Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Srebrenica Damir-ef. Peštalić ovu funkciju obnaša već 20 godina, koliko sa svojom porodicom dijeli sudbinu Bošnjaka ovog područja nad kojima je počinjen genocid.
„Hvala Bogu da je tako. Ali, bez obzira na naše želje i odluke, ipak je to Božije određenje, Njegova milost koja je data grupi ljudi, a među njima sam i ja. Mi smo dragome Bogu na tome zahvalni, što smo uopšte imali priliku da budemo dio ljudi koji se bore za ono što je ostalo života poslije genocida, a nije nimalo lahko. Čini nam to veliko zadovoljstvo i nismo se nikada pokajali. Tu smo evo već 20. godina i, ako Bog da, idemo dalje“, poručio je efendija Peštalić na početku intervjua za Preporod.info.
Prisjetio se ovom prilikom razgovora sa reisul-ulemom dr. Husein-ef. Kavazovićem, tada muftijom tuzlanskim, kada mu je ponudio odlazak u Srebrenicu. Bilo je to nakon završetka fakulteta u Turskoj.
„Tada sam shvatio da je Srebrenica unutar mene, da je to moja emocija. Moja sudbina je bila takva, svi moji prijatelji u medresi bili su Podrinjci, mnogo priča, mnogo sudbina sam već znao. I na fakultetu sam imao jednog prijatelja koji je bio porijeklom iz Srebrenice. Uopšte nisam razmišljao, ali sam se konsultovao sa suprugom, jer sam smatrao da bi imam trebao biti primjer, da dođe sa suprugom, da formira svoj život u Srebrenici“, govori Peštalić.
Na pitanje da li je lakše danas živjeti u Srebrenici nego te 2003. godine Peštalić odgovara da ga to često pitaju, te da je lakše bilo tada kada su se vraćali.
„Tada je, naravno, bilo nesigurno, bilo je jako teško, osjećali smo svaku kap krvi koja je prolivena u Srebrenici, bile su friške posljedice genocida, Srebrenica je bila grad strave i užasa. Nije bilo komunikacije, bilo je mnogo ratnih zločinaca koji su bili tu, nisu bježali. Bilo je jako teško, rizično, morali ste se boriti za svaki pedalj ove opštine, za svaku kuću, naša sela su bila zarasla. Bio sam svjedok stotinama situacija kada naši ljudi od 60 godina ne mogu prepoznati gdje im je bila kuća“, ističe Peštalić.
Ali, nastavlja on, naša i želja naših majki je bila velika, bilo je neke energije, mnogo ljudi je izrazilo želju da se vrati. Sjećam se tog vremena kada krenete prema Zvorniku, preko Konjević Polja i Bratunca, hiljade ljudi je čistilo svoju imovinu, tražili su mogućnost da obnove svoj život.
„Danas više nema strahova, nesigurnosti, uspjeli smo uspostaviti odnos, neku normalnu komunikaciju, imamo mirno stanje, uspjeli smo, zahvaljujući našim majkama koje su prve pružile ruku i radile na suživotu, na uspostavljanju normalizacije odnosa sa onima koji nisu uprljali svoje ruke zločinom genocida. Danas smo mi većina u Srebrenici, 75 posto učenika škole su Bošnjaci, a nekada smo bili potpuna manjina“, govori Peštalić.
Ali, s druge strane, naglašava Peštalić, to interesovanje, ta pozornost na Srebrenici je izgubljena.
Zato im je danas teže, posebno ovaj period kada su vlast preuzeli ljudi koji negiraju genocid, koji negiraju drugog i drugačijeg, sve se oko njih suši, život u Srebrenici postaje nesnošljiv i Srbima i Bošnjacima, a međunarodna zajednica ne reagira.
„Sve odluke donose kako oni žele, a ja se sjećam vremena kada su Bošnjaci u Opštinskom vijeću činili potpunu većinu niti jedna odluka se nije mogla donijeti bošnjačkom većinom, nego kompromisom. Nadzor je vršila međunarodna zajednica koja nije dopuštala da bude drugačije. To jeste dobro, ali isto tako treba biti u kontinuitetu, tako treba da bude i danas, a ne da se negatorima genocida pusti da rade kako žele i da gase život u Srebrenici. Zato nas to zabrinjava, zato smo danas u težoj situaciji nego što je to bilo ranijih godina kada je sve bilo usmjereno protiv nas“, upozorava Peštalić.
Govoreći o ulozi Islamske zajednice i imama u Srebrenici, Podrinju ili bilo kojem gradu u manjem bosanskohercegovačkom entitetu, Peštalić kaže da su institucije Islamske zajednice prisutne u svim gradovima u RS, te da ne postoji niti jedan grad a da nije uspostavljen medžlis.
„U mnogim gradovima samo Islamska zajednica ima svoje sjedište, ima svoju adresu. Generalno, Islamska zajednica je od početka tako opredijeljena i ona je tu. Samim tim, i imam je više od imama. Pogotovo u počecima, imam je bio i sin, i prijatelj, i psiholog, i neko ko radi na projektima koji nisu vezani za Islamsku zajednicu. Imam osjećaj da su morali biti sve više osim imami, jer je to bilo uspostavljanje, početak, ispod nule se moralo krenuti“, kaže Peštalić.
Osvrnuo se i na djelovanje bošnjačke politike u manjem bh. entitetu te kaže da su uvijek radili na tome da skrenu pažnju, da upozore, jer žive tu, znaju šta treba, znaju kako bi moglo biti bolje.
„Svaki uspjeh nam je važan. Naša djeca su tu, važno nam je kakva je škola, kakvi su uslovi u školi, kakav je put, da li roditelji rade, imaju li posao, imaju li od čega hraniti svoju djecu. Tako da smo uvijek, pa tako i danas upozoravali na te neke političke propuste. To nama može biti prigovarano zašto o tome vodimo računa. Zato što, jednostavno, oni koji to treba da rade, ne rade. Ja bih najsretniji bio da nikad o tome ne pričam, da radim samo svoj posao. Ali opet kažem, ovo ne smatram politikom, nego apelom na koji imam pravo kao neko ko živi 20 godina u ovom gradu, ko je ovdje rodio troje djece, neko ko želi da se ukopa i svoj život okonča u Srebrenici“, kategorično govori Peštalić.
Svako je radio onako kako je mislio da treba, napominje Peštalić, ali nikada nije bilo sistema, nije bilo plana, a na to su, kako kaže, upozoravali.
„Zbog te nesistemske i neplanske politike danas pričamo o temi da smo politički izgubili Srebrenicu, da smo izgubili svoj simbol, da smo kao Bošnjaci izgubili obraz, da više nismo politički faktor ni u Srebrenici gdje je počinjen genocid. Ta 2016. godina je morala alarmirati Bošnjake i sve ljude dobre volje, ona je morala napraviti bunt, političku revoluciju u glavama Bošnjaka, da shvate u kakvom su položaju“, ističe Peštalić.
Kaže da je još veći problem što se nije podvukla linija, napravila analiza, da se to pokuša sanirati, da se radi drugačije.
„Jednostavno, pustili smo to vremenu i danas imamo ogromne posljedice. Zato kažem, ako želimo dugoročno život na ovim prostorima, ako želimo cjelovitu državu morat ćemo drugačije raditi, morat ćemo praviti ozbiljne analize, projekte. Jer ovo je naša država, ne smijemo dozvoliti da pomislimo, a imam osjećaj da su Bošnjaci u političkom smislu nekako prihvatili da ovo nije, da je to nešto tamo, da je to nešto daleko, da je to nešto što ne pripada nama“, kaže Peštalić, poručujući kako Bošnjaci moraju izvući pouke i ne dozvoliti da im se dogodi ono što se danas događa u Palestini.
„Srce nam se slama dok gledamo stravične zločine u Gazi. Najteže je to što im ništa konkretno ne možemo pomoći. Molim Boga da se smiluje šehidima Gaze“, kazao je Peštalić.
Ovom prilikom on je naglasio kako su Srebrenica, Bratunac, Podrinje i svi gradovi u RS u sastavu Bosne i Hercegovine, da se imovina i zemlja moraju očuvati, da je to naša država, i da Bošnjaci ne smiju drugačije misliti.
„Zato sam govorio o tom opredjeljenju, veoma je važno da se podvuku linije i da se naša politika izjasni da li je opredijeljena za ovo o čemu mi govorimo. Ako jeste, ima milion načina kako se može raditi, ako nije, onda bar da se zna da nije, pa da se vidi kako drugačije“, kategorično kaže Peštalić.
Svi mi znamo, napominje, da je Zakon o prebivalištu potpuno uništio Bošnjake kao politički faktor u RS. Od tog dana više se ne može glasati po mjestu rođenja, nego po mjestu prebivališta. To nije stvorilo problem u FBiH, ali u RS, zbog posljedica genocida, je itekako promjenio političku sliku, u političkom smislu je bošnjački narod u potpunosti uništen.
„E sad, zašto se ne radi na saniranju posljedica tog zakona? I danas naši ljudi koji žive u Federaciji, potpuno je nemoguće, ne mogu živjeti ako izvade ličnu kartu u Srebrenici, mjestu gdje su rođeni. Zašto se u kantonima ne donesu zakoni koji idu u korist povratnika, koji će dati mogućnost da neko može izvaditi ličnu kartu u Srebrenici a da nesmetano može živjeti u Sarajevu ako još nije stekao uvjete da se vrati. Na tome se mora raditi. Trenutno, svi kantonalni i federalni zakoni su protiv povratnika, nijedan zakon ne ide nama u korist. Izaći ćemo uskoro sa tim podacima šta sve gubi čovjek ako izvadi ličnu kartu u mjestu gdje je rođen. To ne može biti ozbiljna ni dugoročna politika, to ne može biti nešto što će nas ovdje ostaviti“, upozorava Peštalić.
On se nada da će politički predstavnici koji nas vode početi o tome pričati i praviti ozbiljne strategije. Imamo još šanse, kaže Peštalić, još mi živimo i u Srebrenici, Bratuncu, Zvorniku, Vlasenici, Bijeljini i tako dalje. Smatra da je najvažnije da se uloži u narod, u Bošnjake koji žive u RS, jer su oni najveći branitelji ove naše države u njenim postojećim granicama.
„Ono što hoću da naš svijet razumije, mi pokušavamo da se izborimo i nikada nećemo odustati, ali neka niko od nas, u ovakvim okolnostima ne očekuje pobjede. Jer boriti se u ovakvim okolnostima je vrlo teško, teško je očekivati pobjedu, jer je sve okrenuto protiv nas. Zato apelujemo i skrećemo pažnju na sve te zakone“, kaže Peštalić.
„Borimo se i radimo. Iako zbog raseljenosti našeg naroda imamo određene poteškoće važno je istaći da su naš reisul-ulema i naš muftija tuzlanski sa nama, ne samo sa Srebrenicom nego sa svim džematima u RS. Islamska zajednica je osnovala fond pri Bejtul-malu kojim pomaže sve džemate u RS. Mi preko tog fonda održavamo naš rad, jer bez toga bi bilo nemoguće. U cilju nam je da taj fond bude što jači, ali i da se naši ljudi vežu i budu članovi u što većem broju. Imamo i projekat kurbana koji je jako važan za sve naše krajeve u RS, ali, što je najvažnije, stalno imamo na raspolaganju reisul-ulemu i muftiju tuzlanskog. To nam daje snagu, energiju, borit ćemo se, nećemo stati, nećemo nikada odustati i tako učimo našu djecu“, kaže na kraju glavni imam Peštalić.