Naime, Dževad radi, živi i bori se kako bi svoju porodicu prehranio, a na tom putu mu stoje nepravda i nesreća. On je prije šest godina ostao bez jednog djeteta koje se utušilo.
Najstarijem je 17, a najmlađem pet godina. Kako kaže, troje školuje i nije nimalo lako.
– Radim gdje god me zovnu i šta bilo. Činim sve samo da mi ukućani zaspu siti. Ne mogu namirnicu kupit kako treba. Žena mi srčani bolesnik, ne može ni ona više. Znam iscijepati po 10 metara drva za dan. Neku noć legli spavat, ova mala ustaje kaže: „Babo, ja gladna“. Sreća bilo hljeba. Šta ću… – govori Dževad.
Dalje nastavlja kako se zaposlio u jednoj kompaniji gdje je za 13 dana dobio 185 KM plate.
– Još me ostavi poslije radnog vremena, radi i nedjelje.
Pa ja toliko pojedem na poslu – kaže.