RAZMISLI
1. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, neka znaš da je Ferida Osmanović nakon srebreničkog pakla uspavala svoje dvoje djece, potom ustala i objesila se svojim šalom i kaišem. Treba to da znaš…
2. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, zapamti da je majka Ramiza Ajšić iz sela Kutuzero držala zaklanu glavu sina Muje, a koljač na nju vikao: “Pušćaj tu glavu”.
3. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, trebaš čuti priču dede Muniba Muminovića, oca četvorice ubijenih sinova koji se od tuge objesio u džamiji!
4. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, pročitaj presude koje kažu da je cijeli vojni i politički vrh te i takve Republike Srpske osuđen za ratne zločine: Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić… Karadžić, Mladić, Zdravko Tolimir, Ljubiša Beara i Vujadin Popović osuđeni su na doživotne kazne.
5. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, trebaš da čuješ priču o lijepoj Jasmini (Mehmeda) Ahmetspahić koja je bježeći od zločinaca skočila u smrt za zloglasnog hotela “Vilina vlas”. Silovanje je bilo dio genocidnog procesa, to je istina s kojom se moramo suočiti.
6. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, trebaš da znaš da su šestorica muškaraca i dječaka, Bošnjaka iz Srebrenice ležala na podu vojnog kamiona. Vojnik u čizmama je šutirao jednog u glavu i pitao: “Šta se treseš?”. Pa ga psovao. Svi su ubrzo ubijeni na Godinjskim barama kod Trnova…Majka je gledala sina dok pada pokošen rafalima. U tom času, dok je ubijan cijeli jedan svijet, i Sudnji dan mogao je da nastane.
7. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, trebaš upoznati svjedoka Nedžada Avdića koji je preživio masovno strijeljanje u Petkovcima. On će ti reći šta je počelo 9. januara.
“Jovo provjeri da li su svi mrtvi, koji je vruć ispali ponovo metak”. Jovi bi mrsko, pa Nedžad preživio. I ispričao. Ja sam greška njihovog savršenog sistema ubijanja, govorio je.
8. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, treba da pročitaš zapisnik u kojem se veli kako je tačno 50 dana poslije tog “historijskog datuma”, 29. februara 1992. godine u Biljanima kod Ključa rođena Amila Džaferagić, kći Šemse. Beba Amila ubijena je te proklete 1992. godine, ne dočekavši prvi rođendan. A trebala je ove godine da napuni 30 godina.
Kod nje su nađeni jedna bijela i jedna plava dječija cucla-duda… Kome je Amila smetala?
9. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, nemoj reći da nisi čuo kako su 12. maja 1992. godine usvojeni Karadžićevi strateški ciljevi kao “kamen temeljac genocida”. Čak je i zločinac Ratko Mladić povukao: “To je, ljudi, genocid”
10. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, moraš znati da je onaj “dobri deka” Radovan Karadžić koji iz sada zatvora piše o pomirenju, 9. jula 1995. zločincu Miroslavu Deronjiću rekao: “Miroslave, to sve treba pobiti…Sve što stignete”
11. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, pomoli se za nevino bošnjačko maksumče iz Srebrenice koje je umrlo jer nije bilo mjesta u helikopteru UNPROFOR-a.
12. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, onda nisi čuo vapaj srebreničkog Lorke, pjesnika Nine Ćatića koji se posljednji javio iz ubijenog grada. Njegova majka Hajra umrla je 2021. godine, a da nije dočekala da pronađe i ukopa kosti voljenog sina.
13. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, onda nisu čuo za prvu masovnu grobnicu u BiH i za stradanje 114 civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti na lokalitetima Uborak i Sutina, sjeverno od Mostara. Preživio je Redžep Karišik i sve ispričao. Redžep je umro 2021. godine, ali istina je ostala
14. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, onda sigurno ne znaš Jasminu Ploskić, pravnicu koja traži kosti svoje djece ubijene u Nevesinju.
Jasmina traži zemne ostatke kćerkice Ajle i sina Amara. Sin Amar je imao četiri i po godine, a kćerkica Ajla, beba od tek devet mjeseci, kad su ih ubili nevesinjski četnici. Ubili su oni i njenog supruga Hasana. Bijaše to ljeto 1992. godine. Kome su Ajla, Amar i Hasna bili krivi?
15. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, sigurno nisu čuo za selo Briševo kod Prijedora gdje je između 24. i 25. jula 1992. godine ubijeno je 67 mještana, što se smatra najvećim stradanjem Hrvata u jednom danu tokom rata u BiH.
16. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, sigurno ti nisu kazali za višegradske “žive lomače” na Bikavcu i u Pionirskoj ulici u Višegradu.
17. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, onda treba da naučiš da je Tomašica najveća masovna grobnica u Europi nakon Drugog svjetskog rada.
18. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, morat da prihvatiš tragičnu istinu o porodici efendije Hasiba Ramića u Semizovcu kod Sarajeva. Efendiju Hasiba, njegovu suprugu Šefiku i djecu Muhameda (13), Melihu (10), Ahmeda (4) i Aminu (bebu od mjesec dana) zločinci su ubili 28. maja 1993. godine. Vjerovali su da tako stvaraju RS!
19. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, onda te sigurno nije briga za 44-mjesečnu opsadu Sarajeva, za Markale, Tržnicu, pogibije u redovima za hljeb, za vodu… Za snajpere i razaranje. Za 11.541 ubijeni svijet, za 1.601 prekinuto djetinjstvo.
20. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, nisi želio da vidiš i čuješ kako su na prostorima pod kontrolom Vojske RS srušene 534 džamije, među kojima Ferhadija, Aladža i druge iznimne kulturne ljepote i vrijednosti.
21. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, moraš znati da je na lokalitetu Korićanske stijene, na planini Vlašić, 21. augusta 1992. godine strijeljano je više od 200 logoraša, Bošnjaka i Hrvata, koji su bili zatočeni i mučeni u prijedorskim logorima. Tijela logoraša padala su u ponor dubok preko 300 metara. Pa se mještani okolnih srpskih sela žalili da im smrdi. Preživjelo je 12 osoba, koji su prenijeli istinu. Tako je to sa istinom, ona prije ili kasnije izađe na vidjelo.
22. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, moraš čudi priču o Zekiri Begić i njenoj nerođenoj bebi. Ta priča strašnija je i od smrti.
23. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, znaj da su genocidu u Srebrenici ubijeni i katolici, Hrvati Rudolf Hren i Anto Stanić… Pokoj im.
24. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, jesi li čuo za sudbinu porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić iz Bijeljine? To su oni što su ih odveli na obalu Drine u sembersko selo Balatun i strijeljali samo zato što su se tako zvali.
Ubijeni su Sarajlići: Admir i Alma (6 i 10 godina), njihova majka Amira (1955) i otac Osman (1956), njegov mlađi brat Senad (1967), njihov otac Izo (1931) i majka Rašida (1920), zatim Derviša (1956), Muharem (1952), njihova kćerka Selma (12 godina) i sin Zekerijah (1976). Ubijena je i Zurijeta Sarajlić (1934) i njena sestra Najla Džafić (1931). Ubijeni su Sejmenovići: Jusuf (1949), njegova žena Izeta (1951) i djeca Edina (1973) i Edin (1079). Ubijeni su Malagići: Rašid (1947), njegova majka Haša (1926), žena Amira (1953) i djeca Elvir (1972) i Almir (1974).
25. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, jesi li čuo za Suhu?
Fb stranica Ajetul kursija/senzor.ba
Very nice post. I just stumbled upon your blog and wanted to say that I’ve really enjoyed browsing your blog posts. In any case I’ll be subscribing to your feed and I hope you write again soon!