Po odobrenju emevijskih vladara El-Andalusa (prva dinastija nakon četverice halifa), Zaragozom je prvo vladala dinastija Banu Tujib. Fitna (smutnja) je bila uzrok raspada Kordopskog hilafeta, što su iskoristili Tujibidi te osnovali državu Taifa Zaragoza. Vlast od Tujibida preuzima dinastija Banu Hud, čiji je osnivač Sulayman Al-Mustain.
Na ulazu u Aljaferiji dočekao nas je veliki broj policajaca, jer je u tom trenutku zasjedao Parlament autonomne zajednice Aragon, čije sjedište je upravo ova veleljepna palata. Obično kada zasjeda Parlament, objekat je zatvoren za posjete.
Budući da dolazimo iz Bosne i Hercegovine i da smo već ranije dogovorili termin obilaska, odobren nam je ulaz u dio Aljaferije, koji kazuju priču o zlatnom dobu Zaragoze, dok je Taifom Zaragoza vladala Banu Hud dinastija. Naš sagovornik kroz odaje Aljaferije bio je Alejandro, turistički vodič iz Zaragoze.
Vladavina Al-Muqtadira
Alejandro ističe da je nakon dolaska na vlast, Sulejman ibn Hud al-Musta’in (1039. godina) za upravitelje različitih okruga postavio svojih pet sinova. Nakon njegove smrti, 1046. godine, njegovi sinovi počeli su tražiti nezavisnost od Taife Zaragoza. Dolaskom na vlast Al-Muqtadira, jednog od sinova Sulejmana al-Musta’ina, uz velika opiranja, dolazi do ponovnog ujedinjenja dezintegriranih dijelova zemlje.
Al-Muqtadir je bio inicijator razvoja nauke, filozofije i umjetnosti. Za vrijeme svoje vladavine Taifu Zaragoza je doveo do maksimalnog političkog i kulturnog procvata. Taj period smatra se zlatnim dobom Zaragoze.
Prema njegovim riječima, Al-Muqtadir je naredio izgradnju prelijepe Aljaferije (11. stoljeće), koja je poslije postala rezidencija dinastije Banu Hud. Palata odražava raskoš Taifa kraljevstva u vremenu njegovog političkog i kulturnog vrhunca. Danas je Alhaferija izuzetno dobro sačuvana (izvorno ar. Qasr al-Surur – palata radosti), a čine je brojne dvorane ukrašene arapskom ormanentikom.
Dolazimo do Troubador kule, koja je najstariji dio palate. Čini je pet nivoa, koji potiču s kraja 9. stoljeća, u vremenu vladavine Muhammada, prvog guvernera Banu Tujib dinastije. Prema riječima Alejandra, građena je po uzoru na dvorce u Siriji (Qasr al-Hayr al-Sharqi), Palestini (al-Hayr al-Sharqi) i Jordanu (Qasr Mshatta).
U 9. i 10. stoljeću bila je odvojena od palate, a njena funkcija je bila stražarska i odbrambena, da spriječi eventualne napade. Poslije je Banu Hud dinastija integrirala kulu kao sastavni dio palate.
Uzor u gradnji islamskih objekata
Za kraj našeg obilaska otišli smo do najljepšeg i najvažnijeg dijela Alhaferije, koji je izgrađen za vrijeme Banu Hud dinastije. Taj dio čini Zlatna dvorana, s malom privatnom džamijom. Mihrab džamije, okrenut prema Meki, s geometrijskim oblicima podsjeća na mihrabsku fasadu iz Aburahmanove džamije u Cordobi.
Unutrašnjost Zlatne dvorane, ukrašene arabeskama, smatra se uvodom u filigransku umjetnost Alhambre. I u južnom dijelu Alhaferije nalaze se brojna ukrašavanja arabeskama, koje će poslije biti uzor u gradnji brojnih drugih islamskih objekata. U palati je smještena i vrijedna muzejska postavka, koja nam otkriva nevjerovatne primjere islamske umjetnosti i kaligrafije tog vremena.
Danas je u jednom dijelu palate smješten Parlament autonomne zajednice Aragon. Almoravidi (Berberska dinastija) 1110. godine osvajaju Zaragozu, što je označilo kraj vladavine Banu Hud dinastije. Nakon kratke vladavine, kralj Alfonso I zauzima Zaragozu i proglašava je svojom prijestolnicom.
Danas je Zaragoza glavni grad španske autonomne zajednice Aragon.
Izvor: Al Jazeera