Što je za ribu voda, za sretne pojedince to su nebeske visine. Jedan od njih zbog toga je posebno sretan. Vremešni Ibrahim Kalesić, Tuzlak, je i zvanično je najstariji aktivni padobranac u Evropi. Sa svojih 89. godina prkosi prirodi, uživa u slobodnom padu – danas po 1489. put.
Vjetar je dobar, prijepodne u Prijedoru bilo je relativno vedro i ne onoliko toplo koliko su najavljivali meteorolozi. Sve u svemu uslovi za letenje su odlični i zbog toga je jedan Tuzlak posebno srećan.
“Ja sam Ibrahim Kalesić iz Aerokluba Tuzla. Prvi skok sam napravio 1951. godine, do danas imam 1489 skokova. Ponosim se ja time što sam doživio u ovim godinama 89-oj godini da sam ja stvarno najstariji aktivni padobranac”, ističe nam ponosno Ibrahim.
Za mnoge ekstreman sport, Ibrahimu se uvukao pod kožu i prije nego što se prvi put otisnuo s visine. Kao dijete je kaže bio nestašan, pa se, baš kao dijete, raduje svakoj novoj prilici za skok kojem uvijek prethode detaljne pripreme.
Na poziciji na pisti Ibrahim, koji kod svojim mlađih kolega izaziva divljenje, danas je bio prvi.
A nakon toliko skokova kaže, svaki put i iznova izazov je spustiti se što bliže cilju, uz – to će posebno naglasiti – poštovanje propisa.
“Gledam na visinomjer, na kojoj sam visini i u kojoj sam udaljenosti od željenog cilja, to se strogo vodi računa. Ne smiješ biti previše udaljen, jer nećeš doći do cilja”, pojašnjava on ekipi N1.
A na cilju Ibrahima redovno čeka podrška posmatrača.
Ovaj 1489. skok, Ibro će reći, nije poseban po bilo čemu, osim po najvrijednijem.
“Ljubav velika, tolika da se to ne može opisati koja je to ljubav prema ovome sportu”, naglašava.
A ta količina ljubavi nadahnjuje i iskusne padobrance, ali i podmladak u ovom sportu. Ibro će priznati, jedini mu je problem težina opreme. A zbog toga mu se u blizini uvijek nađe Bojan, padobranac sa četiri godine iskustva i željom da ga ima makar približno koliko i Ibro.
“Pakovanje je najteže, najviše iziskuje energije i snage, jer poslije skoka se potroši padobranac, prilikom izvođenja redovnog skoka i onda još treba dodatno vrijeme da spakuje svoj padobran. Što se tiče gospodina Ibre, tj. čika Ibre našega, on je inspiracija za mlade nade i to je prelijepa jedna stvar. Da neko u tim godinama usudi se sjesti u avion, a kamo li skočiti iz njega. On je inspiracija za buduće talente i motivacija za sadašnje padobrance, bez obzira na njihovu životnu dob”, podcrtao je Bojan Vukajlović.
Podrška stigla od kolege iz Srbije. Šta je sa BiH?
Inspiracija za mlade i toliko aktivan pojedinac koji nema podršku društva, iako želi društvu da da – dosadašnje znanje za obuku mladih prije svega. Uprkos jakoj želji, Ibri nažalost, toliko manjka podrške da je nije dobio niti za kupovinu padobrana.
“Od 6. do 12. maja sam ove godine bio u Beogradu na međunarodnom takmičenju gdje mi je zahvaljujući mom bratu Nenadu Kuzmanoviću koji je glavni inicijator svega, prvo mog dolaska pet godina na ta takmičenja, a ove godine mi je kupio padobran nov novcat i glavni i rezervni i plus automat koji košta ukupno osam hiljada evra. Ja mu to nikada ne mogu zaboraviti ni Vazduhoplovnom savezu Srbije”, naglasio je.
Od domaćih, kaže Ibro, nije dobio čak ni prijem u nekom od kabineta, ili zahvalnicu za bogatu karijeru. Ipak, i sam priznaje da velika očekivanja nema, jer zna da je do ljudi. Od sebe, tvrdi, očekuje da ga zdravlje posluži toliko da može da leti još deset godina i da se tako upiše u Ginisovu knjigu rekorda.