Dr. Esad Boškailo je bio zatvoren u šest logora, a jedan od njih je logor Dretelj 1992. godine kod Čapljine.
Sve naše priče iz 90-ih su teške i ne treba ih uspoređivati, jer svaka ima svoju težinu. Iz Počitelja sam, nisam nikad izašao iz njega, niti Počitelj iz mene. Radio sam u Čapljini nakon završetka studija. Kada je rat počeo, bio sam na fronu, da bi nakon toga godinu dana proveo u šest logora. Jedan od njih je i logor Dretelj – kazao je Boškailo.
Kazao je kako je za vrijeme jula i augusta bio u logoru Dretelj.
Unutar hangara su bile visoke temperature, čak do 50 stepeni Celzijusovih. Jednom dnevno smo jeli, ljudi su unutra padali. Po hangarima su redovno pucali. Kod sebe sam imao žilet i iglu, te sam vadio gelere iz ljudi – objašnjava Boškailo.
Dodao je kako je njegova priča takva kakva jeste, ali da je ona verifikovana u Hagu kao Udruženi zločinački poduhvat, čiji su zločinci dobili preko 300 godina zatvora.
Poslije tih logora sam došao u Ameriku da živim i radim. Trenutno predajem na tri fakulteta. Ratna sjećanja gurati u stranu nije dobro, to znači da će vas to naći kad – tad. Čovjek često zalazi u prošlost, čak zabroravi šta je i ko je bio prije te traume. Pogotovo zaboravi šta može da postane nakon te traume, ne može da vidi svoju budućnost. Izborio sam se sa sobom, tako što je truma postala mali dio mene, ali nikako cijeli karakter. Puno sam više od tih logora. Odlučio sam da ne želim biti žrtva, nego pobjednik i da svoju budućnost ja gradim i da je ja vidim – istakao je Boškailo.
Savjetuje kako treba pričati i razmišljati o takvim stvarima i staviti ih na pravo mjesto, ali zasigurno moramo izbjegavai osjećaj za mržnjom i osvetom.
To je događaj koji ne smijemo zaboraviti i halaliti. Trebamo nastaviti život, pa da vidimo šta smo bili i šta možemo biti. Potrebno je raditi na sebi. Postoji jedna jevrejska izreka koja kaže: “Ako nisam bolje, onda sam gore“. Moramo biti svjesni toga, svjesni da je prošlost završena i da ne možemo živjeti u njoj. Ne možemo živjeti ni u budućnosti, jer ne znamo šta nam nosi. Trebamo živjeti u sadašnjosti i raditi na sebi – kazao je Boškailo.
Kada je u pitanju stanje u Bosni i Hercegovini i sličnosti sa 90-im godinama, Boišikalo je kazao da situacija nije ista kao tada, ali da je slična.
Ona donosi strahove. Strah je oružje koje političari koriste u cijelom svijetu da bi podijelili ljude i kako bi na taj način sa njima lakše vladali. Kod nas je bitna ona rečenica: „Samo nek ne puca i sve je dobro“, nije dobro. Da li ste vi prihvatili nenormalnu situaciju kao normalnu. Stres ima žestoke posljedice za mentalno i fizičko zdravlje. Pitanje za nas je da li smo mi pristali da nas dijele kako god oni hoće i da li smo prihvatili da živimo s tim da nam nenormalno bude normalno. Sada je u Bosni i Hercegovini glavno pitanje kojem narodu pripadate. Lijepo je biti i Bošnjak i Srbin i Hrvat, ali ako vam je to važnije od toga da budete otac, muž, onda ste vi fašista – smatra Boškailo.
Hayat/Senzor.ba
[…] Dr. Boškailo je čovjek koji je preživio šest logora HVO-a: Odlučio sam da ne želim biti žrtva… […]