Umro je naš književnik Abdulah Sidran, čovjek, koji je, kako je znao reči, nekada bio ateista, ali je spoznajom Uzvišenog Boga, Allaha, dž.š., vratio se ezelskom priznanju i vjerovanju. Čovjek je izabrao da živi život kakvim je živio, trudeći se da bude što bolji insan a sigurno i vjernik. Znate, kada se vratite svome Gospodaru nakon dugih tamnih godina lutanja i neznanja o Stvoritelju, insanu ponekad treba dosta borbe da pobijedi stare navike i krene praktikovati nove. Duša je čudna, posebno što je šejtan stalno vreba i napada. Svačiji izbor i način zivota, treba da poštujemo, a da u isto vrijeme, radimo na sebi i svom izboru, jer veoma često se brinemo o drugima a zapostavljamo sebe.
Međutim, pošto je to izgleda postala praksa kod nas, muslimana vjernika, ni smrt ovog čovjeka, nije prošla bez ismijavanja, omalovažavanja, vrijeđanja, trpanjem u vječnu Vatru i da ne nabrajam.
Jel se sada osjećate bolje? Sada ste vjerovatno bolji vjernici, Allahu draži? Jel mislite da ste učinili plemenito djelo? Sakupili lajkova i ludih komentara! Jeste li zadovoljni dok se ostali svijet zgražava na vaše radovanje njegovoj “ćafirskoj” smrti, vjećnoj patnji?
A ko ti garantuje da ćeš umrijeti kao vjernik? Da li si ti to sebi već obezbijedio mjesto u Džennetu? Bilo je njih dosta, koji su primili islam u vrijeme Poslanika, s.a.v.s., pa su kasnije umrli na drugom ubjeđenju. I danas imamo takvih slučajeva. Mogao bi biti iskušan teškim sumnjama, pa da ostaviš ono na čemu si trenutno. Pazi se i čuvaj!
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dok je sjedio sa svojim prijateljima, naišla je jevrejska sahrana. Poslanik, s.a.v.s., u trenutku kad je prolazila pored njih, iz poštovanja se ustao i sačekao da prođe. Ashabi se začudiše, a Poslanik, s.a.v.s., im odgovori:”A zar on nije ljudsko stvorenje.”
Svi znamo ko je bio Ebu Džehl! Idolopoklonik, najveći neprijatelj islama i Poslanika, s.a.v.s. Pa kad je njegov sin Ikrime, trebao da stigne, Poslanik, s.a.v.s., je rekao svojim prijateljima:”Doći će vam Ikrime ibn Ebi Džehl kao vjernik i muhadžir, nemoj slučajno da pred njim vrijeđate ili psujete njegovog oca (a bio je mrtav), jer psovanje mrtvog, vrijeđa živog.”
Svako će za svoja djela polagati račun, svako! Poslaniku, s.a.v.s., je bilo žao, ako neko umre na kufru, on se nije radovao niti ismijavao.
Pitam se, da li je taj čovjek za vrijeme svoga života, neko dobro djelo uradio (a znamo da jeste)? Ili je samo živio i umro kao teski grijesnik, nevjernik, onako kako ga vi samo vidite. Svašta!
Musliman i svaki drugi čovjek, treba da cijeni naučni doprinos ovog velikog književnika, koji je ostvario na raznim poljima, a ne da vrijeđa ili omalovažava njegovu smrt.
Allah će svakome suditi, zato, taj Sud, prepustimo Njemu i popravljajmo vlastita stanja.
(Autor teksta je Saudin Cokoja, nastavnik islamske vjeronauke)