Glavni znak zavisti – vrlo je jednostavan i primjetan. Ali on nas obično zbunjuje. Jer onaj koga smatramo prijateljem, rođakom, žali nas kada nam se nešto loše dogodi.
Šta je nevjerovatno! Na primjer, čovjek se prilično hladno odnosio prema nama. Kritikovao, obraćao oštrim riječima, čak ismijavao. Nije nas hvalio za uspjeh, nije podržao u poduhvatima… A čim se desilo nešto loše, potpuno je promijenio svoj stav prema nama!
Vjerovatno smo pogriješili u vezi s njim? Vjerovatno je dobar prema nama. Ispituje detalje, uzdiše, daje savjete i čak nudi pomoć. Malu, ali pomoć! I ponovo saznaje kako smo toliko pogriješili i upali u nevolje. Kako smo se razboljeli ili od čega je umro nama blizak čovjek. I zašto nas je muž napustio? Kakav nitkov. Šta je rekao na oproštaju? Šta smo osjećali?
Takvo saosećanje čovjek iznenada počinje pokazivati ako imamo problema. Takav se interes za nas probudio. A sumnjali smo da je taj čovjek zavidan!
I tačno smo sumnjali. Zato što zavidnik osjeća bol kada zavidi. Aktiviraju se iste oblasti mozga koje su odgovorne za fizičku bol. U suštini njega boli od zavisti, jer nas mrzi u duši! Antropolozi pišu: pesnice zavidnika se stiskaju, zubi se stiskaju, napet je, mučno mu je da vidi naš prosperitet…
I onda počinju loše stvari da se događaju! Možete samo zamisliti kakvo olakšanje doživljava zavisnik. Bol je nestao! Pošto sada ne postoji predmet zavisti, mi smo u nevolji. Osjećamo se loše. A njemu je dobro! Zato uživa u detaljima. Hrani se njima. I radostan, čak je spreman da oprosti. I malo da pomogne, da uživa u spektaklu nesreće i gubitka. Ili stida i bolesti…
To je i razlog promjene odnosa. Pogledajte bliže: vidjet ćete osmijeh, skriven i malo primjetan, kao onaj na antičkoj statui, na licu zavidnika. On je toliko zadovoljan da svoju radost loše krije. I iza riječi saosjećanja, čak se to i osjeća…
Zavidnik nas stalno podstiče da pričamo o nesreći koja nas je zadesila. A kada se problem riješi ili prođu teška vremena, sve će se vratiti na staro mjesto. I zavidnik će nas opet klevetati, tračati iza leđa, gledati prodornim očima, obezvrijeđivati i omalovažavati…
Ovo je glavni znak zavisti. Samo, u nevolji ili u tuzi gubimo budnost i zapažanje. I prihvatamo utjehu zavidnika, iako sve u duši protestuje… Pa, čak i takvo „saosjećanje“ je bolje od mržnje. Ali ne treba biti iskren sa tim ko se hrani vašom nesrećom i gubitkom…
/Anna Kirjanova- uspesnazena/
[…] Glavni znak zavisti koji ne primjećujemo Post Views: 4 Podijelite ovaj članak: […]