Zenica je oduvijek bila posebna. Čelik je ovdje životni stil i prva tema svakog razgovora.
Razgovarali smo sa Arminom Duvnjakom, perspektivnim trenerom iz Zenice, mladim čovjekom punim energije, koji se danas nalazi na klupi nogometnog kluba Čelik iz Zenice, bosanskohercegovačkog nogometnog giganta. Sa Arminom smo željeli razgovarati malo drugačije, dotaći se malo više tema i segmenata, čuti od njega stanje ali i planove koje imaju svi oni koji na srcu nose posrnulog giganta iz Zenice.
Armine, recite nam par rečenica o sebi, obično intervjui koje dajete za medije, odnose se na medije koji se bave sportskom tematikom, rijetko kada ste imali priliku da se oglasite putem jednog ovakvog tipa medija, koji pokriva više oblasti. Ko je Armin Duvnjak privatno?
Armin Duvnjak je nekada fudbaler, danas sportski radnik, trener u klubu koji voli, u gradu koji voli, okružen ljudima koji ga čine sretnim. Najviše uživam provoditi svoje vrijeme sa suprugom i dvije divne kćerke. Mnogo vremena provodim na najljepšem stadionu u našoj domovini, jer otkako znam za sebe vezan sam za Čelik i Bilino Polje. Nekada kao omladinac, prvotimac u više navrata, a danas kao šef stručnog štaba. Dosta vremena provodim sa prijateljima, ali i sa ljudima koji su involvirani u sport. Svakodnevna tema, u svim ovim krugovima u kojima se krećem je Čelik, to je jedna specifičnost Zenice. Čelik je ovdje, da tako kažem “lifestyle”.
Vaša igračka karijera vodila vas je od matičnog Čelika i Zenice, do nastupa u Češkom prvenstvu ali i zanimljivom prvenestvu Gibraltara, a sve uz igre i nastupe za nekoliko federalnih prvoligaša. Gdje vam je bilo najljepše, a koji dio karijere bi najradije zaboravili?
Početak karijere vezan je naravno za matični Čelik. Kao i sva djeca iz Zenice, trenirajući i nastupajući za mlađe kategorije NK Čelik, maštao sam o danu kada ću dočekati priliku da na najljepši stadion u državi istrčim kao prvotimac najdražeg kluba. Siguran sam, da nema čovjeka iz Zenice, koji nije sanjao iste ili slične snove, ja sam hvala Bogu imao sreću, ali i uložio puno truda da zaslužim tu čast da istrčim na Bilino Polje kao prvotimac NK Čelik. Debi sam dočekao kao osamnaestogodišnjak, protiv ekipe Slavije iz Istočnog Sarajeva. i to je u tom momentu bilo ispunjenje mojih snova. Nažalost, vjetrovi koji su tada puhali, i politika kluba da se ne forsiraju domaći igrači, rezultirala je time da nisam dobijao previše prilike za igru. U narednom periodu, kao mlad igrač procijenio sam da je za mene neophodno da imam prostor za igru, i teška srca, ali svjestan okolnosti, odlučio sam da je najbolja opcija posudba u drugi klub. Tako sam krenuo put Gornjeg Vakufa, u ekipu Sloge, poslije toga me put vodio u ekipu Rudara iz Kaknja. Iz Kaknja pravim transfer za Česku, u pitanju je bila ekipa Banik Most, tada član druge Češke lige. Poslije nastupa u Češkoj slijedio je povratak u Bosnu i Hercegovinu, naravno u matični Čelik. Nakon igara u Čeliku, 2015. slijedi odlazak vani, tada na daleki Gibraltar. Moja nova ekipa bila je tamošnji prvoligaš, ekipa College Europa. Tamo sam proveo jednu divnu godinu, igrao dobar fudbal, upoznao divne ljude, i potom je slijedio povratak u BiH. Ponovo ekipa Rudara iz Kaknja, zatim prvoligaš iz Gradačca, ekipa Zvijezde i onda opet nakon nastupa u prvoj ligi Federacije povratak u NK Čelik. Nakon igara za Čelik, na samom kraju karijere odigrao sam i jedan period u ekipi Novog Travnika, takođe tada člana Prve lige Federacije BiH.
Da li ste mogli napraviti više u igračkoj karijeri, malo je poznato da ste bili član po mnogima najtalentovanije Čelikove poslijeratne generacije. Kako vi vidite svoju karijeru iz ove perspektive?
Neke stvari su kroz kariju mogle biti drugačije, možda sam negdje mogao napraviti više u fudbalskom smislu, ali sam generalno zadovoljan. Kroz karijeru sam se uvijek vraćao prvoj ljubavi, Čeliku i Zenici, u dva navrata sam bio u Kaknju, gdje mi je doista bilo jako fino. Boravak u Gradačcu i Novom Travniku, donio mi je poznanstva sa kvalitetnim ljudima. U Češkoj sam bio kao mlad igrač, stekao određena iskustva, i recimo da sam tu mogao napraviti više, ali kao što rekoh bio sam mlad. Boravak na Gibraltaru bio je jedno divno iskustvo, sve u svemu, zadovoljan sam i zahvalan na svemu što sam kroz karijeru doživio.
Trenerska karijera krenula vam je u školi fudbala Tempo sport, čiji je osnivač nekadašnji reprezentativac BiH i vaš saigrač Nermin Šabić. Kako se dalje kretala vaša trenerska karijera?
Trenerska karijera je počela kako ste naveli iz škole fudbala Tempo sport. Na samom početku, iako sam cijeli život u fudbalu, nisam bio baš 100% svjestan u šta se upuštam. Postao sam na neki način dodatno svjestan težine same tranzicije sa terena na klupu za vrijeme edukacije pri NFSBiH. Prihvatio sam da ulazim u jedan sasvim novi segment u kojem ponovo moram da se dokazujem, kao da krećem od nule. I sa takvim pretpostavkama sam krenuo sa radom u ŠF Tempo sport. Nakon dobrog rada, koji nije ostao neprimjećen, uslijedio je poziv iz najdražeg kluba koji sam objeručke prihvatio, naravno. Preuzeo sam juniore NK Čelik, i već u prvoj sezoni osvojili smo prvenstvo u okviru Prve lige Federacije BiH, grupa Centar. U finalnom doigravanju za Premijer ligu BiH u konkurenciji juniora, u Tuzli smo poraženi sa 1-0 od ekipe Tuzla City. Nakon godinu i pol na klupi juniora NK Čelik, uslijedio je poziv za preuzimanje prvog tima našeg kluba, evo ovih dana je godina dana od kada obnašam ulogu šefa stručnog štaba NK Čelik. Također, s ponosom moram istaći da sam u prethodnom periodu imenovan i za trenera U15 reprezentacije Bosne i Hercegovine, što mi je moram reći posebna čast.
Kao igrač isticali ste kako je posebno zadovoljstvo igranje na Bilinom polju, ali i da je to težak zadatak, igrati pred “Robijašima”. Kakav je vaš stav o Zenici, Bilinom Polju, Robijašima. Bili ste u obe uloge u Čeliku, i kao igrač i kao trener, šta je teže ?
Definitvno sam stava da je lakše biti igrač nego trener. Igrač je fokusiran na sebe, svoju igru i zadatke koje dobije. Trener ima daleko veće odgovornosti i obaveze, usklađivanje, iznalaženje opcija, fokus na balansu tima… Da, definitivno iako sam kratko trener, mišljenja sam da je ova uloga teža. A Bilino Polje, Bilino je zaista poseban stadion. Ne govorim to samo iz razloga jer sam dijete Zenice i Čelika. To su potvrdili i mnogi svjetski fudbaleri koji su igrajući za svoje reprezentacije na Bilinom istakli specifičnost stadiona i publike, kao i akustiku na Bilinom Polju. Publika i navijači u Zenici su nešto posebno, naša posjeta na domaćim utakmicama, iako smo u trećem rangu, dovoljno govori o tome. Zenica, Čelik i Robijaši imaju neku posebnu vezu i čar, uz puni respekt svima, stava sam da Bilino Polje i Zenica s pravom nose naziv Zmajevog gnijezda. Zenica jednostavno živi za sport, za domovinu i za Čelik. A Čelik je u Zenici broj jedan!
Vaši igrači često kažu da ih volite “nagaziti” na treningu i da volite brzu igru i tranziciju lopte. Da li je to vaša strategija i način igre po kojem želite biti prepoznatljivi?
Mišljenja sam da u modernom fudbalu nema prostora za igrače koji nisu na određenom nivou fizičke spreme. Jednostavno tempo današnjeg, modernog fudbala je takav da se sve odigrava dosta brže, protok lopte, tranzicija i transformacija i takvom fudbalu mogu odgovoriti samo igrači koji su fizički izuzetno pripremljeni. Trudim se da pratim trendove, i definitivno pored tehničko-taktičke pripreme, koja je na neki način većim dijelom u domenu struke, nužno je imati ekipu pripremljenu za velike napore. Moja filozofija fudbala, a to se vidi na neki način kroz selekciju, ali i kroz igre ekipe, bazirana je na tranziciji i transformaciji igre, i trudim se da čak i u susretima sa kvalitetnijim ekipama, ostanemo dosljedni svom sistemu igre, naravno opet tu je preduslov pripremljenost igrača za takve napore.
Za relativno kratak period na klupi NK Čelik, napravili ste respektabilne rezultate u rezultatskom smislu, ali još jedan segment se posebno ističe. Forsirate mlade igrače. Da li je to strateško opredjeljenje kluba ili vaš lični stil?
Dolaskom na klupu NK Čelik, tačnije još u fazi dogovora sa ljudima iz kluba, fokus je stavljen na mlade igrače. Naravno pri tome moramo imati na umu da je i rezultatski dio izuzetno važno dići na viši nivo, ali neko strateško opredjeljenje je fokus na mlade igrače. Stav je da mladi igrači dobijaju priliku i pažnju, a na njima je da istu iskoriste. Mislim da je veliki dio domaćih mladih igrača shvatilo priliku koja im se pružila i da ih je velika većina istu znala iskoristiti. Na kraju krajeva naši rezultati govore da su mladi igrači kao dio tima dobrim dijelom uspješno odgovorili na izazove koji su bili pred njima. Ali sada treba raditi još jače, jer su izazovi sve veći.
Široj javnosti je poznato da se NK Čelik sada takmiči u trećem rangu, u oviru takmičenja Druga liga Centar. Nalazite se na čelu tabele, a ambicije su plasman u Prvu ligu Federacije BiH. Ima li Čelik ekipu za taj domet?
Odgovorno tvrdim da ova ekipa ima i kvalitet i karakter da zadrži ovo teško stečeno prvo mjesto do kraja sezone. Osvježenja u ekipi na deficitarnim pozicijama, na kojima smo procijenili da je potrebna na neki način dopuna, trebala bi doprinijeti dodatnoj kompaktnosti našeg tima.
Osim igračkog kapaciteta, kojem očito vjerujete i čije kvalitete su vam neupitne, Čelik ima i mladu i ambicioznu upravu, koju mahom čine dugogodišnji “aktivni” navijači, ambiciozni i obrazovani momci. Kakva je vaša saradnja sa upravom kluba ?
Odlična. Rijetko šta izgovorim ovako odlučno i na prvu, bez promišljanja, ali doista je tako. Uzajamno poštovanje i puno uvažavanje, zajedničko planiranje i projeciranje svih koraka koje planiramo poduzeti, izuzetna međusobna komunikacija, sve su to faktori koji funkcionišu na najvišem mogućem nivou. Pozitivna slika u javnosti je zaista refleksija dobrog, kvalitetnog i predanog rada svih ljudi u klubu.
Nogometni klub Čelik nosi breme velikih dugovanja. Netransparentim poslovanjem akumilarao se veliki dug, primarno prema Poreskoj upravi, ali i prema velikom broju bivših igrača i dobavljača. Kakvo je sada stanje po pitanju finansija u klubu?
Krenuo bih od najvećeg tereta koji ima Nk Čelik, a to je dug prema PU. Taj dug se redovno servisira u skladu sa sporazumom između Grada Zenica i NK Čelik, i to je najvažnije. Po pitanju dugovanja prema bivšim igračima koji su stavili blokadu na račun, takvi sporovi su riješeni. Ostalo je da se ispoštuju obaveze prema igračima koji su pristali sporazumno na izmirenje međusobnih obaveza i veliki povjerioci. Obećanje gradonačelnika Zenice, da će ispoštovati preuzete obaveze ohrabruje u smislu da će i ovaj dio ubrzo biti riješen.
Nova uprava pokrenula je niz aktivnosti usmjerenih ka boljitku kluba. “Dvanaesti igrač”, “Vjerni navijač” , “Čelični zid” i još mnogi drugi projekti imaju dobar odziv zeničana sa svih meridijana. Koliko ste vi zadovoljni odnosom i podrškom zeničana prema Čeliku ?
Svakako da sam zadovoljan. Ne trebamo smetnuti sa uma da smo mi ipak u trećem rangu takmičenja. Naše susrete na domaćem terenu nikada ne prati manje od hiljadu navijača, u derbi susretima je to brojka od 5.000-6.000 a u susretima kupa pratilo nas je više od 8.000 u prosjeku. Na gostujućim susretima redovno imamo podršku nekoliko stotina naših navijača, što je zaista fenomenalna podrška na kojoj mogu da pozavide i učesnici najvećeg ranga ne samo u BiH nego i u zemljama okruženja. Što se tiče članstva u klubu i drugih akcija podrške klubu od strane lokalne zajednice i navijača, jako sam zadovoljan. Povećanje broja članova, porast broja sponzora ohrabruje i potvrđuje da smo na dobrom kolosjeku ali i pokazuje ljubav Zenice spram Čelika. Podatak da je na prijateljskoj utakmici odigranoj nedavno u Gracu, 550km od Zenice, bilo prisutno gotovo 1.500 navijača govori o tome koliko je Čelik značajan na Zenicu.
Vratimo se onim temama koje su vam bliže. Koliko ste zadovoljni tokom priprema. Da li ste spremni za nastavak sezone?
S obzirom da u ovom rangu imamo preveliku pauzu od jesenjeg dijela do proljeća, prvi cilj je bio uvesti igrače u trenažni proces na adekvatan način. Ukoliko se taj proces na odgovarajući način, onda se stiču adekvatni preduslovi za kvalitetne pripreme ekipe. Podatak da smo u zadnjoj generalnoj i pravoj probi u susretu kupa protiv Radnika odigrali dobar susret, u visokom tempu, mišljenja sam da su pripreme odrađene na najbolji mogući način a da spremni dočekujemo nastavak sezone.
Da li su stigla i da li je planirano dovođenje pojačanja i da li neke igrače na proljeće nećemo gledati u Čelikovom dresu?
Pojačali smo se na pozicijama za koje smo smatrali da nam treba ojačanje i igračima za koje smatramo da mogu da na neki način učestvuju u osnaživanju tima. Mujić iz Unisa, Zukić, Huzbašić i Arežina, novi su igrači Nk Čelik. Ovo su ciljana pojačanja, koja daju dodatnu snagu timu i potvrđuju ambicije da na kraju prvi prođemo kroz cilj.
Imate li neku poruku koju bi voljeli uputiti građanima Zenice, simpatizerima i navijačima Čelika?
Pozivam sve građane Zenice da se priključe podršci simbolu našeg grada. Da učlanjenjem u klub i finansijski podrže i pomognu rad kluba a time i pokažu privrženost. Potrebno je za boljitak našeg Čelika, da svi pušemo u isto jedro, da imamo isti cilj – a to je konačan oporavak našeg kluba!
DO KONAČNE POBJEDE!