Za nekoliko dana u Njemačkoj će se održati savezni izbori. Njemačka kancelarka Angela Merkel neće uzeti učešće na ovim izborima, i odlazi u itekako zasluženu penziju. Kritike na penziju od 15.000 eura, ličnog vozača do kraja života i druge benefite, već su odavno počele, ali, gledajući objektivno, ma kojoj političkoj struji i ideji vi pripadali, Angela Merkel je jedna od rijetkih političkih figura za koju možete reći da je zapravo zaslužila odmor, i ugodan ostatak života. Njene obaveze kao kancelarke neće prestati i vodit će poslove sve do formiranja novog kabineta, ali svi znaju da je ovo kraj ere njemačke “Mutti”, (majke), kako su je i sami njemci nazvali zbog njene privrženosti svom narodu.
Mnogo se već zna o javnom ali i o privatnom životu Angele Merkel. Zapravo, kada je riječ o privatnom životu, tu se nema šta iskopati – teta Angela je karijeru počela i završila bez afere, bez optužnica, bez sramotnih izjava i poteza. To je žena koja dio dana upravlja najmoćnijom državom na svijetu, a u drugom dijelu dana rado će skuhati čorbu od krompira ili napraviti kolač sa šljivama.
Kada su je nedavno upitali šta će raditi u penziji, kada bude imala mnogo slobodnog vremena, odgovorila je “Razmislit ću o onom što me stvarno zanima jer 16 godina nisam imala vremena za to.” Penzija je za mnoge jedna depresivna faza u kojoj se prolazi kroz razne krize a pogotovo ako u penziju odlazite nakon ovakve funkcije, ali to nije slučaj za Angelu Merkel. Ona će tek sada početi tražiti sebe i razmišljati i čitati o onome što je zanima, jer mnogo voli čitati, toliko da, kako i sama ističe “Čitam dok mi kapci ne padnu od umora…”
Merkelova uz sebe ima i jako sličnog muža, sličnog po radnoj etici i discipline – Joachima Sauera, kvantnog mehaničara, koji i u 72. godini radi kao profesor na Sveučilištu Humboldt.
Teško je biti prijatelj sa Angelom Merkel
Kolege je opisuju kao političarku koja u odnosu sa kolegama nije prelazila ni formalne linije, a kamoli da je prelazila u neformalne i prijateljske odnose.
Angela Merkel ne glumi, niti je to ikada voljela raditi. Ona svoje raspoloženje, stavove i principe pokazuje brutalno otvoreno. Većina ljudi doživljava Angelu Merkel kao „domaću“ i „normalnu“ osobu. Upravo zbog takve slike o njoj, zanimanje za njezinu ličnost svako malo iznova se razbukta, i to svaki put kada ljudi pomisle da se ipak iza te javne slike o Angeli Merkel krije druga, drukčija osoba. Pa ne postaje čovjek kancelarom ako je potpuno transparentan. Stoga se neprestano pojavljuje jedno te isto pitanje: kakva je ona stvarno? Kako zaista razmišlja?
Odgovor je dosadan: kod Angele Merkel dobivamo ono što vidimo. Iza javne slike ne skrivaju se gotovo nikakve ogromne tajne. Tumači osobnosti i dugotrajni pratitelji dobro su istražili tu ženu. Postoji velik broj pozitivnih osobina s kojima se Angela Merkel dovodi u vezu: ona je radoznala, kaže se s pravom, željna znanja i učenja. Kad se bavi nekim problemom, onda prvo želi u potpunosti razumjeti što je na stvari. Bila riječ o penzionoj formuli, nekretninskom mjehuru ili Južnokineskom moru – ona zahtijeva činjenice, želi razumjeti suprotnu stranu, čak i ako ne dijeli njezine argumente. Kad se s francuskim predsjednikom Françoisom Hollandeom 8. srpnja 2012. sastala na jednoj od godišnjica njemačko-francuskog pomirenja u Reimsu, prvo je proučila historiju grada i odnosa. Živote stranih sugovornika ona pomno studira, neprestance u potrazi za gradivom primjerenim za rješavanje vlastitih problema. Čak i sastavljači njezina radnog rasporeda uzimaju u obzir kancelarkine sklonosti i znaju kako je treba zadovoljiti. Gotovo da nema putovanja u inostranstvo na kojem Angela Merkel nema bar jedan termin u nekoj naučnoj instituciji. U Indoneziji je posjetila centar za rano otkrivanje cunamija, u Kanadi institut za istraživanje mora.
Jedna od njezinih najdražih rečenica veoma je jednostavna: „Što se obeća, to se mora i održati.“
Angela Merkel voli šutljivost i sama je veoma šutljiva. „U društvu se dosta štedljivo odnosimo prema šutnji. Društvo je postalo veoma glasno“, rekla je u jednom intervjuu moderatorici Anne Will. Šutnja za nju u nekim momentima nosi u sebi nešto otmjeno. Često je šutnja i politički jednostavno obavezna – primjerice, one večeri prije izbora za Savezni parlament 2005., kad se na televizijskom sučeljavanju kandidata Gerhard Schröder razbjesnio i prorekao joj da nikad neće biti savezna kancelarka, ne uz tu tijesnu prednost i ne u sukobu s njegovom strankom. Da mu je Angela Merkel nešto odgovorila, zacijelo bi bilo gotovo. Onda bi došlo do dvoboja, koji nijedno od njih dvoje ne bi preživjelo. Ovako ju je, međutim, Schröder te noći učinio žrtvom, CDU se silom prilike konsolidirao i ona je unatoč lošem izbornom rezultatu na kraju postala kancelarka. Šutnja, dakle, tišina – „za mene je to nešto veoma, veoma lijepo“.
Angela Merkel postaje opasna kad se umiri, govore u uredu kancelarke. Kad postaje sve tiša i tiša, na pomolu je eksplozija. Angela Merkel ne viče, ona postaje sarkastična – i onda udari. Ako je neki problem dovoljno dugo vrio u njoj, ako ju je neki nemio suvremenik odveć dugo živcirao, ona se zatvara u svojoj pećini i izlijeće u pravom trenutku. Tu čvrstu, neumoljivu crtu njezine osobnosti iskušavaju uglavnom samo oni suradnici ili politički suborci čija sudbina ovisi o njoj i koji joj – ovo se mora reći sasvim brutalno – više ne trebaju. Njezina prominentna žrtva te vrste bio je ministar zaštite okoliša Norbert Röttgen, koji nakon izgubljenih izbora za zemaljski parlament u pokrajini Sjevernoj Rajni-Vestfaliji nije htio odstupiti, pa ga je ona hladno otpilila. Röttgen nije htio uvidjeti da je s grijehom izbornog poraza postao opterećenjem i za kabinet i za ekološku politiku.
Disciplina je ključni pojam u njezinu radnom životu, tačnost joj je važna, zna se itekako mučiti, podnositi beskrajne sjednice, upravo za vrijeme krize eura, izaći nakraj s nekoliko sati sna. Tada nastupa trezvene glave, sasvim bez ideologije, ali i puna taktike. Angela Merkel se tada svodi na svoju najbolju osobinu: sučeljavanje s argumentima. Ona se drži fakata, činjenicama pobija mišljenja. Zna da se za svoju moć mora neprestance iznova boriti, da u svoju nedodirljivost nikada ne može biti posve sigurna. Upitana u jednom intervjuu o svojem odnosu spram moći, odgovorila je začuđujuće ofenzivno: „Ja nisam defetist, čovjek ne smije sebi dopustiti da ga ponižavaju. Držim glavu iznad vode. Ne plutam, znam kuda idem.“ Da li joj je drago što ima toliku moć, glasilo je sljedeće pitanje. Angela Merkel: „Ako čovjek tome pristupi na pravi način, to je sastavni dio posla. Ali o tome ne treba govoriti.“