Tri oca i tri sina rade u jednoj policijskoj stanici

Podijelite ovaj članak:

Policijska stanica u Derventi mjesto je gdje se porodične vrijednosti prepliću s profesionalnim pozivom “momaka u plavom”, jer u njoj rame uz rame rade tri oca i tri sina koji su život posvetili bezbjednosti građana i očuvanju mira u Republici Srpskoj.

Ova stanica je jedinstvena jer karijeru u njoj već godinama grade generacije stasale u istim domaćinstvima. Tome svjedoči i to što je donedavno u njoj zajedno radilo još pet očeva sa sinovima. Neki od njih su se penzionisali, a neki nastavili dalje u radne pobjede u drugim jedinicama Ministarstva unutrašnjih poslova Srpske.

Dejan Knežević, Vedran Malić i Marko Kovačević su mladi radnici PS Derventa koji ponosno svakog jutra sa očevima Borislavom, Milankom i Slobodanom kreću u radne pobjede.

Zahvaljujući snažnom uticaju očeva ovi mladići su od najranijeg djetinjstva shvatili važnost policijskog posla. Njihovi očevi, iskusni policajci sa dugogodišnjim stažom u MUP-u, prenijeli su im ljubav prema uniformi, službi i predanost zaštiti građana.

Dejan Knežević kaže da je odrastao uz policijski opasač pa je tako još odmalena poželio da bude policajac. Želja mu se nedavno i ispunila jer je uspješno završio Policijsku akademiju.

– Rastao sam uz policijsku uniformu, šapku i lisice te mi je to ušlo u krv. Tako da sam se odlučio da krenem stazama svog oca da budem kao i on u službi svojih sugrađana – rekao je Dejan za “Glas Srpske”.

Njegov otac Borislav koji je već 28 godina u policijskoj službi ne krije ponos i nada se da će sin imati bolji i uspješniji životni put.

– Prošao sam sve i svašta i ratna dešavanja i egzodus iz Bosanskog Petrovca gdje sam radio kao policajac. Put me je doveo u Derventu i tu sam nastavio policijski rad. Prvo sam desetak godina nosio uniformu, nakon čega sam postao kriminalistički tehničar – ispričao je Borislav.

Dodao je da  posao policajca nije nimalo lak što je pojasnio i sinu kada je odlučio da krene njegovim stopama.

– Rekao sam mu da će biti teško, opasno i naporno, da se neće obogatiti, ali će imati zadovoljstvo što će nekome pomoći – rekao je Borislav.

Istakao je da je za svoj radni vijek prošao “sito i rešeto”, a jedna od teških situacija je bila intervencija poslije pljačke banke u Derventi.

– Razbojnik je upao s automatskim oružjem i pokušao da razoruža zaštitara te je u tom natezanju ranio sam sebe. Kada smo stigli on je ležao i ljekari su mu pomagali. Trebalo je to sve dobro dokumentovati, da se svaki trag pravilno zabilježi. Bilo je to stresno i naporno, ali uspješno smo sve završili – rekao je Borislav koji se nada da će mlade policijske snage naučiti posao od starijih kolega te da će ga raditi u skladu sa zakonom.

Očevo iskustvo bila je vodilja i Vedranu Maliću koji se odlučio da postane “momak u plavom” da bi, kako kaže, kao i otac pomagao sugrađanima i štitio Republiku Srpsku.

– Ljubav prema ovom poslu javila se još u srednjoj školi.

Nadam se da ću uspješno raditi ovaj posao i opravdati očekivanja svog oca koji mi je podrška broj jedan – kazao je Vedran.

Tata Milanko skoro 30 godina ponosno nosi policijsku uniformu i već je pred penzijom. Kaže da je i on u mladosti želio da bude policajac i pamti vrijeme iz bivše Jugoslavije kada je policajac bio oličje države.

– Ovu zgradu Policijske stanice u Derventi, nakon što je razrušena 1992. godine, digli smo iz pepela i izgradili je. Istovremeno smo održavali bezbjednost u gradu i pravili svoju stanicu zajedno sa narodom. Bilo je to teško vrijeme, ali i fino druženje na koje ostaju lijepe uspomene – rekao je Milanko za naš list, dodajući da je policija “živ organizam” i stalno se mijenja.

On posljednje dvije decenije radi kao policijski inspektor u PS Derventa, a radio je i druge policijske poslove. Ističe da se u ovom poslu mnogo nauči, ali se mora i mnogo znati kako bi se sve odradilo kako treba.

Kaže da je sada drugo vrijeme jer su tehnologije uznapredovale pa je policijski posao malo drugačiji.

– Inspektor je taj koji od nastanka krivičnog djela pa do presude sve prati. Mora sve široko gledati da bi se zadovoljila pravda – rekao je Milanko.

Ističe da mu je velika čast što je sin postao pripadnik MUP-a RS te da mu je rekao kako posao nosi veliku odgovornost i da radi pošteno i po zakonu.

Očevim stopama ide i Marko Kovačević koji je za razliku od mladih kolega Dejana i Vedrana već prekaljeni policajac koji je rad u PS Derventa počeo u aprilu 2020. godine.

– Kad odrasteš uz oca policajca odmalena želiš da nastaviš istim stopama. Roditelji su nama na neki način zvijezde vodilje u životu i tako treba biti. Biti policajac nije nimalo lako i to je vrlo zahtjevan poziv, a rad uz oca ima svoju težinu da to što je on gradio 30 godina ne srušim i da opravdam očekivanja – rekao je Marko.

Ističe da je rad u maloj sredini posebno specifičan jer se profesionalni životi i postupanja prepliću sa poznanicima, komšijama, prijateljima.

– Moraš prema svima postupati u skladu sa zakonom i pravilima. Opet, trebaš gledati i neku moralnu, ljudsku stranu i to je sve komplikovano uskladiti.  Teško je privatno i poslovno uskladiti jer se radi 24 sata.

Stalno vas prepoznaju kao policajca i obraćaju vam se šta god radite i tako nosite tu težinu posla – priča Marko.

Njegov otac Slobodan koga svi znaju kako Bobana iz vojničke uniforme 1992. godine je “upao” u policijsku sa tek navršene 22 godine života.

Policajac u uniformi je bio sedam godina, a kasnije se usavršio i postao kriminalistički tehničar.

– Nema kakvih uviđaja nisam prošao i šta nisam radio. Na nama je težina prikupljanja dokaza koji će nekog zatvoriti ili osloboditi ili koji će doprinijeti da se uspješno riješi neki slučaj. Nimalo to nije lako jer  nosiš odgovornost za tuđe sudbine na svojim leđima – rekao je Boban.

Istakao je da nikada neće zaboraviti tragičnu sudbinu sedmogodišnjeg dječaka koji je počinio samoubistvo.

– Tada sam prvi put zaplakao na poslu i to će mi uvijek ostati  u sjećanju. Plakao sam i prikupljao dokaze, fotografisao – ispričao je Boban.

On se sa sjetom sjeća starijih vremena kada je, kako kaže, policajac bio više poštovan i cijenjen.

– Danas su neka čudna vremena, jeste da su uslovi rada lakši, ali sam sebi ne mogu da vjerujem kakva je promjena nastupila. Svako hoće nešto svoje i malo ko poštuje autoritete. U onom ratnom vihoru iako je većina stanovništva imala oružje, meni je bilo lakše raditi i nekako je bilo više poštovanja – rekao je Boban.

Imao je opasnih situacija, a poziv na intervenciju zbog provale u jednu kuću bio je jedan od onih koji podižu adrenalin i nose neizvjesnost šta će biti.

– Prijavljeno je da je naoružana osoba upala u kuću i da je unutra. Odmah smo otišli na teren kako bi spasili naše sugrađane. To je onaj trenutak kad ideš i ne znaš šta te čeka. Tu jedna greška može da košta glave. Na sreću sve se dobro okončalo i nismo morali da upotrijebimo oružje – rekao je Boban.

U Policijsku stanicu u Derventi ranije su zajedno radili i Radenko i njegov  sin Nenad Lazarević, zatim Duško i njegov nasljednik Bojan Milić. Dok su iskusni policajci radni vijek okončali zasluženom penzijom njihovi sinovi i dalje hode očevim stopama.

Pod istim krovom zajedno su radili i Siniša i njegov sin Aleksandar Đekić, ali ih je život razdvojio. Siniša je nažalost preminuo, a Aleksandar  je prešao da radi u Banjaluku. Red i mir zajedno su čuvali i Dalibor i njegov sin Vladan Dobrilović, kao i Miroslav Subić i njegov sin Dario.

Dalibor i Miroslav su takođe penzionisani, dok je Dario nastavio da radi u PS Derventa, a Vladan je otišao u Žandarmeriju u Doboju.

Preuzeto sa Glas Srpske

Subscribe
Notify of

0 Komentari
Oldest
Newest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x