Ubjeđivat će te da Allah više voli siromahe; to je, doista, jedan veoma lijep vid opijuma

Ubjeđivat će te kako siromaštvo nije mahana i da Allah više voli siromahe, da je Allahov Vjerovjesnik ﷺ bio siromah, da je skromnost blago koje ne presušuje, da je asketizam vrlina, a pohlepa porok, da je lijepa riječ glavnica imetka siromaha, a da su bogataši obične krvopije. . .

To je, doista, jedan veoma lijep vid opijuma koji će te učiniti da se naslađuješ svojim siromaštvom, da uživaš u svojoj oskudici i da budeš zadovoljan sa svojom slabošću i nespretnošću (nesnalažljivošću). Neće ti pričati o Osmanu i vojsci „teškog časa“ (pohoda na Tebuk, op. prev.), niti o Talhi i njegovoj darežljivosti, niti o Zubejru i njegovim nekretninama, niti o Ibn Aufu i njegovoj trgovini, niti o Ibn Ebi Vekkasu i njegovim sadakama, neka je na sve njih Allahovo zadovoljstvo. Niko ti neće pričati o tome da je naš predvodnik Muhammed ﷺ molio Allaha da ga sačuva od nevjerstva i siromaštva, niti o tome da je gornja ruka bolja od donje ruke, a niti o tome da je snažan vjernik bolji kod Allaha od slabog vjernika. Ne! Reći će ti da nema smetnje da budeš siromašan, slabašni i muhtač. Jer tada nećeš pitati, nećeš preći u fazu kada tragaš za više od obične jednodnevne nafake i nećeš moći da propituješ o zulumu, o klečanju, o potlaćenosti. Jer, tada ti postaješ buntovnik, nametljivac, onaj koji je prekoračio svoje „ovlasti“. Tada ćeš razmišljati, planirati, djelovati i možda – ne dao Allah – na kraju, trijumfovati!

Piše: Muhammed al-Ghazali (Dialogos)