Piše: Elvir Peštalić
Brate Enese Begoviću
Toliko puta si nas razveselio. Toliko puta dušu razgalio. Ne mali broj nas je odrastao uz tvoje pjesme. Mnoge naše svadbe si pjevao ili se pjevale tvoje pjesme.. A niko od nas nije i ne može shvatiti, kako je pjevati kad ti se ne pjeva.. Glumiti sreću a u duši gutati knedle i samo čekati pogodan momenat.. Da se isplačeš. Onako iz duše..
Uistinu mi smo samo ljudi. I ne znamo cijeniti vrijednost trenutaka sve dok oni ne postanu uspomena..Shvatamo život kao protok vremena. A ne bi trebalo tako.. Život bi trebalo čda čine trenuci koji se pamte..
Danas je tvoja bol teška. Preteška. Nesnosna.. Danas oči vaše porodice isplakaše suze.. Za Arminom . Za evladom.
Za nekim na koga ste se tek trebali osloniti u vremenu koje dolazi.. Svi mi u ovom prolaznom životu stremimo ući u okrilje milosti Stvoritelja svjetova.. Svi očekujemo, po prirodi stvari da će njihove oči plakati za nama.. Da će suze evlada natapati zemlju naše kuće vječne.. Ali, ponekad to nije tako. A zašto? Samo Allah veliki zna.. Onaj ko svog evlada isprati prije, odškrinu se kapije džennetske za ucviljene roditelje.. Jer, ono što pritišće prsa ucviljenog roditelja je teže od Sinajske gore a teško na vagi. A nagledali smo se toga u skorijoj prošlosti..
Koliko god je tvoja bol teška, vjeruj nam da je dijelimo sa tobom.Tvojim najbližim.. Toliko puta si “ko rukom”, uklonio naše tuge.. Svojom pjesmom. Svojom pojavom.Svojim osmjehom. Mi ne umijemo pjevati.. Ali suosjećati znamo..
I trebamo. Naspram svake mlađahne duše koja odlazi. Naspram svakog neutješnog roditelja.. Naspram svake majčine neprospavane noći.
Molimo dragoga Boga, da se smiluje tvome Arminu.. Da vama olakša tugu nesnosnu i da vas On sastavi na Obećanom mjestu. Bez boli. Bez patnje. Mjestu na kojem ćete se diviti pjesmi rajskih ptica glasa čarobna. Koje će slušati samo duše odabrane. Amin…