Za mog su djeda isprosili naninu stariju sestru. A niti se on njoj dopadao, niti je ona njemu srcu prilegla. E, zato je nanino srce za njim ludovalo, a nana njemu golema ljubav bila.
No, valjalo je najprije da se starija kćer uda, a preko roditeljske riječi teško se moglo. Svatovi došli, mladu, pod feredžom, na konja stavili. Stigli mladoženjinoj kući. Mladoženji kiša iz čela bije, neveseo, ko da je dženaza, a ne svadba. Došlo vrijeme da mlada otkrije lice.
” Kad sam skinula peču, svekar i svekrva samo se zgledaše. Vide, nije im u kuću došla ona, koju su isprosili. Ne progovaraju. Ja se okamenila. Svekar blago klimnu glavom, svekrva mi namignu. Biva, vratiti me neće.
A dedo ti…. Tako mi Boga, vidjela sam da mu srce hoće iz košulje iskočiti. Samo mu se oni biserni zubi ukazaše, onaj njegov osmijeh kuću napuni, pa iz sveg glasa – a pjevao je ko slavuj – zapoja: Da je meni, lale moje, leći umrijeti, umrijeti, lale moje, smrti ne viđeti. Rodilo voće, draga me hoće, majka joj ne da, ona pobjegla.”
A mene da stid nije bilo, okrenula bih, po ženski: Rodilo voće, dragi me hoće, majka me ne da, ja joj pobjegla. “
Nekoliko sati kasnije, moj je djed otišao u vojsku Kraljevine. Na dvije godine, bez odsustva. Pitam je, dok mi je ovo pričala: ” Pa, jesi li znala da će odmah u vojsku? “
” Sve sam ja znala. I da me mogu kući vratiti, koliko god me begenisao, da ne pogaze riječ. I da ću, ako ostanem, čekati. Među tuđim svijetom. I crkla bih da došla nisam. Tih nekoliko sahata, prije nego što će poći, samo smo se nekoliko puta stigli pogledati. Pokratko. A dunjaluka je vrijedilo i svih carskih hazni. Ko da mu sad gledam one nasmijane, mavi boje, oči. “
I dočekala ga je . I nakon nekoliko godina, bez njega ostala. Pet i po decenija, udovica bila. Tražili joj ruku, mnogi, nakon njegove smrti:
” Ih, ne bih za sultana nakon njega pošla, samo zbog hatora onih nekoliko pogleda, onu večer, kad su me doveli. I hatora onih njegovih, mavi očiju. “
I da ne zaboravim: Starija se nanina sestra udala za onog kojeg je voljela.
Ona je “prevaru” i isplanirala. I tvrdila da je i dedo za nju znao, ali da je u nevjerici bio, sve dok nanino lice u svojoj kući ugledao nije.
(Adnan Rondić, Facebook)