Nema sumnje da Bosna ima hiljade i hiljade Nihada koji u tišini, svaki u svojoj zajednici, vrijedno radi i s punom pažnjom bdije nad domovinom ali Nihad Aličković je otišao svjesno u blato publiciteta da bije bitke sa vjetrenjačama.
Mnogo je puta Nihad uradio ono što bi trebali uraditi izabrani predstavnici, pa čak i institucije.
Gledajući ga na protestima ispred OHR-a kako prodornim glasom punog bolnog krika ali i jasne istine govori ono što mulave budžetlije uvijaju u kilava saopštenja, morao sam mu se diviti. I poželi čovjek stati iza takvih ljudi, da osjeti to istinsko bratstvo bez ikakvog sitnog sebičnog interesa, da nam svima interes bude pravda i zajedničko dobro.
Znajući kako su se on i par njegovih drugova “skucali” da kupe razglas za taj dan protesta na kojima je bilo preko deset hiljada ljudi, bilo mi ga je žao što se iz mase žale na loš razglas. Osjetio sam samilost i iskreno divljenje prema čovjeku koji bez ikakvog interesa tako jako gura naprijed.
Jedan poseban naučni rad bi se mogao napisati zašto ga domaći političari ne spominju više i ne koriste njegove potencijale obzirom da Nihad radi posao brojnih hibridnih nevladinih organizacija koje sisaju budžet za nikakav rad.
Ali Nihad Aličković je prototip ponosnog i nepotkupljivog Bošnjanina, iznad stranačkih ušićarivanja, sa vizijom višeg cilja kojim bi trebali težiti svi Bošnjaci. Eh da je pameti i još bar stotinjak Nihada..