Neki lijekovi su gori od najgore bolesti! Na primjer, kada su Bošnjake liječili od onoga što jesu! Jer, biti Bošnjak teška je bolest, ali je bilo daleko teže predeverati sve lijekove kojima su ih liječili od te bolesti. Opaka je ta terapija; cijeli instituti iz više država su radili na najefikasnijim receptima, pa su mnoge i izliječili! A to liječenje je kao što liječi vrijeme, koje jeste najbolji liječnik ali koje, isto tako, na žalost na kraju ubija sve svoje pacijente! Jer onaj ko je izliječen od onoga što jeste, nije više onaj koji je bio – ili što je isto: mrtav je!
Na samom početku ovog priloga učinilo mi se najprimjerenijim da počnem sa riječima jednog od najumnijih Bošnjaka prof. dr. Ferida Muhića koji je u nekoliko rečenica genijalno opisao bošnjačke bolesti i liječenje.
Vrlo često mi postave pitanje:
– Ko je odlučio da ja budem Bošnjak? Ili vrlo često čujem ljutit uzvik:
– Ja neću da budem Bošnjak, ja sam musliman!
Da i ja nisam musliman, tad bih se pokrstio na to, jer mi zvuči tako imbecilno, ali pošto to čujem, kako rekoh često, pokušat ću najjednostavnijim riječima objasniti te pojmove.
Odmah da kažem svima, da pojmovi Bošnjak i musliman, ne isključuju jedan drugoga (!!!), pa se hvala Bogu može serbez biti oboje, kao što sam i ja.
A sad da krenemo redom:
Osnovna ćelija svakog društva je porodica, pa se spajanjem više porodica dolazi do etničkih zajednica, kao što su: rod, bratstvo, pleme, a uvezivanjem više plemena u jednu etničku grupu nastaje narod!
Pojam narod u svakodnevnom govoru, često se koristi kao sinonim za cjelokupno stanovništvo jedne zemlje. Pri tom pojam narod nije etnički pojam (njemački narod, američki narod, indijski narod) već sociološki pojam, što znači da u jednom narodu, može živjeti više nacionalnosti.
To potvrđujem jednim primjerom da recimo u Švedskoj živi blizu deset miliona stanovnika. U kolokvijalnom govoru, oni su švedski narod, ali tu živi više desetina različitih nacionalnosti!
Zato treba naučiti razlikovati i pojmove, nacija i narod.
Nacija je treća, najviša etničko – društvena grupa koja je izgrađena, organizirana i pravno normirana zajednica, nastala iz preobrazbe naroda u takvu globalnu društvenu i etničku grupu, koja na višoj razini ujedinjava svoje historijske, političke, ekonomske, kulturne interese. Nacija je uvijek samo onaj narod koji nosi u sebi svijest o svojoj političkoj zrelosti i može samostalno da upravlja svojom državom. Dakle, nacija je isključivo onaj narod koji je sposoban za politički suverenitet. Nacija je time: etnički, historijski, politički, kulturno osviješten, probuđen, otriježnjen narod koji je prožet sviješću o zajedničkoj pripadnosti i cjelovitosti. Odrednice nacije su: zajedničko etničko porijeklo, isti jezik, historija, geografski prostor, tradicija, kultura, itd.
Podvukao ovo za one koji u BiH neće da se izjasne kao Bošnjaci, kažu ja sam musliman, ili u Sandžaku i Crnoj Gori, što je pogubno po nas kao naciju. Neka taj pametnjaković, kad ispunjava kakve formulare, gdje se traži da napiše nacionalnu pripadnost, napiše Bosanac muslimanske vjeroispovjesti, ili Crnogorac muslimanske vjeroispovjseti, ili Srbin muslimanske vjeroispovjesti, gluho bilo! Pa će mu (ne)ljubazna teta na šalteru reći da to nije ispravno, da te nacije ne postoje!
Sve strukture vlasti u Crnoj Gori, čak i crkva, uključene su popis stanovništva. Svaki Crnogorac je dobrodošao makar se zvao i Murat, jer države u kojima žive Bošnjaci vrše raspodjelu vlasti, uglavnom po etničkoj pripadnosti!
Religija je kategorija koja određuje naciju i ona je psihološko-socijalne prirode. Vjernik je svaki čovjek koji se pokorava vjerskim dogmama svoje konfesije i obavlja sve vjerske obrede koje propisuje ta religija.
Religiju čovjek može veoma lahko promjeniti, što je s nacijom nemoguće, a to u prevodu znači da se kao Bošnjak, Srbin, Hrvat itd., trebaš roditi, a da musliman, pravoslavac, katolik itd., vrlo lahko postaneš. Uslov zato je kod muslimana šehadet (svjedočenje da je Bog jedan i da je Muhammed a.s. Njegov poslanik), a kod kršćana pokrštavanje i to može svako postati na kugli zemaljskoj!
Ali da se rodiš kao Bošnjak, i počneš tvrditi da si Srbin, kao recimo, Emir Kusturica, je isto kao da neko uveze kamilu u Sloveniju pa za kamilu počne govoriti da je to slovenski Lipicaner, konj, iako da mi oprosti ova plemenita životinja, ovaj lik mnogo liči na njega!. Kamila ostaje kamila, gdje god da je!
Mnoge etničke grupe, narodi pa čak i nacije su kroz istoriju mijenjale svoje vjersko osjećanje, odnosno religiju. Tako su Egipćani prvo bili politesiti, kasnije su postali kopti, da bi poslije svega većina postala – muslimani. Grci su bili politeisti, pa su primili kršćanstvo. Francuzi su bili pagani, zatim katolici, a poslije reformacije dio njih su protestanti. Reformacija je u Njemačkoj katolike preobratila u luterane, Engleze u anglikance, Švicarce u kalviniste. Francuzi su u građanskoj revoluciji uveli su Kult Razuma, da bi se kasnije vratili katoličanstvu. Slaveni su bili politesti, a poslije pokršavanja postali su katolici ili pravoslavci.
U Bosni su živjeli Bogumili, pa ih je većina prihvatila islam, a neki kršćanstvo.
Jezik je takođe bitna kategorija koja određuje naciju, a sa tim se čovjek rodi, kao što je slučaj i sa nacijom. Jezik se dakle ne može iznajmiti, oteti puškom ili podignuti sa bankomata, kao što kaže jedan jezikoslovac, već se sa tim čovjek rodi. U Bosni i Hercegovini sve do polovine devetnaestog stoljeća svi stanovnici te zemlje su govorili samo jedan jezik, a on se zvao bosanski! Nekim društvenim promjenama i samom činjenicom da svako ima pravo jezik sa kojim se rodio nazvati kako on to hoće, neki su svoj jezik počeli zvati srpski, neki hrvatski, a nama su dekretom zabranili da svoj zovemo bosanski. Postoje nepobitni dokazi da je bosanski stariji od oba koja sam spomenuo, a zna se da je Vuk Karadžić, svoj Rječnik srpskog jezika napisao u ijekavici, što govori da je za njega kao osnovu koristio bosanski. Veliku nepravdu prema nama smo morali ispraviti sami, pa samo na Bosnjačkom saboru povratkom nacionalnog imena Bošnjak vratili u upotrebu i naš bosanski jezik. Neke zbunjuje to što smo mi Bošnjaci a jezik bosanski, ali to ne treba zbunjivati, jer smo tek kasnije ime jezika napravili prema državi iz koje vodimo porijeklo, a nacionalnu odrednicu smo dobili ranije.
Ako nikakvi ovi argumenti ne budu “pili vode”, molim one Bošnjake koji to uporno odbijaju biti, da se samo upitaju, zašto se potomci Hrvata i Srba, koji su nekad davno došli u Bosnu čvrsto drže nacionalne odrednice Srbin ili Hrvat?
Zašto ne kažu za sebe da su pravoslavci ili katolici? Zašto Italijani ne kažu da su samo katolici, već Italijani i katolici itd.
Isto tako trebaju znati da država “muslimanija” ne postoji i da nemaju svoje matične države, ako kažu da su samo muslimani. Postoji Bosna i Hercegovina, koja je matična i istorijski nepobitno dokazano domovina Bošnjaka, ma gdje oni danas živjeli!
Autor: Muhamed Mahmutović, pisac
[…] Može li kamila postati konj? […]