Edin Dervišhalidović poznatiji kao Dino Merlin očito ima nos ne samo za estradu već i krupni biznis. Sarajevski pjevač ima publiku diljem regije, razne generacije hrle na njegove koncerte kako bi čule neke od nezaboravnih hitova.
U rodnom gradu pjevač u srcu Baščaršije posjeduje trgovinu Magaza. U njoj se mogu kupiti nosači zvuka, naravno i sve vezano uz produkciju Dine Merlina ali i nakit, kozmetika te proizvodi za dom poput mirisnih svijeća i slično.
No, ambicije slavnog pjevača i njegove supruge Amele, inače arhitektice, nisu se zaustavile na uspješnom brendiranju lika i djela Dine Merlina već su poprimile planetarne razmjere, objavio je portal Imperial.net.
O tome svjedoči dokument koji se može pronaći u američkom ali i drugim svjetskim uredima koji evidentiraju patente inovatora ali i onih koji žele registrirati svoj patent (za proizvodnju energije) kako bi jednog dana na njemu mogli ostvarivati prihod.
Zanimljivo je kako se bračni par Dervišhalidović odlučio udružiti snage s kliničkim kardiologom A-Hamidom Hakkijem i Belminom Hakki koji žive u floridskom mjestu Dunedin.
Patent je zaprimljen krajem 2018, objavljen 25. aprila 2019. a odobren 7. januara 2020. U papirima se navodi kako je opunomoćenik za registraciju firma Physician Electronic Network LLC. a izumitelji: A-Hamid Hakki, Edin Dervišhalidović, Belmina Hakki (53), Amela Dervišhalidović.
Spomenutu firmu osnovao je dr. Hakki 2007. godine. On je inače medicinu diplomirao u Bagdadu. Osim Hakkijeve firme inventore, dakle Hakkijeve i Dervišhalidoviće zastupao je floridski ured „Larson and Larson“ iz mjesta Largo.
Patent Dine Merlina, supruge i floridskih ortaka dobio je klasifikacijsku oznaku H02N2/18. Radi se o oznaci za električne strojeve općenito koji koriste piezoelektrični učinak, elektrostrikciju ili magnetostrikciju koji proizvode električni izlaz iz mehaničkog ulaza poput generatora.
Zanimljivo je da su Dino Merlin i partneri pri registraciji tog patenta citirali čak 89 prethodno registriranih patenata.
Patent nosi naziv: “Proizvodnja električne energije korištenjem valova, energije vjetra i sunčeve energije”.
– Metoda i uređaj za proizvodnju električne energije iz kombinacije triju izvora: okeanskih valova, vjetra i sunca, uključuje pretvaranje gibanja uzgonske platforme prema gore i dole u rotacijsko gibanje osovine pomoću mnoštva lopatica postavljenih na osovinu, lopatice uzrokuju rotaciju osovine od unutarnje energije vjetra dok se lopatice pomiču gore-dole unutar šupljine. Osovina je povezana s generatorom za proizvodnju električne energije. Vjetroturbina je postavljena na plutajuću platformu za pretvaranje energije vjetra u električnu energiju. Nadalje, solarni paneli su uključeni, na primjer, montirani na plutajuću platformu i/ili lopatice turbine vjetroturbine, solarni paneli također proizvode električnu energiju kada su izloženi svjetlu“, navodi se u opisu.
Sadašnje vjetroturbine imaju lopatice koje se okreću 10-20 okretaja u minuti, što znači brzinu od 120 do 280 mph na vrhovima lopatica s brzinama vjetra od 13 do 15 mph ili više. Brzine vjetra od 9 mph (4 metra/sekundi) općenito su potrebne za okretanje lopatica vjetroturbine.
Lopatice ili lopatice okreću se u smjeru kazaljke na satu gledano sprijeda i često ih kontrolira mikroprocesor koji procjenjuje brzinu i smjer vjetra. Lopatice ili lopatice su aerodinamične kako bi učinkovito pretvorile silu vjetra u energiju rotacije i eventualno električnu energiju.
Lopatice su spojene na mjenjač ili izravno na generator pretvarajući mehaničku rotaciju u električnu energiju. Ograničenja većine konvencionalnih vjetroturbina je da se lopatice okreću samo u jednom smjeru, koriste jedan set lopatica po tornju i rotiraju se samo u vertikalnoj orijentaciji. Vjetrovi nisu uvijek 100% vodoravni ili 100% istočni ili zapadni u odnosu na lokaciju vjetroturbine.
– Trenutnoj tehnologiji nedostaje vjetroturbina s više od jednog skupa lopatica, nedostaju lopatice koje se okreću u suprotnim smjerovima (npr. u smjeru kazaljke na satu i suprotno od kazaljke na satu u istom tornju koristeći različite skupove lopatica) i nedostaju lopatice koje se naginju okomito ovisno o smjeru vjetra – navodi se.
Prirodna energija također se iskorištava pomoću solarnih panela. Konvencionalni solarni paneli su dvodimenzionalne (ravne) strukture koje obično imaju okvir koji je obično izrađen od anodiziranog aluminija, poklopac od zaštitnog kaljenog stakla protiv odsjaja, slojeve etilen vinil acetata koji vežu sve komponente i štite solarne ćelije, same solarne ćelije, električni neutralni stražnji lim i razvodnu kutiju za prijenos električne energije iz solarnog polja preko konektora i žica.
Konvencionalni solarni paneli obično su dvodimenzionalne ravne strukture. Ova ravna površina pruža samo jednu žarišnu točku sunčeve svjetlosti na samo jednoj ćeliji, ako su sve ploče na istoj razini i pod istim kutom. Nijedno prethodno stanje tehnike ne otkriva trodimenzionalnu strukturu (zanemarujući manju debljinu ploče) za hvatanje sunčeve energije pružanjem veće površine za istu osnovnu površinu.
Okeanski valovi su višesmjerne pulsirajuće sile koje variraju u veličini i periodičnosti. Idealan sistem bi izvlačio energiju okeanskih valova po niskoj cijeni s ograničenim negativnim utjecajem na život u moru, plovidbu i plaže. Postojeći sustavi uključuju plutajuću platformu koja koristi klipove za komprimiranje vode u serijskim cilindrima što rezultira rotacijom zamašnjaka spojenog na električni generator.
Ovaj sustav bilježi kretanje površine, ali ne i dublje masivno pomicanje oceanske vode s rastućim valovima. Također je poznata plutača koja se naginje s valovima što uzrokuje rotaciju njihala oko središnje osovine pretvarajući kinetičku energiju u električnu. Neki su koristili plovke koji su pričvršćeni na poluge za komprimiranje hidrauličke tekućine koja pokreće električni generator ili pretvaranje linearne sile u rotacijsku silu protiv potopljene platforme mehaničkim ili hidrauličkim sredstvima.
– Niti jedna postojeća tehnologija ne koristi gibanje oceanskih valova za stvaranje energije vjetra i pretvaranje energije vjetra u električnu energiju pomoću rotacije lopatica vjetroturbina koje pokreće vjetar unutar klipa usidrenog za dno oceana. Do danas je primjena sustava za proizvodnju električne energije u oceanima bila ograničena ili na iskorištavanje energije vjetra ili na iskorištavanje kretanja valova, ali ne na oboje. Uzimajući u obzir troškove postavljanja tako velikih i kompliciranih struktura kako bi se oduprle silama prirode, što se više energije proizvede iz svakog postavljanja oceana, to je ukupna instalacija učinkovitija, a time i isplativija. Ono što je potrebno je sustav koji će iskoristiti energiju vjetra, energiju valova i solarnu energiju u zajedničkoj platformi – stoji u opisu.