Kada sam krajem prošlog mjeseca napisao tekst da vlasti Rs-a institucionalno progone Bošnjake, nisam ni slutio da ću i sam biti svjedok jednog takvog progona. A bio sam, i to svega dvije sedmice nakon tog teksta.
Prva informacija je glasila da načelnik Opštine Vlasenica Miroslav Mićo Kraljević koristi opštinske službe u pokušaju da zaplaši i izvrši pritisak na porodicu Samira Okića. Okićeva supruga Advija svjedokinja je u procesu koji se pred Sudom BiH vodi protiv Kraljevića, kao jednog od četiri optužena za najteže zločine nad Bošnjacima Vlasenice.
“Nije ovo ‘92. da nas protjerujete”
Pred sami polazak za Vlasenicu stiže informacija da je Okić u policijskoj stanici, jer je dobio poziv da da izjavu. I zaista, zatekli smo ga na izlazu iz stanice.
“Komunalna policija došla mi je 13. aprila na stajske objekte da ih slika. Po mojim saznanjima poslao ih je načelnik Opštine Vlasenica. Smrdi bošnjačka krava, smrdi bošnjačka ovca, to mu je problem. Jednostavno pokušava na sve moguće načine da makne to.
Razlog mog dolaska u policijsku stanicu je njegova prijava. Ja sam sutradan (nakon posjete Komunalne policije) došao u Opštinu Vlasenica i tražio zvaničnu informaciju ko me prijavio za držanje stoke, zašto je Komunalna policija izašla. Tad sam pomenuo, činjenično, nije ovo ‘92. da nas protjerujete, da smeta bošnjačka krava, bošnjačka ovca, tad su smetali Bošnjaci.
Načelnik Opštine Vlasenica me prijavio policijskoj stanici da sam se nedolično ponašao i da sam iznio prijetnje. Ja jesam suštinski rekao da će moja porodica koristiti sva dozvoljena sredstva da se odbranim, jer njegov teror nada mnom traje već duži niz godina, ovo je sada kulminiralo”, rekao nam je Okić ispred policijske stanice.
Pojasnio nam je potom da načelnik u sklopu tog terora pokušava da njemu i njegovoj porodici oduzme hljeb iz ruku, odnosno da im zatvori stajske objekte u kojima drže šest krava i više od 60 ovaca, od čega žive tri porodice. Istovremeno, Okić priča kako načelnik Kraljević kontinuirano pokušava od njega napraviti teroristu.
“Pokušavao je na razne načine od mene da napravi teroristu. Od čovjeka koji se bavi humanitarnim radom. Svo zlo koje je naneseno meni i mojoj porodici uglavnom potiče od tog čovjeka.
U suštini, on je taj koji je nanio strahovito zlo Bošnjacima Vlasenice i on je kao dobar čovjek, a ja loš zato što se bavim humanitarnim radom, ne biram ljude kojima ćemo pomoći ni po boji kože, ni po naciji…”, ističe Okić za Patriju.
Potom nam pokazuje stajske objekte u kojima drži stoku, krave u kontinuitetu i ovce u zimskom periodu. Iako se ti objekti nalaze unutar treće gradske zone, zbog čega ih Kraljević i želi srušiti, golim okom je vidljivo koliko su oni udaljeni od kuća i koliko Okići i njihovi radnici vode računa o gazdinstvu. Ipak, to Kraljeviću i njegovim komunalnim policajcima nije bilo dovoljno da zaključe kako je objekte potrebno izmjestiti.
“Oni su meni po fašističkom receptu napisali – zabranjujemo ti da držiš krave i ovce na ovoj lokaciji. Pun je grad svinjaca, štala, raznoraznih objekata gdje se drži stoka. Načelnik Opštine ne smije i neće njima ništa zato što neće da ulazi u konflikt jer je sljedeća izborna godina. Najlakše je Bošnjaka provocirati”, kaže.
Garant Bosne i Hercegovine
Okići nisu od onih koji su se vratili pa ih treba finansijski pomagati. Oni su na svojoj zemlji napravili posao od kojeg lijepo žive.
“Kada je u pitanju Aneks 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma, naše bošnjačke strukture nemaju viziju kada je u pitanju opstanak ovih ljudi. Urađene su ljudima kuće, međutim kada je u pitanju zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvo i sigurnost povratnika, tu su totalno zatajili. Mi njih ne zanimamo uopšte”, kaže Okić i napominje da su oni koji su se vratili na svoja ognjišta zapravo garant Bosne i Hercegovine.
Pokušali smo razgovarati s Okićevom suprugom Advijom, ali sjećanja i emocije su proradili. Advija je bila nekoliko dana u logoru Sušica, njen otac je nakon višednevnog premlaćivanja zvjerski ubijen, a ubijena su joj i dvojica amidžića.
Advijina svjedočenja o svemu pred Sudom BiH pokrenula su Kraljevićev pritisak i progon ove porodice. Okić je bio jedan od 31 uhapšenog Bošnjaka u akciji “Ruben”, u kojoj im je pokušano na teret staviti planiranje terorističkih aktivnosti na Rs i njene predstavnike. Slična prijetnja mu je ponovljena nakon svjedočenja supruge.
“Meni je prijećeno hapšenjem poput onog 2015. godine. Neće to zlikovac direktno, nego je to uradio preko posrednika, na šta sam ja burno reagovao i rekao da meni niko ne može prijetiti.
Sve ovo što se dešava refleksija je toga. Jer on je svjestan, pogotovo u posljednje vrijeme izuzetno su nezgodni svjedoci kada je u pitanju taj proces protiv četvorke koja je odgovorna za progon vlaseničkih Bošnjaka 1992. godine”, priča Okić za Patriju.
Okići su odlučni u svoj ostanak i opstanak u Vlasenici. Ipak, u borbi s terorom Miće Kraljevića, namjeravaju se obratiti OHR-u i Ambasadi Sjedinjenih Američkih Država, jer sve što su do sada preživjeli daje im za pravo da ne vjeruju u ono što čine i namjeravaju činiti državne institucije.
Poredeći porodicu Memišević, napadnutu kod Višegrada na svom topraku, za koju još ne znamo ko ih je i zašto napao, i slučaj Samira Okića i njegove porodice, jasno je moguće utvrditi da su Bošnjaci, odnosno svi oni koji se vrate na svoje ognjište progonjena vrsta.
Ukoliko je sarajevskoj politici, prije svih, cilj sačuvati državu Bosnu i Hercegovinu, Okići i Memiševići, ali i svi drugi koje vlasti Rs institucionalno progone bit će u fokusu njihovog djelovanja.
U suprotnom, cilj onih koji su stvarali etnički čistu Rs, kada Okića, Memiševića i drugih ne bude u njoj, bit će moguće ostvariti.
Rasim Belko/Patria