Deset godina smo suprug i ja radili u hitnoj pomoći. Sa nelagodom očekujemo raspored dežurstva jer ni jedan zdravstveni radnik ne veseli se tom dežurstvu. I tada stiže taj 31.12..
Obično je šaka u najlonu i ručniku iz kojeg curi krv i padaju komadi kosti i kože po čekaonici zbog nespretnog pridržavanja uplakanih roditelja ili prijatelja koji su u strašnom šoku.
Nesretnik je potpuno bijel od šoka, boli i na rubu nesvjestice. Moram reći da je uživo i u boji 1000 puta strašnije+bol neizdrživa, slijedi brzi transport, komplicirane operacije ako se uopće i jedan prst da spasiti.
Za sekund euforije praska, plaćati će invalidnošću za cijeli život. Zbogom sport, zbogom vožnja, zbogom društvo, djevojke, zbogom posao.
Najčešće je otac zaslužan bio da se u djetetovoj ruci našla petarda. Zato ako volite sebe i ostale, uživate u životu. Imate divne planove, prijatelje i sretan i bezbrižan život tada petarde prepustite onima koji su odlučili biti nepovratno nesretni.
(Zvjezdana Klarić)
