Piše: Jagoda Savić
Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske je reklo da je u ovom entitetu do 07.08.2023 godine od „zaraze“ afričkom svinjskom kugom pobijeno 25160 svinja. Zato je fokus ovog teksta pitanje da li se svinje u Republici Srpskoj ubijaju nepotrebno ili radi zaštite zdravlja građana? Tačnije rečeno, u čijim rukama je sudbina stočnog fonda Republike Srpske?
Zatim, treba se pitati kom naučnom autoritetu treba vjerovati kad ne postoji naučna usaglašenost oko bitnih detalja pa opis virusa varira kod različitih autora? Da pođemo samo od imena, u našim dokumentima se za kugu navodi latinski naziv pestis, a na engleskom jeziku se prevodi kao groznica a ne kao kuga, pa se virus faktički zove African swine fever , a trebao bi se zvati african swine plague, kad bi se koristila engleska riječ kuga.
Već tri godine sam vrlo skeptična kad su u pitanju PCR testovi. Da se podsjetimo pandemijskih Covid dana, kada je biohemičar Kary Mullis, dobitnik Nobelove nagrade za otkriće tehnike lančanih reakcija polimeraze, za svoj izum PCR test više puta javno rekao da nije primjenjiv za dijagnostiku zarazih bolesti već samo za laboratorijska ispitivanja. Za razliku od Mullisovog mišljenja o sopstvenom izumu, Svjetska organizacija za zdravlje životinja, WOAH, engleski World Organization for Animal Health, je Mullisov izum okovala u zvijezde toliko da je bila slobodna preporučiti ga i vlastima Republike Srpske kao kvalitetan i pouzdan.
Genotip 19:
Za sve čitaoce koji svinje gledaju isključivo kroz prizmu kobasice & čvarci & krmenadle mislim da je bolje da preskoče ovaj odjeljak jer on nema ama baš nikakave veze sa hrskavom pečenom svinjskom kožicom. Čitaoci „jede mi se svinjetina“ mogu odmah da se prebace na odjeljak ispod ovog i da od sledećeg podnaslova nastave čitati ovaj tekst. Gore pomenuta WOAH je PCR test preporučila Republici Srpskoj u skladu sa članom 38 Zakona o veterinarstvu RS.
25. 01. 2023 godine na sajtu američkog državnog instituta za zdravlje, National Institute of Health- NIH, tačnije u Nacionalnoj biblioteci za medicinu , National Library of Medicine , je objavljen rad grupe istraživača koji su naveli da je virus ASK otkriven 1921 godine, da do sada ima verifikovana 24 soja koji su podijeljeni u 8 serotipskih grupa. Prvi soj je izdvojio Lopez-Otin 1990, predzadnji Quembo 2018, a sada se istraživanja vrše timskim radom u više država istovremeno. Iz ranijih afera sa virusima znamo da se sojevi virusa i bakterija određuju laboratorijskom analizom koja se zove tipizacija soja. Kako se kod virusa ASK najčešće utvrđuju nukleotidni sljedovi genoma unutar B646L gena, vjerovatno je zbog toga WOAH podmetnula PCR testove, zaboravljajući pri tom da PCR testovi nemaju dovoljnu diskriminacijsku težinu već reaguju na općeniti genetički materijal.
Veterinarski institut Republike Srpske „Vaso Butozan“ je rekao da je zaraza afričkom svinjskom kugom uzrokovana genotipom 19, da sadrži mutacije u genu I2015L koji predstavlja ECO-II varijantu. Pozitivne uzorke je obradila referentna laboratorija Centro de Investigación de Sanidad Animal INAS-CISA, iz Madrida, Španija. Ne bih da se misli da tražim dlaku u jajetu, ali za gen I215L je bio dizajniran novi PCR test, a nije navedeno da li je dobio stručnu recenziju prije upotrebe, ko ju je radio i ko je bio autor protokola za tog novog PCR testa. Mislim da ovo nije obična već akademska dlaka u jajetu jer se zahtjevi struke moraju poštovati.
Gospođa Karmina Gallardo Frontaura, rukovodilac projekta, jeste doktorirala na novim metodama otkrivanja virusa svinjske gripe, ima 17 objavljenih radova u kojima je bila prvi autor i još 51 rad u kojima je bila koautor, ali nije navedeno je li ona po profesiji genetičar, molekularni biolog, veterinar, ili nešto slično, jer PCR testove mogu tumačiti samo genetičari i donekle molekularni biolozi. Istorijat do sada pronađenih sojeva, njihovo porijeklo i geografska rasprostranjenost su lijepo obrađeni, ali tehnika izvođenja naučno validnih dokaza o sojevima virusa je nešto sasvim drugo.
Zatim, ko će mene, nevjernog Tomu, ubijediti da su korišteni parovi prajmera pravilno odabrani, da je „slučajno“ izostavljena obavijest o broju korištenih ciklusa, da je temperatura žarenja pravilno postavljena, da dobijene genetičke sekvence zaista imaju svoj početak i kraj i da nisu proizvoljno isječeni iz niza.
Postala sam još nevjerniji Toma jer su autori istraživanja sami naveli „da je sekvenciranje cijelog genoma afričke svinjske kuge teško izvodivo zbog veličine genoma koja se kreće od 170 do 193 mjerne jedinice kbp“, kao i da „ cjelovito sekvenciranje genoma , bitno za identifikaciju novih genetičkih markera, nije isplativ genotipski metod zbog kompleksnosti analize, krajnjeg rezultata , vremena potrebnog za rad, visokih troškova i zahtjeva za specijalizovanim osobljem“. Činjenica da li je gen I215L bio parcijalno ili kompletno sekvenciran nije sasvim jasna, a obzirom da nikada ranije nije bio opisan u naučnoj literaturi, postoji javni značaj da se on detaljno ispita. Zato je sasvim opravdano ispitati u kakvim rukama se nalazi stočni fond Republike Srpske? Faktički, imamo zagrljaje kad nas neko čvrsto privuče sebi da nam prenese svu svoju ljubav, zagrljaje koji pokazuju toplo prihvatanje, a imamo i one mlitave koji nas ne mogu uvjeriti da nas vole. Meni se čini da je stočni fond RS-a u mlitavom zagrljaju španske laboratorije, ali ne bih da prejudiciram dok se detaljno ne ispita taj novi PCR protokol za gen I215L.
Kakva je lična karta virusa ASK?
Prof. dr. Vilim Starešina sa Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kaže da je afrička svinjska kuga virusna zarazna bolest kojoj je prirodni domaćin divlja svinja, a od koje oboljevaju i domaće uzgojne svinje. ASK zbog visokog broja oboljelih i smrtnosti (i do 100%) predstavlja jednu od najznačajnijih bolesti ovih životinja. Ista ta gorespomenuta Svjetska organizacija za zdravlje životinja, WOAH, je na svojoj web stranicinapisala da se radi o zarazi koja nije opasna po ljudsko zdravlje ali da je visokozarazna za divlje i domaće svinje i da na njih ima devastirajuće efekte.
Prof. Starešina kaže da je ASK po svojoj prirodi DNK virus, i jedini pripadnik roda Asfavirus iz porodice Asfaviridae. Virus je sastavljen od dvolančane DNK molekule promjera 200 majušnih nanometara, i vrlo složene građe. Naime, virus je sastavljen od više od 50 strukturnih proteina, odnosno od 170-193 kilobaznih parova i obavijen je lipoproteinskom ovojnicom.
Šta bi trebalo da znaju i uzgajivači svinja i obični građani?
Afričku svinjsku kugu ćemo u nastavku teksta označavati skraćenicom ASK. Virus ASK se širi direktnim kontaktom, udisajem i jedenjem svinjskog mesa ili drugih zagađenih proizvoda (pomije, otpad, lešine itd). Bolest se prenosi i indirektnim putem, preko zagađenih površina i ugrizom inficiranih insekata. Virus se iz inficirane svinje izlučuje putem sline, suza, nosnog sekreta, urina, izmeta i sekreta genitalnog trakta. Period inkubacije u prirodnim uslovima kod različitih autora ima različite vrijednosti, ali se sve one kreću otprilike od 4 do 19 dana.
Period u kojem svinja izlučuje virus u okolinu varira i ovisi o zaraznosti samog soja virusa, pa kad su sojevi slabe zarazivosti uporna infekcija može trajati i duže od 70 dana. Virus je u vanjskoj sredini vrlo postojan, ovisno o temperaturi i pH vrijednostima. U sasušenoj krvi virus je infektivan do 15 nedelja, u izmetu 2 do 3 mjeseca, u svinjcu i do mjesec dana, u termički neobrađenim svinjskim proizvodima do 400 dana. U svježem mesu infektivan ostaje 5 dana a u smrznutom do 3 godine.
Za prenos virusa s jedne na drugu farmu, gotovo isključivo je odgovoran čovjek (npr. premještanje životinja ili opreme, hranjenje kontaminiranom hranom, itd. Virus ASK, prisutan u inficiranim lešinama u šumi i na polju, ostaje infektivan sve do proljeća, kada se lovom može intenzivirati širenje virusa kao posljedicu bježanja svinja iz lovnih područja, ili se odstrelom može ograničiti širenje virusa, zbog smanjenja gustoće populacije. Brzina širenja bolesti (i broj inficiranih) unutar uzgoja značajno varira, od nekoliko dana do nekoliko nedelja, ovisno o vrsti proizvodnje svinja, upravljanju i biosigurnosnim mjerama. Virus ASK je imao nekoliko epizoda brzog širenja , i to 2007 u Gruziji, 2014 u Evropskoj uniji, a 2018 je napao Kinu, najvećeg svjetskog proizvođača svinja.
Ovaj odjeljak nisu pisali (d)novinari:
Kako funkcioniše dijagnostifikovanje ASK? I u fazi inkubacije i nakon obolijevanja se javlja čitava lepeza vidljivih simptoma koji se mogu utvrditi golim okom, odnosno klasičnim veterinarskim pregledom. Dakle, imamo sljedeće spoljne znake bolesti: tjelesna temperatura raste na 40–42 °C, javlja se ubrzano plitko disanje ili upala pluća, gubitak apetita; slabiji prirast, pojava plavo-ljubičastih područja i krvarenja po ušima, stomaku i stražnjim nogama i krvavi pjenušavi sadržaj iz usta i nosa, iscjedak iz oka i nosa, crvenilo kože grudi, stomaka, između analnog otvora i spolnih organa, repa i nogu, začepljenje ili proliv, pojava crnog izmeta, povraćanje, nekoordinisano, teško i bolno kretanje zbog otečenih zglobova ispunjenih tekućinom, koje se javi dan do dva prije uginuća, groznica, depresija, svinje djeluju slabo i pospano, a dešava se i pobačaj gravidnih krmača u svim fazama graviditeta. Pročitala sam i tvrdnju da u slučaju da svinja preživi infekciju, ostaje doživotni nosilac i izlučivač virusa. Baš me zanima koliki broj životinja je ispitivan nakon preživljavanja, koliki je bio uzorak na kom su izveli taj zaključak, koliko dugo je trajalo ispitivanje, na kojim geografskim lokacijama, kakvi su rezultati antitijela i i gdje je takvo istraživanje objavljeno. Bez metodoloških parametara ne možemo vjerovati u njenu istinitost. Lešine uginulih svinja imaju krvarenja po koži i sluznicama; tekućinu koja se kod upale izliva iz krvnih žila pa se skuplja u tkivima u srčanoj ovojnici, trbušnoj maramici i plućnoj opni; sitna krvarenja srži bubrega; krvarenja u limfnim čvorovima; u krajnicima i jeziku i gnojno-sluzav sadržaj po sluznici oka.
Zabilježeni su i slučajevi da nakon 1-3 dana dolazi do naglog uginuća bez razvoja ikakvih kliničkih znakova bolesti niti vidljivih promjena na organima uginulih svinja.
Autori ovih tvrdnji ne navode izvore gdje su takvi slučajevi zabilježeni, koliko ih je bilo, ko ih je zabilježio i u kojoj stručnoj literaturi su objavljeni. Obzirom da ove tvrdnje nisu poduprte dokazima u skladu sa najboljom praksom metodoloških istraživanja, ja bih prihvatila pretpostavku da je asimptomatska zaraza najveća hohštaplerska podvala u zadnjih sto godina, i da potiče iz istog izvora kao i asimptomatski pacijenti tokom Covid-a 19. Zbog ovih simptoma vidljivih golim okom, možemo postaviti pitanje da li nam je uopšte potreban PCR test? Po meni je veterinarski pregled jedini pouzdani način dijagnostike na živoj svinji, obdukcija, pato- anatomski i pato-histološki nalaz na umrloj, a elektronski mikroskopi u laboratoriji.
Drugačije mogu misliti samo sluge Evropske unije, koja komanduje ovom operacijom ubijanja svinja.
pitanje koje treba postaviti je zašto smo toliko servilni i podanički nastrojeni da mislimo da moramo da saginjemo glave pred svakim naslovom koji u sebi sadrži riječ „svjetski“ i „evropski“? Evo jednog primjera takvog podaničkog odnosa, sa sjednice komisije za poljoprivredu Predstavničkog doma talijanskog parlamenta od 28.06.2023 godine. Na njoj je bio saslušan talijanski komesar za vanrednu situaciju sa ASK Vinčenco Kaputo ( Vincenzo Caputo). Profesor Kaputo je doslovce rekao da je postupanje sa zaraženim svinjama regulisano evropskim propisima broj 605 i 549, da se ta dva propisa svode na hvatanje i ubijanje svinja i da je u Italiji već ubijeno preko milion i po oboljelih životinja. Zatim je rekao da u ovoj prvoj obaveznoj fazi moramo žrtvovati životinje kao i da je bio u kontaktu sa evropskim inspektorima koji su zamjerili što se ubijanju životinja ne daje puno veći publicitet ??! Kad se pitamo zašto slati medijsku poruku o ubijanju, onda nam se pali lampica da je Evropskoj uniji kod uništenja ovih životinja veoma bitno kod građana stvoriti i razviti spoznajnu predodžbu o ubijanju. Dakle, svinje se ubijaju pod upitnom dijagnozom PCR testom, tvrdi se da 100% životnja mora da umre nakon oboljevanja, pa se faktički svinjama izvjesna smrt od bolesti ubrzava ubijanjem, a da se pri tom smrt svinja stavlja u prvi plan i medijski promoviše ??!
Razmnožavanje virusa ASK:
Virus ASK se razmnožava u bijelim krvnim zrncima, u ćelijama koji oblažu unutarnju površinu srca, u krvnim i limfnim žilama, u tkivima jetre i u ćelijama bubrežnih kanalića. Nakon početne replikacije virus pupanjem izlazi iz ćelije u kojoj se nastanio i putem krvi i limfe se proširi u organizam.
Šta kaže zakon u Repubili Srpskoj?
Postupanje kod pojave ovakvih vrsta zaraze reguliše Pravilnik o načinu obavještavanja o sumnji ili nalazu zarazne bolesti životinja. Taj Pravilnik je objavljen u Službenom Glasniku Republike Srpske br. 6, od 03.02.2009 godine, a njegov sastavni dio je i Lista zaraznih bolesti životinja koje se obavezno prijavljuju . Afrička svinjska kuga je upisana pod rednim brojem 71, a njen kod je A-120.
Drugi dokument koji reguliše ovu materiju je Zakon o veterinarstvu RS , koji u članu 38, stav 5 u slučaju sumnje na uginuće od zarazne bolesti, mora se utvrditi uzrok uginuća. Krivični zakon RS u članu 383, stav 1, definiše nesavjesno pružanje veterinarske pomoći i kaže: Veterinar ili ovlašćeni veterinarski pomoćnik koji pri pružanju veterinarske pomoći propiše ili primijeni očigledno nepodobno sredstvo ili očigledno nepravilan način liječenja ili uopšte nesavjesno postupa pri liječenju i time prouzrokuje uginuće stoke ili uginuće živine u većem broju, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
Zavrzlame:
Neka od pitanja iz ove oblasti mogu poslužiti za uspješnu stimulaciju moždanih vijuga. Takav je npr. stav da infekcija virusom ASK, kod svinje izaziva snažan humoralni imunosni odgovor , tj. odgovor tjelesne tekućine. Neki autori tvrde da tako nastala antitijela ne mogu efikasno neutralizovati virus i da serotipizacija nije moguća, dok drugi autori tvrde da je ona ipak moguća.
Zatim, neki autori tvrde da se ASK godinama unazad javljala samo na ograničenim područjima, da iako se zove afrička, ova bolest se ne javlja čak ni u cijeloj Africi, već uglavnom u subsaharskom području, poznatom pod nazivom Crna Afrika, gdje žive urođenici uz krajnje niske standarde higijene, dok drugi spominju i Zapadnu i Južnu Afriku. Neki autori tvrde da se u Africi uopšte ne uzgajaju svinje, a drugi tvrde da zaraza napada autohtone afričke pasmine svinja, bradavičastu svinju i veliku šumsku svinju kojih nema kod nas. Osim toga, neki autori tvrde da je ASK od cijele planete do sada bila utvrđena samo u Španiji, Portugalu, Dominikanskoj Republici, Sardiniji, Poljskoj, baltičkim zemljama, Gruziji i Ruskoj Federaciji, dok drugi autori pominju znatno veći broj zemalja. Vjerovatno da ima još otvorenih pitanja, ali u vrijeme krizne situacije treba fokusirati svoje napore samo na zaštitu životinja i ljudi.
Klinička slika ASK je veoma varijabilna i ovisi o različitim faktorima kao što su zarazivost virusa, pasmina svinja, putevi i načini širenja infekcije, infekcijska doza i karakteristike područja gdje se bolest pojavila. Drugo, niko od tih EU veterinarskih inspektora nije spomenuo da se radi o zarazi koja ima relativno nizak morbiditet ( broj oboljenja u određenog grupi za određeno vrijeme) a visok mortalitet (smrtnost), i da je potrebno predložiti ispravno postupanje sa zaraženim i oboljelim životinjama.
Treće, niko od tih EU „stručnjaka“ niti ne zna da postoje četiri osnovna toka bolesti ASK koje izazivaju virusi slabe zarazivosti, srednje zarazivosti i jake zarazivosti, a koje je obradio prof. Starešina. Kod prvih, vezanih za divlje svinje, se virus zadržava relativno kratko, 2 do 3 nedelje a onda dolazi do oporavka. Kod drugih, opet vezano za divlje svinje, gdje je gustoća populacije divljih svinja relativno niska, unutar te populacije održivost infekcije nije moguća kroz duži vremenski period. A u područjima gdje je populacija divljih svinja gusta, tamo se javlja znatno povećana učestalost i uginuća, neuobičajeni po broju slučajeva, vremenu, mjestu javljanja i zahvaćenoj vrsti životinja. Kod trećih oboljele svinje obično umiru unutar 7 do 20 dana, a mortalitet se kreće od 30 do 70%. Preživjele svinje se mogu oporaviti za mjesec dana. Kod četvrtih, hronični tok bolesti je posljedica prirodne evolucije virusa ASK. Ukratko, neke svinje umru, neke se oporave a neke dobiju hronični onlik bolesti. Podatak o mortalitetu varira kod raznih autora, i kreće se u rasponu od 30% do 100pa isto toliko varira i podatak o broju o preživjelim svinjama.Sa jako zarazivim sojem virusa ASK do uginuća dolazi nakon 6–9 dana od infekcije ili za 11 – 15 dana ako se radi o umjereno zarazivom soju.
Borba za prava uzgajivača svinja:
Od događanja vezanih za ASK, vrijedi spomenuti osvrt dr. Ljubiše Petrovića, gradonačelnika Bijeljine, na trenutnu situaciju. On je izjavio da svako selo ima bar po jednu jamu gdje je ukopano na hiljade svinja. Zatim je prokomentarisao nivo motivisanosti uzgajivača svinja da se bore za svoje životinje : „Ako želite pravdu, ako želite da vas poštuju, ako želite da živite dostojanstveno od svog rada, onda u ovoj nakaradnoj državi morate pokazati bar minimum interesovanja i minimum želje da se borite! Jesam li ja lud pa pokušavam da istjeram pravdu i da se borim za ideale, da se borim za običnog čovjeka, za opstanak ovog naroda na krvlju natopljenoj zemlji? Ništa narode, kada budete spremni da se borite, vi se javite, za sada niste motivisani, to vidim, a ja sam ne mogu!“
Slažem se sa ovom ocjenom dr. Petrovića. A kad se sve sabere, mene samo zanima odgovor na pitanje da li su svinje u RS-u ubijane sa osnovom ili bez stvarnog razloga?
Za sada, metodološki pokazatelji ispitivanja virusa ASK po meni nisu dovoljno ubjedljivi, nema šansi da WOAH krivično odgovara u našoj zemlji za eventualno podmetanje neispravnih instrumenata za dijagnostiku jer su međunarodno pravno lice sa sjedištem van Naše zemlje, a dok mi naučimo da kažemo „WOAH! Boh! Idite bestraga“ puno će vode proteći i Vrbasom, i Bosnom, i Drinom i Lapišnicom.