevanđeljem  izazvao medijski bum i pažnju i naših i stranih medija i istovremeno zaradio dobre političke poene. Ko će to biti, ostaje da se vidi. Mogu sa svakim da se kladim  da će biti fešta, samo još ne znamo čija. Slikaće se taj neko kad za to dođe vrijeme.

Mitropolit dabrobosanski, gospodin Hrizostom, je danas posebno oštrim riječima  govorio o nezakonitom prisvajanju  srpskih dobara. Bilo bi mi drago kada bi gospodin Hrizostom shvatio da jedan fiksirani prezrivi pogled prema bljuvaču  izaziva puno više efekta nego sto žučljivih riječi. Fiksirani prezir u stomaku bljuvača izaziva komešanje koje riječi nisu u stanju da pokrenu, a benefit je

jer se izbjegne verbalni sukob.

Gdje je Jevanđelje?

Dr. Emra Ramić-Kunić je  unijela još jednu sumnju koja može  izazvati efekte na relaciji BiH i Srbija. Ona  je naglasila da je Srbija usvojila zakon o kulturnim granicama koje podrazumijevaju šire granice u odnosu na državu Srbiju, a time su obuhvatile i Republiku Srpsku.

„Po tom zakonu oni sav prostor podrazumijevaju srpskim kulturnim prostorom i po tom zakonu je vjerovatno izmješteno i Čajničko Jevanđelje – smatra Ramić-Kunić, koja izmještanje i zbog potreba restauracije problematizira jer o tome nije obaviještena Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.“ Jedini tačan dio u izjavama dr. Emre jeste upravo  taj da nije dozvoljeno iznošenje baštine sa takvim statusom iz BiH.  Iznošenje se može izvršiti samo ako se dokaže da se restauracija i konzervacija u inostranstvu može izvršiti kvalitetnije, brže i jeftinije. U tom slučaju državna Komisija daje odobrenje za iznošenje, u kom su precizno navedeni svi parametri buduće lokacije i radova koji se trebaju izvršiti. Nemajući informaciju o tome je li Jevanđelje iznešeno iz zemlje ili nije, nemamo elemenata za procjenu da li je došlo do povrede propisa ili nije.

U ovom momentu mi padaju  na pamet neke upotrebljive varijacije.  Kad je počela „epidemija“ korona virusa, u region Lombardija je došlo stotinu ruskih vojih epidemiologa, koji su u nekoliko aviona donijeli i špricaljke i sredstvo za špricanje cijelog tog regiona i danima špricali bolnice, škole i ostale objekte bez da im je zafalila i jedna šprcaljka. Hoću samo da kažem da se sredstva za rad mogu i donijeti. Isto tako,  predmet rada se može odnijeti bilo gdje a da ostane neprimjećen. Ja sam bočice sa dječijim urinom, kojima je laboratorijskim putem trebalo utvrditi količinu žive od DTPr vakcine, prošvercala kroz aerodromsku kontrolu umotane u aluminijsku foliju  na koju sigurnosni aparati tada nisu reagovali. Znači, ima načina i načina…

Čajnička Krasnica:

Tekst o Čajniču se ne bi mogao završiti a da se ne spomene još jedna posebna čajnička vrijednost. Mnogi možda ne znaju, ali u toj crkvi se nalazi i Čudotvorna ikona Presvete Bogorodice koja je jedan poseban izvor duhovne snage. Faktički, kad jednom osjetite tu snagu stalno želite da opet dođete. Ovu ikonu zovu Čajnička Krasnica i kad joj se približite ona u vama izvrši proces dubokog pročišćenja uma, duše i tijela, bukvalno od kose do peta. To pročišćenje može da razumije samo onaj ko ga je u Njenoj blizini barem jednom osjetio na sebi. Ali, nije naše da  razmišljamo o energijama svetih mjesta. Što manje razmišljamo a više volimo, naučimo misliti srcem, a to je najviši intelektualni domet.

Subscribe
Notify of

0 Komentari
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x