Dosuđeni su mnogi međunarodni zločini u Prijedoru. MKSJ je u mnogim predmetima, poput predmeta Plavšić, Krajišnik, Mladić, Karadžić, Stakić, Brđanin, Mrđa, Banović, Kvočka, Meakić i drugi, Župljanin i Stanišić, dosudio UZP, koji je potvrđen u pravosnažnoj presudi Radovan Karadžić, gdje je postojao sveobuhvatni UZP više visokorangiranih dužnosnika da se sa velikog područja BiH trajno uklone Bošnjaci i Hrvati sa određenim ciljevima. Za prijedorsko područje je karakteristični veliki broj logora i masovnih grobnica, te se može zaključiti na osnovu činjenica da se radilo o genocidu.
U Prijedoru je bila velika koncentracija logora. Pored Omarske, imali smo Keraterm, Manjaču i Trnopolje koji se vezuju za to područje. Zločini nisu počinjeni samo u gradu Prijedoru i koncentracijskim logorima nego i u naseljima Hambarine, Bišćani, Ljubija, Kozarac. Poznate su nam Korićanske stijene, velika koncetracija masovnih grobnica, izdvajam masovnu grobnicu Tomašica, a zaključak koji se izvodi je velika razmjera zločina, logora i masovnih grobnica, više od 3000 ubijenih, među kojima više od 100 djece, jedinstven obrazac djelovanja srpskih snaga na tom području dovodi nas do razumnog zaključka o pravnoj kvalifikaciji zločina, a to je da na osnovu pravnih i historijskih činjenica možemo zaključiti da je na tom području izvršen zločin genocida.
IGK