Piše: Jagoda Savić

       Prošle nedelje je četvoro engleskih sudija sa Visokog suda u Londonu  ubilo osmomjesečnu bebu naredivši da joj se pogase uređaji koji su je održavali u životu. Ovo četvoro sudija sa odjeljenja za porodicu je smatralo da je to u bebinom najboljem interesu iako su se bebini roditelji borili da ponište višestruke sudske presude i da ćerku zadrže na aparatima za održavanje života.

Sudije koje su donijele presudu da se beba isključi sa aparata se zovu  Robert Rodžer Pil, Piter Džekson, Elenor King i Endrju Mojlan (Robert Roger Peel, Peter Jackson, Eleanor King and Andrew Moylan) i u svakoj normalnoj državi bi im disciplinska komisija izrekla mjeru trajne zabrane vršenja sudačkog poziva. Ali, Engleska  nije normalna država, pa se u njoj  čak i ovakve sudije tituliraju sa „sir, lord justice i lady justice“. Njihova najveća sudačka greška je  što su odlučili da se ne smiju objelodaniti imena ljekara koji su liječili malu Indi niti ime ustanove u kojoj je ubijena. Zatim, što su prihvatili mišljenje engleskih ljekara koji su zauzeli stav da bi nastavak terapije uzrokovao nepotrebnu patnju za bebu i da je prestanak tretmana za održavanje u životu u njenom najboljem interesu. Isto tako,  ni građani posmatrači se nisu pretrgli da   ove sudije gađaju pokvarenim jajima i trulim paradajzom u cilju zaštite dječijih prava.

Bebina bolest:

Beba Indi Gregori (Indy Gregory), kćerka Dina Gregorija (Dean Gregory) i Kler Stenifort (Claire Staniforth) je rođena 24 februara ove godine, i živjela je u Ilkstonu (Ilkestone) u okrugu  Derbišajr (Derbyshire). Napominjem da sam za pisanje ovog teksta koristila saopštenja organizacije „Hrišćanska briga“ ( Christian concern) i oca Dina, a koje su prenosile razne medijske kuće.  

Kada je Indi imala dva mjeseca, u bolnici „Kraljevski medicinski centar“ (Queen’s Medical Center) u Notingemu (Nottingham) joj je  dijagnosticirana delecija mitohondrijske DNK koja onemogućava razvoj mišića. Po objašnjenjima čiji izvor je bolnica, mitohondrije su mali tečni dijelovi ćelija, aktivni u citoplazmi, i imaju zadatak da regulišu ćelijsko disanje i proizvodnju energije da bi se ćelije održale u životu. Nemamo obavještenja o tome da li je Indi u  prvim mjesecima  svog života bila vakcinisana, jer je isti dijagnozu dobio i jedan sarajevski dječak koji je nakon vakcinacije pao u komu i kad se nakon mjesec dana probudio iz kome, ostao je trajni teški invalid. Sarajevski dječak je do vakcinacije bio zdrav, a Indi je rođena bolesna, pa je pripadala tzv. rizičnoj grupi djece sa značajnim zdravstvenim teškoćama. U principu, djeca iz rizičnih grupa ne bi trebala da se vakcinišu jer im vakcinacija po pravilu donese puno više štete nego koristi. A mene najviše zanima da li je Indi samo još jedna sakrivena postvakcinacijska reakcija ili nije.

Njeni roditelji su se borili da ponište višestruke sudske presude u svojim pokušajima da kćerku zadrže na aparatima za održavanje života, koju je pravosuđe Ujedinjenog Kraljevstva osudilo na isključivanje s uređaja koji je održavaju na životu, 

Ponašanje ljekara:

Kako izgleda englesko zdravstvo vidi se iz nekoliko napomena Indinog oca.  Din Gregori je javnosti otkrio da su ljekari pritiskali roditelje da majka izvrši abortus sve do trenutka njenog rođenja. Ovaj otac je takođe optužio zdravstvene radnike da su preuveličali bol djevojčice i čak izmislili ponavljajuće napade kašlja od 10 minuta koje njezini roditelji, koji su s njom provodili po deset sati dnevno i nekoliko noći, nikada nisu vidjeli. Zatim, otac ih je optužio da je morao da trpi ponovljene prijetnje bolnice koja je pokušala da ga uplaši i da ubrza smrt njegove bebe, čak i kad su  naredbe suda bile suspendovane. Nije bilo pažnje ni saosjećanja, samo surovost prema njihovoj porodici. Otac kaže da je uočio i čudan stav među doktorima: “Činilo se kao da su odlučili odustati od Indi. Nikada nisam imao osjećaj da su stvarno predani tome da joj pomognu.”A jedan od doktora koji je bio uključen u Indino liječenje je sudiji Pilu rekao da je to mala djevojčica koju su pokušali liječiti u skladu sa njihovim najboljim sposobnostima, i da je užasna stvarnost  što ona umire.  

Međutim, engleski doktori ne mogu negirati da su povrijedili Hipokratovu zakletvu time što se nisu do kraja borili za bebin život, i što nisu dozvolili i drugima da pokušaju da je spasu. Otac kaže da su se doktori, kad su saznali da su neki talijanski ljekari ponudili svoju stručnu pomoć,  jako iživcirali i jasno im dali do znanja da je neće pustiti: “Činilo se da je njihov ugled u pitanju i da ne mogu dopustiti da se napravi presedan koji bi druge mogao potaknuti da slijedi njihov primjer.” Engleski doktori su naveli  navodne opasnosti od  izmještanja bebe u talijansku bolnicu, nisu vjerovali u korisnost kardiohirurgije koju su predložile njihove talijanske kolege, vjerovali su da je bolest neizlječiva i da svaka intervencija samo odgađa neizbježno.

Roditeljima je početkom septembra saopšteno da  djevojčica neće biti na liječenju te da je u njenu kartoteku upisana mjera zabrane oživljavanja po prvi put kad joj je život bude ugrožen: “Rekao sam da ne pristajem na to. Oni su bez imalo saosjećanja rekli da naše odbijanje suradnje može pokrenuti slučaj. Kada se po dopisu bolnice oformio sudski spis, bolnica ih je upozorila da trebaju “ostati povjerljivi i ne širiti priču na društvenim mrežama”. Otac im je tada rekao da neće uspjeti da ih ućutkaju i da će priča o Indi završiti u svim medijima. Organizacija Christian Concern je navela dva detalja na račun ljekara koji najbolje pokazuju njihovu ljekarsku etiku,  da su prije donošenja presude prijetili da će ukloniti aparate podrške za život bez prisustva roditelja, i da je presuda suda od 13 oktobra rekla da se prekid tretmana može izvršiti u kući ili u hospisu, po izboru roditelja,  ali da su to doktori odbili.

Talijanska pomoć:

Ovo nije prvi put da Italija želi da pomogne engleskoj djeci koja se bore za život. Prije pet godina je ista talijanska bolnica „Bambino Gesù“   ponudila stručnu pomoć dječaku Alfiju Evansu ( Alfie Evans). Njegovi roditelji  Tom Evans i Kejt Džejms ( Kate James) su dobili odgovor od londonskog Visokog suda da Italija nema jurisdikciju, odnosno da nije nadležna  jer je dječak bio engleski državljanin. Tada je vlada Paola Đentilonija (Paolo Gentiloni) dječaku dala talijansko državljanstvo kako bi mogao biti prebačen u Italiju. Bolnica u kojoj je bio liječen, isto kao i sada, pobunila pa je dječaku bilo onemogućeno da ode u Italiju i umro je nekoliko dana nakon što mu je bila ukinuta terapija. Ovaj put je Indinim roditeljima majka Čarlija Gvarda ( Charlie Guard), koji je 2017 godine umro na isti način i od iste bolesti kao i Indi, savjetovala  da se obrate hrišćanskoj skupini „Christian Concern“ da ih zakonski zastupa, pa je zahvaljujući angažmanu ove organizacije učinjeno puno više pomaka u smislu  odlaska bolesnog djeteta u inostranstvo na liječenje.

Vijeće ministara  Italije je po hitnom postupku odobrilo talijansko državljanstvo za Indi Gregori čija bolest je definisana kao neizlječiva. Talijanska vlada je ovo odobrenje dala nakon što je Visoki sud u Londonu u prvostepenom postupku odbio da odobri da se ova beba premjesti u  talijansku bolnicu „Bambino Gesù“ u Rimu kako bi pokušali da je održe u životu. Kad je do roditelja stigla vijest da talijanska vlada dodijelila Indi talijansko državljanstvo kako bi olakšala njeno izmještanje u Rim, oni su bili dirnuti. Otac je tada izjavio: “Izgubio sam svu vjeru u čovječanstvo i oni su mi je vratili, ali zbog njih sam se sramio što sam Britanac.”

Nakon što je Indi dobila talijansko državljanstvo, njeni roditelji su sudu podnijeli svoju posljednju žalbu, svoj posljednji očajnički potez. Talijanska diplomatija je pokrenula sve dostupne pravne puteve, pa je talijanski konzul u Mančesteru Mateo Koradini ( Matteo Corradini) u funkciji sudije zaštitnika , donio hitnu privremenu mjeru,  izjavio nadležnost talijanskog suda i odobrio usvajanje terapijskog plana koje je predložila bolnica „Bambino Gesù“   i izmještanje djeteta u Rim. Novi talijanski staratelj djeteta je o svojim mjerama obavijestio Kraljevski medicinski centar u Notingemu kako bi olakšao konstruktivnu saradnju između engleskih i talijanskih zdravstvenih vlasti s ciljem da se izbjegnu pravna pitanja konflikta o jurisdikciji. Konzul Koradini je takođe podnio urgentni zahtjev Visokom sudu i pozvao sudiju Pila da mu ustupi jurisdikciju pozivajući se na član 9§2  Haške konvencije iz 1996 godine.

Međutim, teško je zamisliti da bi se neko od odgovornih sudija nakon jednoglasnih presuda predomislio ili da bi se neko od ljekara iz Notingema odrekao svojih prethodnih stavova, a još teže je bilo zamisliti da neko izvrši direktan pritisak na njih. Pomenute sudije su opisale intervenciju talijanske vlade kao potpuno pogrešno shvaćen potez koji nije u duhu konvencije. (“wholly misconceived” and “not in the spirit of the convention.”) Indini roditelji su uputili srceparajući apel svojoj vladi: „Apelujem na britansku vladu da dozvoli našoj kćeri da ode u Italiju prije nego što bude prekasno. Kao otac nikada u životu nisam ništa tražio ili molio, ali sada molim britansku vladu da mi pomogne da spasim život naše kćeri. Sramota je da britanska bolnica i sudovi ignorišu ponudu italijanske vlade“.

Žalbeni sudija na Apelacionom sudu je u posljednji trenutak dopustio Indinoj porodici da se žali na prisilu isključenja, na raspravi koja  se održala 10 novembra u podne, a na kojoj je bila saslušana i talijanska strana koja je preuzela zakonsko starateljstvo nad djevojčicom.

Uprkos dodjeli talijanskog državljanstva i zatraženim hitnim mjerama kojima bi se odobrilo izmještanje bebe u dječiju bolnicu „Bambino Gesù“ radi specijalističkog liječenja, uz pomoć kog bi se možda spasio dječiji život, Velika Britanija nije dozvolila Indi da izađe iz zemlje. Sudije su odlučile i da Indi na samrti neće moći ni da se vrati svojoj kući. Jedino rješenje koje su sudije dozvolile je da se beba izmjesti u hospis jer bi uklanjanje cijevi iz dušnika i palijativna njega u njenoj kući bile praktično nemoguće i suprotne najboljem Indinom interesu.   

Indi je iz bolnice Kraljičin medicinski centar u Notingemu prebačena u hospis na nepoznatoj adresi ambulantnim kolima uz sigurnosnu pratnju. Zatim su sudije, predvođene sudijom Pilom,  naredile da joj se odmah ukloni medicinska oprema koja joj je produžavala život kako bi mogla da umre.  

Aktivnosti talijanskih javnih ličnosti:

Vrlo je upadno da su  i značajna novinska izdanja potpuno ignorisala Indin slučaj i da je on imao svoj eho samo u Italiji.

Premijerka Italije Đorđa Meloni (Giorgia Meloni) je uputila hitno pismo engleskom kancelaru i državnom sekretaru za pravosuđe i pozvala ga da dvije zemlje službeno sarađuju kako bi olakšale Indino izmještanje u Rim.  Đorđa Meloni je na društvenim mrežama napisala «Kažu da nema mnogo nade za malu Indy, ali ću do kraja raditi ono što mogu da branim njen život. I da branim pravo njenih roditelja da brane njen život.“ A kad je Indy umrla, premijerka Meloni je napisala «Učinili smo sve što smo mogli, baš sve. Ali nažalost, to nije bilo dovoljno. Sretan put, mala Indy.“

I ministrica za porodicu, natalitet i jednake mogućnosti Evgenija Ročela ( Eugenia Roccella) je na svom Fejsbuk profilu napisala: Roditelji male Indi samo traže nastavak liječenja za njihovu djevojčicu. Talijanska vlada je uz njih, i učiniti je našom državljankom je bio najefikasniji način da to pokažemo. Kao Talijanka i kao ministrica za porodicu ove vlade sam ponosna na ovo što smo uradili“. Inače, Indinim roditeljima je u Italiji posebno pomagao i Simone Pilon ( Simone Pillon) bivši senator Lege Nord.

Indina smrt:

Nakon što je prebačena u hospis, Indin otac je rekao “Ona se teško bori”, i osudio je sistem kao “jednostran”: “Nacionalna zdravstvena služba, advokati i doktori podupiru jedni druge, ponašaju se kao prijatelji, pa čak i jedu zajedno. Porodica  nema nikakve šanse niti prava .”

Indi je umrla u ponedeljak, 13 novembra u 01:45 nakon što su joj uklonjena oprema podrške za život. Otac Din je rekao: Kler  i ja smo ljuti, slomljenog srca i posramljeni. NHS i sudovi ne samo da su joj oduzeli priliku da živi duži život, već su oduzeli i Indino dostojanstvo da premine u porodičnoj kući gdje je i pripadala. Oni su uspješno dali Indino tijelo i dostojanstvo, ali nikad neće moći dobiti njenu dušu. Kler ju je držala do posljednjeg daha.” Christian Legal Centre

Ovaj poraz čovječnosti sa malom Indi ima dva posebno bitna aspekta, diplomatski i etički. Mene ova priča podsjeća na jednu lijepu latinsku poslovicu. Ne bih njome željela nikoga da uvrijedim, pa da ne bih bila pogrešno shvaćena govorim samo o značenju koje ima. Ta poslovica  glasi ( Neque mittatis) margaritas ante porcos, što bi značilo „ne bacajte bisere pred svinje“, u smislu ne  izlažite svoje  vrednote pred nedostojne ljude.

Sa druge strane, u jednom od posebno teških trenutaka, Indini roditelji su odlučili da krste svoju bebu. Otac Din je povodom tog krštenja rekao: “Nisam religiozan i nisam kršten. Ali krstili smo Indi jer sam vidio vraga u sudnici.” Mislim da nema tačnijeg opisa suštine ove tragedije od tog očevog „vraga u sudnici“.

Roberte, Piter, Elenot i Endrju, valja vam živjeti sa sopstvenom savjesti. Najgore je kada nakon nekon vremena dječije suzice počnu da dolaze u san, a um ne može da ih otjera. Tada se san od ustrajnih napada griže savjesti pretvori u iscrpljujuću nesanicu jer  te dječije suzice  ne dozvoljavaju da budu zaboravljene….