Često spominjite Muhammeda a.s. i ne bojte se!

Prenosi se da je jednog čovjeka pritisnutog dugovima njegov vjerovnik tužio kadiji i ovaj ga osudio na kaznu zatvora. Taj nesretnik je tražio od kadije da ide kući, obavjesti porodicu i pripremi se za idržavanje kazne, a kadija ga upita kako da mu vjeruje da će doći nazad, da se neće sakriti.
– Garant mi je Muhammed a.s. reče ovaj?
– Kako to misliš?
– Pa ako ne dođem, nek se na sudnjem danu ne zauzima za mene, jer bi to značilo da sam ga izdao na ovom svijetu.
Nakon ovih riječi kadija ga pusti kući pod uvjetom da se sutra vrati.
Kad je došao kući, odluči sa svojom čestitom hanumom donositi cijelu salavate na Poslanika u nadi da će im Gospodar koji voli takve osobe naći neki izlaz.
Tako su i uradili, ali u neko doba on zaspe i sanja Poslanika. On mu reče da sutra ide kod kadije i nek mu kaže da treba ukinuti kaznu, a iz zajedničke kase treba da namiri njegov dugi i nek mu dadne stotinu dirhema da ima za sebe.
– Kako će mi vjerovati o Poslaniče, upita ovaj?
– Reci mu da on donosi svaku noć sto salavata na mene i da je sinoć to zaboravio.
Ode sutradan čovjek kod kadije spreman da ode u zatvor, ali odluči ispričati svoj san. Kad je došao kod kadije i ispričao mu ovaj se rasplaka i reče kako je siguran da govori istinu, jer je i on usnio Poslanika i oslobodi ga.
Pri tom mu dade stotinu dirhema koje mu je Poslanik poklonio i iz svog džepa još pet stotina.
U to uđe čovjek kojem je ovaj bio dužnik plačući već sa vrata reče:
– Usnio sam Poslanika i on je tražio od mene da te oslobodim duga. Oslobađam te i evo ti od mene još pet stotina dirhema, jer si bio uzrok da ga sanjam!