Žena koja je držala dijete na svojim grudima reče: Govori nam o djeci.
A on je rekao: Vaša djeca nisu vaša djeca. Oni su sinovi i kćeri žudnje života za samim sobom. One dolaze kroz tebe, ali ne od tebe i iako su s vama, ipak vam ne pripadaju.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli, jer oni imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše, jer njihove duše stanuju u kući sutrašnjice, koju ne možete posjetiti, čak ni u svojim snovima.
Možete težiti da budete poput njih, ali ne pokušavajte učiniti da vam se svide.
Jer život ne ide unatrag niti se zadržava s jučerašnjim danom.
Vi ste lukovi iz kojih su vaša djeca kao žive strijele odašiljana.
Strijelac vidi oznaku na putu beskonačnog i On vas savija svojom snagom da njegove strijele mogu letjeti brzo i daleko.
Neka tvoje savijanje u ruci strijelcu bude na veselje;
Jer kao što On voli strijelu koja leti, tako voli i luk koji je stabilan.
/Khalil Gibran/