Nikola Tesla pisao majci: Propustio sam nešto veliko u životu

Podijelite ovaj članak:

Nikola Tesla, jedan od najbriljantnijih umova čovječanstva, rođen je 10. jula 1856. u selu Smiljan, kod Gospića u Lici, u tadašnjem austrijskom carstvu (danas Republika Hrvatska), od majke Đuke Tesle, rođene Mandić i oca Milutina Tesle, sveštenika Srpske pravoslavne crkve. Đukina majka je također bila iz svešteničke porodice. Imala je sreću da je, za razliku od svog oca Milutina, koji je umro dok je Nikola studirao, doživjela svu slavu njegovog sina. Osim Nikole imali su još jednog sina i tri kćerke.

Nikola je bio veoma vezan za svoju majku, sve svoje emotivne padove i razočarenja dijelio je sa njom…

Pismo Nikole Tesle majci

“Umjesto sreće i trijumfa pojavila se neka praznina. Shvatio sam da sam propustio nešto veliko u životu. Kao da sam izostavio, kao da nisam prepoznao nešto ponuđeno. Neka formula je bila tako blizu mom znanju, a nisam je našao ili nisam želio da je nađem. Ima veze sa onim maurskim tužiocem, siguran sam, sada…

Nedjelja, 22. novembar…

Nikad nećeš dobiti ovo pismo, majko. Ne znam zašto pišem Tebi koji nikad više ne možeš pročitati… Počivaj u miru majko i oprosti mi što su me moji putevi odveli od Tebe, pa ne mogu ni na tvoju sahranu doći. Čitam telegram sa vijestima o tvojoj smrti i prezirem ljude koji do prije dvije godine nisu bili spremni da shvate da se struja može prenositi bez žica. Evo, vidjeli su da se može, ali, opet, neće moći vjekovima koristiti, jer mi je neko spalio laboratoriju u centru grada do temelja, sa svim listama i nacrtima. Rečeno mi je da sumnja na g. Edisona.

Toliko sam ravnodušan da se čak ni ne prepoznajem. Radije bih, možda mi je žao, ali ne više jer znam, pa, da neko ionako sve ovo kontroliše i da je “moje” otkriće došlo prerano za čovječanstvo. I, zapravo, uopće nije “moj”. Znam da neko sve nadgleda i ima plan, pa zato, možda sam ravnodušan.

Moj brod za Lisabon polazi u 11 sati. Automobili me čekaju napolju.

Položit ću ovo pismo na tvoj grob kada stignem na naše seosko groblje. Sada vjerujem u ono što nikad nisam bio, da sam tu, negdje, još uvijek “Ti” i da tvoj život NIJE zauvijek stao. E sad mi je žao što se nikad nisam htio družiti sa Turcima jer su pjevali iste tužioce kao onaj iz mog pauna. Sada se sjećam da su znali mnogo više nego ja o svim tim stvarima koje ja tek sada učim.

Traćenje mojih godina provedenih u nauci, kada je bila neplodna. Moli se, tamo, za mene, majko, ako možeš, sa tim maurskim tužiocem za izgubljenu dušu tvog jadnog neukog sina… “

Nikola Tesla

Subscribe
Notify of

0 Komentari
Oldest
Newest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x