Nije u pitanju neravnopravnost spolova: Znate li zašto Kur'an traži da svjedoči jedan muškarac ili dvije žene?

Pripremila Azra Mahmutović za Senzor.ba

Najduži ajet u Kur‘anu je 282. ajet sure El-Bekare, koji tematizira zaduživanje i koji je poznat kao „dužnički ajet“, a koji glasi: „O vjernici, zapišite kada jedan od drugog pozajmljujete do određenoga roka. I neka jedan pisar između vas to vjerno zapiše i neka se pisar ne uzdržava da napiše, ta Allah ga je poučio; neka on piše. A dužnik neka mu u pero kazuje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga, i neka ne umanji ništa od toga. A ako je dužnik rasipnik ili slab, ili ako nije u stanju u pero kazivati, onda neka kazuje njegov staratelj, i to vjerno. I navedite dva svjedoka, dva muškarca vaša, a ako nema dvojice muškaraca, onda jednog muškarca i dvije žene, koje prihvaćate kao svjedoke. Ako jedna od njih dvije zaboravi – zastrani, neka je druga podsjeti. Svjedoci se trebaju na svaki poziv odazivati. I neka vam ne bude mrsko da dug utanačite pismeno, bio mali ili veliki, s naznakom roka vraćanja. To vam je kod Allaha ispravnije i prilikom svjedočenja, i da ne sumnjate – bolje. Ali, ako je riječ o robi koju iz ruke u ruku obrćete, onda nećete zgriješiti ako to zapišete. Navedite svjedoke i kada kupoprodajne ugovore zaključujete i neka ne bude oštećen ni pisar, ni svjedok. A ako to ne učinite, onda ste zgriješili. I bojte se Allaha – Allah vas uči, i Allah sve zna“.

Dio ovog ajeta koji se odnosi na svjedočenje dvaju žena je uglavnom pogrešno shvaćen, naročito od strane islamofoba ili kod zapadnjačkih civilizacija, pokušavajući time islam predstaviti kao vjeru neravnopravnosti u kojoj je žena potlačena.

Husein ef. Đozo je ovo sasvim jednostavno objasnio. Potrebno se samo vratiti u period kada je počela objava Kur'ana:

“Pitanje svjedočenja žene također je pogrešno interpretirano. Nije riječ o svjedočenju žene pred sudom. Ajet sure Bekare u kojem se traži, i to za veću sigurnost, svjedočenje dvaju žena mjesto jednog muškarca odnosi se na ugovor o zajmu. Ovaj ajet izričito govori o potrebi sklapanja pismenog ugovora prilikom zajma kojeg treba da ovjere dva svjedoka muškarca ili muškarac i dvije žene, samo zato što u toj oblasti ljudske djelatnosti žene nemaju dovoljno iskustva jer se nisu bavile poslovima privrede. Ne može to ni u kom slučaju značiti da sud ne može utvrditi istinu pomoću svjedočenja žene. Sud presuđuje na osnovu dokaza. Ako sudija putem svjedočenja žene stekne uvjerenje o istini, on će na osnovu tog svjedočenja donijeti presudu. Cilj je doći do istine. Sve što vodi tomu sudija može prihvatiti. Prema šerijatskim propisima ima predmeta gdje mogu da svjedoče samo žene kao što su pitanja u vezi porođaja, mana kod ženne i djevičanstvo. Ima opet predmeta gdje se prima svjedočenje samo muškarca. Sve se to čini u interesu istrage i utvrđivanja istine. Ne radi se o diskriminaciji i neravnopravnosti”, napisao je ef. Đozo u knjizi Islam u vremenu.