Čovjek je poput grafitne olovke.
Prvo
Da bi ostavili najljepši trag pisanja, olovku moramo našiljiti, to je poput čovjeka koji se mora spremiti i proći iskušenja da bi bio bolji. Neka od tih iskušenja sigurno vole, baš kako bi i olovku boljelo šiljenje da ima osjećaje.
BITNO JE DA RADIMO NA SEBI, BEZ OBZIRA ŠTO JE TO NEKADA BOLNO.
Drugo
Čovjek kroz život pravi greške, baš kao što se prave i greške u pisanju olovkom. Međutim ukoliko ispravimo svoje greške, to je poput brisanja gumicom na olovci nakon pogrešno napisanih riječi.
BITNO JE DA ISPRAVLJAMO SVOJE GREŠKE, BEZ OBZIRA ŠTO JE TO NEKADA TEŠKO.
Treće
Kao i kod olovke, i čovjek svojim prisustvom ostavlja trag. Važno je da pripazimo kakav će taj trag biti jer ona ostaje iza nas i govori o nama.
BITNO JE KAKAV TRAG OSTAVLJAMO, ZBOG TOGA PRUŽIMO UVIJEK SVOJ MAKSIMUM.
Četvrto
I kod olovke i kod čovjeka naravno prvo uočimo ono što je izvana, spoljašnost i površinu, koja nije uvijek prava slika. Za olovku i njenu punu funkciju bitno je kakva je unutrašnjost a ne vanjština, kao i kod čovjeka.
BITNO JE KAKVA JE UNUTRAŠNJOST, ZBOG TOGA RADIMO NA SEBI.