Piše: Jagoda Savić
Odgovor na ovo pitanje leži u mogućoj povredi međunarodne konvencije o ljudskim pravima i biomedicini koja se zove Konvencija iz Ovieda. Za povredu međunarodnih konvencija je inače nadležan Međunarodni krivični sud u Hagu. Pošto Hag sam po sebi našim građanima izaziva traumatična sjećanja na suđenja nakon preživljenog rata, smatram da je na početku potrebno skrenuti pažnju da ne treba brkati Međunarodni krivični sud u Hagu- ICC sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju- ICTY samo zato što se ova dva suda nalaze u istom gradu.
Konvencija je potpisana 14.04.1997 godine u Oviedu, a država Bosna i Hercegovina ju je potpisala 16.12.2005 godine, ratificirala 11.05.2007 godine a njena primjena je stupila na snagu od 01.09.2007 godine.
U odjeljku IV o humanom genomu, član br. 11 kaže da je zabranjena svaka diskriminacija osoba u području njenog genetičkog nasljeđa. Član br. 13 kaže da svaka intervencija koja bi izmijenila ljudski genom može biti realizovana zbog preventivne, dijagnostičke i terapijske svrhe samo ukoliko nema za cilj da proizvede modifikacije genoma kod nasljednika te osobe.
Po dokumentu Rimski statut , temeljnom dokumentu koji reguliše osnivanje i rad Međunarodnog krivičnog suda U Hagu ( International Criminal Court ICC), u članu 8, stav „ii“, kaže se da pod jurisdikciju ovog suda potpada tortura ili nehumano tretiranje, uključujući i biološke eksperimente. Stavom „ii“ Međunarodni krivični sud u Hagu ima stvarnu nadležnost za povredu članova 11 i 13 Konvencije iz Ovieda.
Da li Deklaracije proizvoda vakcina Vaxzevria i Comirnaty koje proizvode farmaceutske industrije Astra Zeneka i Pfizer išta navode o modifikaciji genoma kod nasljednika primalaca vakcine putem informacijske RNA koja se nalazi u njihovim vakcinama protiv virusa Covid 19? I, da li navodima ovih kompanija možemo vjerovati?
Kad je u pitanju kredibilitet ovih proizvođača, posebno Pfizer-a, u oblastima metodologije ispitivanja i genetike, on je ozbiljno uzdrman javnim istupima nekoliko visokopozicioniranih uposlenika Pfizer-a kojima je progovorila savjest i koji su imali hrabrosti da svoje tvrdnje javno kažu.
U vezi sa metodologijom ispitivanja vakcina, prvo se pojavio cirkus sa prekliničkim i kliničkim ispitivanjima vakcine Comirnaty, koji je otkrila šefica istraživačkog tima Brook Jackson u kompaniji Ventavia, kojoj je Pfizer povjerio ta ispitivanja. Gospođa Jackson je američkoj agenciji za lijekove FDA poslala informaciju o nizu metodoloških nedostataka u tim ispitivanjima koji su bili prikrivani kako bi rezultati osobina vakcine bili lažirani u korist kompanije Pfizer. Među prigovorima je bilo čak i pogrešno obilježavanje uzetih uzoraka i nepraćenje osoba sa vakcinacijskim reakcijama.
Drugo, dr. Mike Yeadon , bivši šef istraživanja respiratornog odjeljenja Pfizer-a je 28.01.2021 godine tražio od Evropske medicinske agencije EMA da ne izda dozvolu za upotrebu Ffizer- ove vakcine sve dok se ne utvrdi kuda ide sadržaj vakcine nakon što uđe u krvotok. Pitanja farmakodinamike su temeljna pitanja svojstava lijekova i vakcina i stručnjak koji je 40 godina proveo u ovoj kompaniji ne bi bez osnova postavio ovakvo pitanje. Pored toga, dr. Yeadon je skrenuo pažnju na zabrinjavajuće veliki broj post-vakcinacijskih reakcija.
Treće, kompanija Enchelon Inc., koja proizvodi lipidne nanočestice za Pfizerovu vakcinu je na svojoj web stranici navela da lipidi koje upotrebljavaju nemaju odobrenje za upotrebu na ljudima već samo za istraživačke svrhe. Kad je neko shvatio šta ta informacija znači, administrator stranice je promijenio sadržaj teksta….
Kada se radi o raznima aspektima genetike, prvo se desila trakavica sa identifikacijskim brojevima (ID numbers) genskih sekvencija upotrebljavanih u anti Covid vakcinama, za koje dr. David Martin tvrdi da nisu nove već da se sve nalaze u nekim od prethodnih odobrenih američkih patenata. Zatim, dr. Martin tvrdi da su genske sekvencije fragmentirane i da nemaju svoj početak i svoj kraj, zbog čega mogu da dobiju bezbroj kompjuterski simuliranih sojeva korona virusa. Na kraju, dr. Martin tvrdi da se sve genske sekvencije izvedene iz soja SARS COV 1 a ne iz soja SARS COV 2.
Drugo, desila se sapunica sa sastojkom HEK293T za koji kompanija Pfizer nije željela priznati da sadrži i tkivo abortiranih fetusa. Porijeklo sastojka HEK293T je otkrila bivša šefica kontrole kvalitete Melissa Strickler, koja je nakon svog javnog istupa napustila kompaniju.
Treće, desio se skandal sa nedostupnošću dokumentacije na osnovu koje je Pfizer-ova vakcina Comirnaty dobila odobrenje za upotrebu u Sjedinjenim američkim državama. Nedavno je grupa od 30 profesora sa četiri vodeća američka univerziteta zatražila od američke agencije za lijekove Food and Drug Administration (u daljem tekstu FDA) na uvid dokumentaciju Pfizer-ove vakcine Comirnaty kako bi vidjeli na osnovu čega je FDA dala odobrenje ovoj vakcini. FDA je odbila da izda rješenje za slobodan pristup informaciji pa se postavlja sasvim logično pitanje: šta zapravo sadrži vakcina Comirnaty ako nas sada prisiljavaju da se njome vakcinišemo, a tek za 75 godina možemo saznati šta je sadržavala.
Da bude jasnije, američka advokatska kancelarija Siri & Glimstad LLP je u ime svojih klijenata 13.12.2021 godine na sudu u Teksasu otvorila sudski postupak broj 21-cv-01058-P protiv FDA zbog uskraćene slobode za pristup informaciji. FDA je od suda tražila da zainteresovanim profesorima odgovor da parcijalno, tako što bi štampala po 500 stranica mjesečno. Zbog prevelikog broja stranica bi davanje odgovora za prvu grupu podataka trajalo oko 55 godina a za kompletnu dokumentaciju oko 75 godina. Međutim, sudija koji vodi postupak je naredio da FDA mora štampati 55 000 stranica mjesečno. Ovom odlukom sudije advokatska kancelarija Siri & Glimstad LLP je ostvarila značajan korak naprijed u otkrivanju istine oko moguće štetnosti antiCovid vakcina.
Zatim, postavlja se pitanje šta sadrži tih otprilike 451000 stranica o svojstvima Comirnaty vakcine, jer je ta cifra neprirodno velika. Međutim, obzirom na činjenicu da je Pfizer još 28.01.2000 godine dobio odobrenje za patent broj 6372224 za vakcinu protiv korona virusa na životinjama, možda se u tom brdu stranica nalaze spojena i sva istraživanja u zadnjih devetnaest godina. Ako se Pfizer 19 godina bavio vakcinama protiv korona virusa, onda mora da zna nešto što mi ne treba da znamo.
Ovo je okvir u kom treba da odgovorimo na pitanje da li kod vakcina protiv korona virusa Covid 19 može doći do modifikacije genoma kod primaoca vakcine i da li do takve promjene može doći i kod njegovih nasljednika. Pravno gledano, između tvrdnje i dokaza postoji veliki raskorak.
Vakcina Vaxzevria proizvođača Astra Zeneca na strani broj 5 navodi da nema indikacija o škodljivosti po embrio fetalni razvoj, porod i postnatalni razvoj. Vakcina Comirnaty proizvođača Pfizer takođe na strani broj 5 navodi neškodljivost po te iste tri pomenute stavke. Međutim, ova dva proizvođača nisu prikazali uticaj njihovih vakcina na dva procesa koji prethode fetalnom razvoju.
O čemu se radi?
Obje vakcine tvrde da sadrže nereplicirajuću ribonukleinsku kiselinu -RNK, koja uz pomoć lipidnih nano čestica ulazi u ćelije domaćina. Srećko Sladoljev, doktor nauka iz oblasti molekularne biologije, kaže “da se ćelija koja je „inficirana“ vakcinom može promijeniti ali ne i cijeli genom. Ukoliko bi RNK vakcina dospjela u spolne ćelije, tada bi se kod potomaka mogla desiti modifikacija genoma, ali samo uz uslov da se spoji baš ta izmijenjena ćelija ( kod muškarca spermij) sa jajnom ćelijom. Ali, znamo da kod čina oplodnje postoji ogroman broj spermatozoida“. Ja bih rekla da logički proizilazi da je vjerovatnoća spajanja genetski izmijenjenih ćelija vrlo mala. Međutim, ona teoretski postoji i koliko god da je mali procenat vjerovatnoće, ne možemo ga ignorisati.
Nekoliko do sada izvršenih obdukcija umrlih nakon vakcinacije antiCovid vakcinama je pokazalo da su Spike proteini nađeni u svim organima umrlih osoba. Možda se patolozi nisu sjetili da pogledaju i u spolne organe, ali ako su nađeni u svim ostalim, bilo bi za očekivati da ni spolni organi nisu izuzetak. Faktički, ovi obdukcijski nalazi idu u prilog odlasku u Hag.
Ispitivanja oplodnje sa genetički izmijenjenim ćelijama se na životinjama može lako i jednostavno izvesti. Da ne zaboravimo, Pfizer je prve testove dejstva vakcina na životinjama radio još prije 22 godine, pa su ih vjerovatno nastavili, ako se vakcina za ljude pojavljuje toliko godina kasnije. Ti testovi su valjda dali barem neke pokazatelje o tome da li neki faktori mogu da djeluju kao stimulatori i da pospješuju oplođavanje inficiranih ćelija, kao i da li neki faktori mogu da onemogućavaju oplođavanje takvih ćelija. Samo jedna moćna pravosudna institucija može od Pfizer-a prikupiti dokaze od nedodorljivih farmaceutskih industrija. S velikom vjerovatnoćom da postoje, i ovi dokazi bi išlu u prilog odlasku u Hag.
Osim čina oplodnje, drugi podatak koji nam Pfizer i ostali proizvođači nisu pokazali su eksperimenti o prepisu genetičke informacije uz informacijsku RNK na životinjama. Prepis genetičke informacije je radnja na osnovu koje se određuju nasljedne osobine koje će imati novostvoreno biće. Ukoliko Pfizer i ostali ne posjeduju takva istraživanja, onda te farmaceutske industrije ne posjeduju ni minimum informacija o riziku ponašanja ćelija u koje je ušla informacijska RNK. Ili možda znaju, ali neće da nam kažu?
Dakle, mi smo zemlja sa malim prirodnim priraštajem. Koji god “ovlašteni doktor“ se nije potrudio da ispita uticaj vakcina na rađanje budućih generacija u našoj zemlji prije nego nam ih nametne, taj nije patriota i treba ga procesuirati jer ne čuva najveće blago koje jedna država može da ima.
U krajnjoj liniji, pitanje se svodi na to kako da mi, pored do u temelje potkopanog kredibiliteta pomenutih kompanija i njihovih vakcina protivkorona virusa, možemo vjerovati da se u vakcinama nalazi nereplicirana PNK sa svim ostalim genetičkim detaljima na način kako propisuju regulatorne agencije? Manjak informacija koje su nam uskratili proizvođači vakcina, ne pruža pouzdane podatke da li možda sjedimo na buretu baruta, a da to niko ne želi da prizna, ili možda sjedimo na buretu punom vode koja može samo da nas poprska. Samo nam pripalite šibicu pored bureta i odmah ćemo vidjeti hoće li bure eksplodirati ili će ugasiti šibicu.