Analiza stručnjaka: Zašto evropski desničari žele BiH u Uniji?

Orban i ostali htjeli bi pridružiti Dodika i Čovića svojim neliberalnim snagama kako bi u konačnici upravljali EU-om, upozorava Kurt Bassuener.

Evropska unija odlučila je otvoriti pristupne pregovore sa Bosnom i Hercegovinom, mnogo ranije nego što se to prije samo nekoliko mjeseci moglo očekivati.

Nekoliko brzo usvojenih zakona u BiH, nekoliko izignoriranih…, i EU je popustljivo odlučila otvoriti vrata. Kroz njih treba još „samo“ proći, a to će zavisiti od toga kako će se stvari odvijati u narednom periodu – i u BiH, i u EU, i u svijetu.

Odluka o Bosni i Hercegovini, naime, dolazi u periodu u kojem Evropska unija strahuje od ruskog napretka u Ukrajini i sopstvene sigurnosti u, po sebe, najcrnjem scenariju ruskog rata. Tome treba dodati i sasvim realnu mogućnost da u novembru u SAD-u pobijedi svjetska desničarka i populistička ikona Donald Trump, koji nije toliko sklon pomaganju i zaštiti Evrope i Ukrajine poput postojeće američke administracije. Čak i na Rusiju ima drugačiji pogled.

Kriteriji EU-a za proširenje na Zapadni Balkan očigledno su pali pod teretom tog uznemirujućeg geopolitičkog razvoja događaja, u želji da se blok što prije zaokruži i na zemlje u kojima je jak ruski uticaj, pa tako i Bosna i Hercegovina, u nastojanju da stvori jaču homogenost.

Takvog su stava makar Njemačka, Nizozemska, Slovenija i druge zemlje u kojima vlada zdrava demokratija. No, među onima koji su odlučno podržali početak pristupnih pregovora sa Bosnom i Hercegovinom bile su i zemlje koje se ne mogu nazvati zdravim demokratijama.

Sa BiH ‘jači blok za neliberale’

Govoreći za Al Jazeeru na tu temu, Kurt Bassuener, viši saradnik Vijeća za demokratizaciju politike iz Berlina, istakao je jednu zanimljivu tezu, a to je da su „neliberalne članice EU-a, poput Mađarske na čelu sa (premijerom) Viktorom Orbanom, šampioni proširenja bez prave vrijednosti, jer žele učiniti EU sigurnijom za svoje neliberalne demokratije“.

To su zemlje koje su inače često u koliziji sa smjernicama iz Brisela, od vladavine prava i borbe protiv korupcije, pa do odnosa prema Rusiji i zemljama Zapadnog Balkana. Nerijetko su i euroskeptici.

Ukoliko iz njegovih riječi izvučemo zaključak, možemo konstatirati da demokratama poput Orbana, te snagama okrenutim prema desno, a koje bilježe rast popularnosti u Nizozemskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Slovačkoj, Poljskoj…, odgovara ulazak BiH u EU, čak i bez ispunjenja svih kriterija.

Pitanje je – zašto?

Pojašnjavajući svoju izjavu, Bassuener navodi da bi „Orban i drugi evropski neliberali – Fico u Slovačkoj, FPOe u Austriji, koji je prema anketama trenutno spreman za pobjedu u Evropskom parlamentu i nacionalnim izborima, te Marine Le Pen u Francuskoj, voljeli imati jači blok“.

U konačnici, sa rastom AfD-a u Njemačkoj, tako bi, smatra američki stručnjak, neliberali i desničari, manje ili više ekstremni, mogli postati dominantna sila u EU-u.

„I hrvatski HDZ – ali i (predsjednik Zoran) Milanović – figuriraju u ovoj jednačini. Sve ove stranke koje sam naveo su protiv migracije (i imigracije) i za ‘tradicionalne vrijednosti’ – anti-LGBT, zapravo antifeminističke, sa rodnom ideologijom… Neki imaju i klerikalističke elemente. Naročito je Orban naklonjen Moskvi, ali je i većina ovog samozvanog ‘nacionalno konzervativnog’, reakcionarnog bloka“, kaže Bassuener.

Scenario iz snova za ovu reakcionarnu plejadu, čiji je Orban nesporni predstavnik, je da Trump bude ponovo izabran, nakon snažnog rezultata na izborima za Evropski parlament i formiranja otvoreno desničarskih vlada u drugim članicama EU“, dodao je.

Dugoročni ruski cilj odvajanja SAD-a od Evrope

Na pitanje kako se početak pregovora sa Bosnom i Hercegovinom i ubrzanje njenog eventualnog prijema u Evropsku uniju uklapa u jednačinu o kojoj govori, Bassuener je rekao da bi „Zapadni Balkan bio multiplikator (njihove) sile, u vidu glasova unutar Evropske unije“.

„Vučić je otvoreni Orbanov saveznik. Orban podržava (predsjednika bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska Milorada) Dodika, a zapravo podržava i (predsjednika HDZ BiH Dragana) Čovića. Kao i Moskva. Orban i ostali htjeli bi ih pridružiti svojim neliberalnim redovima kako bi u konačnici upravljali EU-om. A to bi se, zajedno sa Trumpovom pobjedom, uklopilo u dugoročni ruski cilj odvajanja SAD-a od Evrope, u doba Gorbačova poznat kao ‘zajednički evropski dom’“, dodao je.

Bassuener podsjeća da je na Balkanskom forumu u Budimpešti ranije ovog mjeseca, ovaj način razmišljanja, odnosno, zagovaranje ubrzanog proširenja bez vrijednosti i ucjena, odnosno, političkog uslovljavanja, posebno u pogledu demokratskih procesa, vladavine prava i ljudskih prava bio „centralna tema svih dužnosnika mađarske vlade“.

Da li je zaista tako? Zahvaljujući Dodiku i Čoviću, Bosna i Hercegovina bi bila još jedan faktor destabilizacije istinskih vrijednosti Evropske unije?

Dr. Marko Attila Hoare, historičar sa Odjela za političke nauke i međunarodne odnose Sarajevske škole za nauku i tehnologiju, ne misli da bi to bio slučaj. Smatra da Bosna i Hercegovina ipak ne može biti partner desničarima u EU-u, čak niti sa Dodikom i Čovićem.

Tvrdi da ovo nije prvi put da i najdemokratskije evropske zemlje progledaju kroz prste kandidatima za EU, tako da ne dijeli mišljenje da bi od mogućeg ulaska BiH u EU najviše koristi mogla imati desnica, kao i oni u Bosni i Hercegovini koji imaju dobre odnose sa tom desnicom.

‘Malo vjerovatno’ priklanjanje BiH desnici

Zbog toga, nije stava da bi BiH, ovakva kakva jeste, mogla bilo šta promijeniti u EU-u.

„Čelnici zemalja članica EU-a, uključujući Viktora Orbana, podržat će ili se protiviti pristupanju novih članica poput BiH iz taktičkih razloga, kako bi proširili vlastiti uticaj“, kaže Hoare.

„Međutim, čak su i napredne zapadne demokratije redovno podržavale članstvo relativno neliberalnih država ili onih koje ne ispunjavaju kriterije. Naprimjer, Grčka, Bugarska, Rumunija… Ideja da bi članstvo male, slabe zemlje poput BiH moglo destabilizirati EU je, iskreno, smiješna. Bosna i Hercegovina nije ‘neliberalna demokratija’ ekvivalentna Mađarskoj, te je malo vjerovatno da bi se BiH, kao članica, spremno pridružila bloku neliberalnih demokratija“, ukazuje Hoare i dodaje da ulazak BiH u EU ne bi donio nikakve negativne promjene u EU-u, ali bi pozitivne za Bosnu i Hercegovinu.

„Vrlo je mala vjerovatnoća da će BiH uskoro ući u EU, ali ako, i kada to učini, članstvo bi vjerovatno donijelo pozitivne promjene u Bosni i Hercegovini, jer ona više neće morati balansirati između težnje za članstvom i težnje za ustavnom reformom“.

Mađarski premijer Viktor Orban nekoliko puta je izrazio podršku Zapadnom Balkanu na putu u EU. Iako je govorio terminologijom Dodika (da bi „svu odgovornost što prije trebali preuzeti domaći političari“, a ne stranci, te da se protivi sankcijama), prošle godine je u Sarajevu kazao da njegova vlada „želi pomoći što bržu integraciju Zapadnog Balkana u Evropsku uniju“. Dodao je da tu regiju smatra „posljednjim preostalim resursom Evrope“ koji joj može pomoći da se uspješno suoči sa novim izazovima.

“Šta god govorili u Briselu, mi smo za brzo članstvo Balkana, odnosno BiH u EU”, rekao je tada Orban.

‘Mađarska i slični smo odmažu BiH’

Hrvatski politolog Davor Gjenero ima svoje objašnjenje procesa pristupanja Bosne i Hercegovine EU-u, no navodi da podrška mađarskih i njoj sličnih snaga koje su „na margini“ evropske politike, ne vode ka dobrom. Kaže da samo odmažu.

„Igra ‘potpore’ u procesu proširenja je prije svega unutarnja politička igra unutar EU, jer je svima jasno da je politika proširenja jedna od onih koje se vode suglasnošću. Pritom na kriterijima za članstvo najviše insistiraju one političke opcije kojima je politika proširenja najviše na srcu. Te stranke smatraju da je europska zajednička politika proširenja način širenja europskog mirovnog projekta, pa im je naročito važno da zemlje koje pristupaju Uniji ispunjavanju kriterije“, kaže Gjenero.

„Najoštriji su, uvijek, članovi Europskog vijeća iz zemalja europskog sjeverozapada, koje na Balkanu nemaju nikakvih, posebnih geopolitičkih interesa, ali sustavno zagovaraju načela integracije i naročito insistiraju na uspostavljanju načela vladavine prava i atmosferi sustavnog sprečavanja korupcije. Oni su i svojevrsni čuvari europske kase, posebno alergični na to da se europski novac nađe u rukama korumpiranih političara i mafijaških struktura“, dodao je. U tu grupu ne spadaju snage o kojima se govori, predvođene Orbanom.

Gjenero kaže da na odlučivanje u Evropskom vijeću nemaju uticaja niti Mađarska, niti Slovačka, osim u slučaju da se radi o odlukama za koje je potrebna saglasnost svih.

Stoga, uprkos rastu popularnosti u određenim zemljama, mišljenja je hrvatski politolog, desnica uopšte nema velik značaj u EU-u, pa je tako eventualno vezivanje BiH uz nju bez značaja.

„Stranke poput (Orbanovog) Fidesza, koji nije dio niti jedne europske političke porodice, ili poljskog PIS-a, koji djeluje u Europskom parlamentu unutar stranke Europski konzervativci i reformisti, imaju zanemariv utjecaj unutar Europskog parlamenta, ali i u europskoj javnosti. Za sada je tako i sa europskom strankom Identitet i demokracija, čije ključne članice su njemački AfD i francusko Nacionalno okupljanje (Le Pen)“, kaže Gjenero.

Orbanova politička igra sa ‘srpskim svetom’

No, ono što ih veže sa Zapadnim Balkanom je „podrška njihovim protuevropskim režimima“.

„Samo naoko paradoksalno je to što te stranke snažno podupiru protueuropske režime na rubu Europe, prije svega autoritarni režim Aleksandra Vučića, a da su istovremeno i oni i njihovo članstvo najvatreniji protivnici priključenja tih zemalja Uniji. Dakle i Srbije. Politička igra koju je osmislio mađarski premijer Viktor Orban, i koju provodi njegova vlada, drukčija je. On je prije svega koncentriran na potporu Srbiji i Vučiću, kao savezniku u projektu. Pod tim savezništvom se odvija proces širenja ekonomskog i političkog utjecaja Mađarske u Srbiji – Mađarska je posve ovladala energetskim sustavom Srbije i s ekonomske točke gledišta, to je efikasna politika“, kaže.

Ono što je već napravio u Srbiji, Orban samo nastavlja unutar prostora srpskog sveta, pa tako i Bosne i Hercegovine, dodaje Gjenero.

„Taj tip ‘potpore’, koju bi BiH mogla dobivati na putu priključivanja Uniji od država ili stranaka koje su na margini europskih politika i koje su izvan bloka četiri dominantne europske stranke služila bi samo zamazivanju očiju domaće javnosti, a ne bi bila produktivna u pristupanju Bosne i Hercegovine Europskoj uniji“, stava je Gjenero.

Aljazera/senzor