Kada bi birao sliku za ram moje Domovine bila bi to ova slika. Nosilac odlikovanja Zlatni ljiljan Mustafa Husić Čektalo sa svojim sinovima.
Mustafa je sa svojom porodicom živio u zaseoku Zečja kosa podno Sapne. Jedan od njegovih sinova poginuo je u septembru 1992. godine. U najtežim momentima ofanzive “Seminar” 1993. godine na Zečijoj Kosi biva teško ranjen i usljed tih rana je podlegao rahmetli Mustafa Husić Čektalo.
Za ovu Domovinu neki su dali sve, dok su neki uzeli sve što se uzeti moglo – uvodni tekst preuzet od Amira Hasanovića
———–
Čuvar i heroj Zečije Kose: Mustafa Husić Čektalo
Igrom slučaja i sudbinskim predodređenjem jednom davno kao četrnaestogodišnji dječak vidio sam Mustafu u mrkloj avgustovskoj noći devedeset druge, kada je dočekivao grupu naših vojnika koji su iz Teočaka došli da bi s dijelom pridruženih jedinica iz Sapne izvršili napad na posljednje četničko uporište između Teočaka i Sapne i tako oslobodili jedinu putnu komunikaciju Teočaka s ostatkom slobodne teritorije, a naročito sa Tuzlom.
Mustafa, zvani Čektalo, te noći je ozarena lica i punih ruku dočekao našu vojsku, ali i nas nekolicinu civila. Ispred svoje kuće je trčao od vojnika do vojnika i nudio skromni zalogaj hljeba i mijeka, koji je odvojio od svojih usta i usta svoje djece. Dvadeset sedam godina nakon tog iznenadnog susreta imao sam priliku da na historijskom času slušam o Mustafi i njegovoj porodici iz usta jednog od njegovih saboraca.
Od samog prvog kontakta Mustafe sa Hajrom Kapetanom, Kapetan u njemu dobiva najveći mogući logistički oslonac. Mustafa sebe, sve svoje sinove i sve svoje resurse stavlja Kapetanu na raspolaganje. Sa svojom porodicom nekoliko mjeseci u samim početcima rata Mustafa hrani sve naše vojnike i aktivno učestvuje u svim odbrambenim zadacima na ovom dijelu ratišta. Kada je Bosna u pitanju i njena odbrana, Mustafa nije imao kalkulacija.
Otvoreno se bori protiv kukavičluka i podaničkog mentaliteta pojedinaca u njegovoj okolini. Sa oboda svoje Zečije Kose dočekuje i ispraća ratnike u sve akcije koje se vode na ovom području. Ispraća i svoju djecu, zajedno sa tuđom, ali i pokazuje stepen iste brige za svakog ko nosi pušku. Mustafa 2. jula 1992. godine na kućnom pragu dočekuje svog sina i još pet naših vojnika kao šehide, nakon što su u pokušaju proboja prema Teočaku nagazili na mine.
Veliki gubitak i bol Mustafu nisu pokolebali. I dalje je još strastvenije i odlučnije volio Bosnu i vjerovao u našu borbu. Tu svoju ljubav Mustafa je posvjedočio kao šehid 1993. godine. Posthumno je odlikovan najvećim ratnim priznanjem Zlatnim ljiljanom.
Mustafa, već tada čovjek u kasnim srednjim godinama, sa francuzicom na glavi, postiže šehadet, daje život za svoj kućni prag, na obodima Zečije Kose, brda njegove mladosti.
Bio je osvjedočeni patriota i domoljub, kakvih je Bosna malo vidjela. Slika običnog bosanskog čovjeka, težaka, koji je sa svojih deset prsta i svojom hanumom othranio četiri sina i stavlja ih Bosni na uslugu, slika je naše odluke da opstanemo i sačuvamo dom i domovinu. U priči o Mustafi mi vidimo priču o nama. Mi uviđamo Božje sveumijeće i Njegovu nakanu da iskrene robove svoje odlikuje još na dunjaluku najvećom čašću.
A šta može biti veće od časnog i poštenog života i časne i poštene smrti za ono što volimo i u šta vjerujemo?
Kapetan Hajro je bio izniman čovjek, vrhunski vojskovođa, predodređen Božjom voljom za velike stvari, ali da Bog nije našem Kapetanu podario i pojačao ga Mustafom i ljudima poput njega, njegovim najboljim i najodabranijim drugovima i saborcima, koji su njemu vjerovali i koji su vjerovali u univerzalnu ideju slobode, vjerovatno bi se povijest drugačije pisala. Zato u ovim danima kada slavimo svoju historiju koja je slavna, slavimo i svakog našeg sina čije su kosti položene u zemlju bosansku. Nemojmo zanemariti žrtvu i doprinos svakog našeg čovjeka. Svako je bio karika u lancu božanske nakane da ovaj narod živi i preživi.
Neka je Božji rahmet našem prvaku Kapetanu Hajri, neka je Božja milost našem Mustafi i svim sinovima Bosne koji stanuju u džennetskim baščama koje su im obećane.
Piše: Bedirhan ef. Hadžić/Preporod
[…] Čuvar i heroj Zečije Kose: Mustafa Husić Čektalo […]