Piše, Akademik Ferid Muhić
Bošnjaci!
Čestitajmo jedni drugima naš dan, dan u kome svjedočimo da jesmo i da ćemo uvijek biti ono što smo oduvijek i bili – Bošnjaci! Srećan, vječan i hairli neka nam je Dan Bošnjaka.
Ponosni smo što smo Bošnjaci, što govorimo svoj bosanski jezik, što volimo svoju vjeru!
Bosnu nam niko ne može oteti, taman kad bi sve Bošnjake negdje otjerali, jer Bošnjaka možeš otjerati, ali ne možeš iz njega Bosnu istjerati! Taman se svi Bosne odrekli, ne bi Bosnu u Bošnjacima porekli!
Nikome ništa nismo dužni. Tu gdje živimo, živjeli smo prije svih onih koji danas s nama žive. Biti Bošnjak znači biti u svojoj kući, na svojoj, na plemenitoj! Dobro upamtimo i nikada ne zaboravimo: Bošnjak nije došljak!
Ponajmanje, u Bosni! Bosna nam je babovina, od pradjedova ostala!! U ovom svijetu, Bosna je dom i ognjište Bošnjaka.
Ne pravdaj se nikome i ne dokazuj nikome da si Bošnjak. Ne treba ti ni opravdanje, ni alibi što si Bošnjak! Pogledaj! Ni nebo se ne pravda što je nebo, ni planine ne dokazuju da su planine.
Prihvati činjenicu temeljne prožetosti tvog nacionalnog identiteta islamskim, kulturnim i duhovnim vrijednostima. Za Bošnjake je to, ne samo pitanje nacionalnog dostojanstva, već i pitanje samorazumijevanja i elementarnog uvida u sopstveno nacionalno biće.
Iz svih odluka, propisa, zakona, treba eliminisati poziciju nacionalne inferiornosti i marginalizacije Bošnjaka. Bošnjački nacionalni identitet jeste demografska i kulturna realnost i nepobitna politička činjenica.
Bošnjaci! Razbudimo svoju savjest, fokusirajmo se na svoju svijest, ujedinimo svoju snagu! Neka zasvijetli naše svjetlo! Nismo mi ničiji hizmećari! Mi služimo samo Allahu dž. š. Bosni i svom narodu! Vjera ti može narediti – poslušaćeš; Bosna te može obavezati – obavezu ćeš ispuniti; Bošnjaci te mogu pozvati – odazvaćeš im se!
Sve ostalo ti biraš, u svemu ostalom ti odlučuješ. Prema svima ostalima ti si beg i efendija – suveren u odluci, pravedan i odmjeren u postupcima.
I upitah se po sto i prvi put: “Ko sam ja!?” dok ne shvatih da ja jesam Bošnjak. I tada dodirnuh nebo, i pokucah na plavu nebesku kapiju!
I otvori se kapija nebeska i svjetlo me obasja! Doznah da je biti Bošnjak isto što i biti dobar čovjek! To je i usud i izbor, podvig i vrijednosna odluka. Biti Bošnjak to znači: ne očekivati nijednu nezasluženu privilegiju, a ipak spremno prihvatiti sve odgovornosti moralno ispravnog čovjeka!
Biti Bošnjak, to znači preuzeti sve ljudske obaveze, odgovarati potpuno za sve svoje postupke, činiti uvijek sve najbolje što možeš, odbraniti bezuslovno svoju vjeru, svoj narod, svoju zemlju, svoj identitet, ne dozvoliti sebi ni grijeh, ni ružnu riječ, kloniti se svakog nasilja i činjenja nepravde.
Zato, dobro upamti: Bošnjak se rađa, Bošnjak se ostaje! Neka to što jesi Bošnjak bude tvoja najveća privilegija i radost na ovom svijetu i tvoj ulog za nagradu na onom svijetu!