Jedan je od rijetkih naučnika čiji su predmet interesovanja radnici. Njegov akademski i društveni aktivizam ima za cilj da ukaže na katastrofalan položaj radnika i svakog drugog čovjeka koji je egzistencijalno ugrožen.
Nije intelektualac koji se uklapa u tradicionalne kalupe. Njegov pristup studentima je prijateljski, a predavanja inovativna.
Slijedeći svoje ljevičarske ideale, često ga je moguće vidjeti na protestima odnosno kao učesnika javnih debata o najvažnijim društvenim pitanjima.
Svoje stavove iznosi bez straha i razumljivo za većinu ljudi. Tako je govorio i za portal Radiosarajevo.ba povodom Međunarodnog dana rada asistent na Fakultetu političkih nauka Jasmin Hasanović.
Stanje u kojem radnička klasa u Bosni i Hercegovini dočekuje ovogodišnji 1. maj je opisao sljedećim riječima:
“To je stanje u kojem nemaju sindikata. Stanje u kojem nemaju adresu da se žale zbog kršenja radničkih prava. Stanje u kojem jednostavno ne mogu osjećati radnicima, već prije robovima koji se moraju boriti za svoju životnu egzistenciju”.
Smatra da je pitanje radničkih prava u Bosni i Hercegovini kompromitirano jer je duboko politizirano i ispolitizirano.
Ocijenio je da su radnici bez sindikata suočeni s kršenjem njihovih prava primorani da budu konformisti dodavši:
“Govorimo o velikim privrednim čudima kao što je Goražde, ali niko ne govori kako radnici rade u tom privrednom čudu. Svi govorimo da trebamo kupovati domaće proizvode, ali niko ne govori o dva ključna problema. Jedan je u kakvim uslovima rade ljudi koji proizvode. I možda još bitnije kada su te firme nastajale i ko su ti uspješni privrednici, poduzetnici koji upravljaju tim firmama – da parafraziram Karla Marxa: Na koji način su akumulirali svoj kapital. Da se ne lažemo, to se sve desilo u periodu 90-ih godina koji se predominantno koristi desnom retorikom objašnjavanja – pitanja stvaranja države i slično.”
Kako je kazao Hasanović za portal Radiosarajevo.ba, ne samo da je sindikat suodgovoran za masovno iseljavanje ljudi iz Bosne i Hercegovine, već i sve one političke stranke koje se deklarišu kao radničkim.
“One to nisu. Svojim politikama, stavovima i dealovima, malverzacijama su radničku klasu prepustili na milost i nemilost onih koji su akumulirali kapital 90-ih godina”, istakao je.
Na pitanje da li uopšte postoji radnička klasa, odgovorio je:
“Mislim da je to pitanje samog rada. Imamo različite nove oblike rada i proizvode rada koji su nematerijalni. Promjenom logike rada i radnih odnosa, mijenja se definicija rada kao takvog. U definiranju radničke klase smo zarobljeni, naročito ljevica, zamišljajući radnika u industrijskom pogonu. Danas postoji širok spektar radnika koji su nastali zbog odnosa kapitala kakvi jesu.”
Razgovor je zaključio konstatacijom da se radnička klasa samo utopila u mnoštvo identiteta koji su se posebno reproducirali tokom 60-ih godina prošlog vijeka.
radiosarajevo.ba