Piše: Jusuf Vrančić
Danas smo bili svjedoci jeftinog i skandaloznog pokušaja predsjednika Narodne skupštine entiteta RS Nenada Stevandića da skrene pažnju sa sramotne odluke o posjeti Ruskoj Federaciji, i to u vrijeme ruske agresije na Ukrajinu koju su osudile skoro sve članice UN-a i kada se od Bosne i Hercegovine traži da kao kandidat za članstvo u EU uskladi svoju vanjsku politiku sa onom EU, naročito prema Rusiji.
Umjesto da prestane ugrožavati evropsku perspektivu Bosne i Hercegovine i našu zemlju uvlačiti u opasan sukob sa svojim okruženjem i članicama NATO-a, Stevandiću je naumpalo da pokuša na dosta providan način skrenuti pažnju na neku izmišljenju “politizaciju islama” i ni manje ni više nego “antisrpski džihad” koji mu se priviđa.
Potreba da organizuje vanrednu press-konferenciju ovim povodom ukazuje da bi Stevandić da se pravda i da Zapadu poruči kako nema ništa opasnog u njegovom šurovanju sa Putinovim režimom. Ili, kao što reče, “neistina je da mi iz RS vodimo prorusku politiku”.
Srbovao bi, ali ako može bez posljedica, pa mu je nadošlo da se ponudi da on takav bude nekakav partner NATO-a i Zapada u borbi protiv izmišljene opasnosti nekog “političkog islama” i tako zvučnog pojma “džihada”.
Stevandić naivno vjeruje kako je dovoljno spomenuti džihad pa da euroatlantski Zapad zatvori oči pred svim što je velikosrpska hegemonistička politika činila i čini ne samo u Bosni nego i na čitavom Balkanu. A sramotne veze sa agresorskim Putinovim režimom su samo vrh ledenog brijega. To su pokušali devedesetih i donekle im je uspjelo, pa bi valjda sada kad je opet zagustilo da probaju isti recept.
Otud skandalozna izjava Stevandića koju smo danas čuli kako on “svim evropskim diplomatama s kojima se susreće govori o miješanju vjere i politike”. Kada dodaje da su se stranci zahvalili na informacijama i da će “vidjeti šta će” (valjda sa tim džihadistima Bošnjacima i muslimanima) zaboravlja da on i njegov politički mentor Dodik stalno ponavljaju mantru o tome kako “muslimani” i “Sarajevo2 strancima tužakaju nekog i kako su njihove sluge.
Sad Stevandić ne vidi problem da bude saveznik NATO članicama i njima omraženog Zapada, ako će to biti protiv zlih muslimana.
Slabe su šanse da će im ova providna taktika uspjeti. Ako im pak uspije da kampanju antimuslimanske i antiislamke histerije koju nakon genocida godinama provodi Dodikov režim sa svojim satelitima, a s ciljem razbijanja bosanskohercegovačke države i društva, opravdaju navodnim grijesima loših momaka muslimana i pukom islamofobijom, onda Evropa i svijet bolje i ne zaslužuje. Eto im Stavandić i pa neka sa Putinom pregovaraju u Banjoj Luci.
Koliko god ovo bila naivna taktika, ipak treba upozoriti na opasnu konstrukciju koja je vjerovatno Stevandiću došapnuta o tome kako “ovo nije stav prema Bošnjacima, već stav prema stvaranju političkog islama”.
Jer, iza ove konstrukcije se krije dobro poznata ideologija koja se ne gura samo kroz dnevnu politiku o tome kako eto Bošnjaci pa i “muslimani” nisu problem ako nemaju politički stav, političku agendu, ako su vjerska zajednica kojoj se grantuju vjerske slobode koje hegemoni odobre, a Srbima i Hrvatima prepuste da vode državu.
Naravno i te vjerske slobode su sada samo deklarativno na stolu dok se razračunava sa “političkim muslimanima”, već sada vidimo da one ne podrazumijevaju slobodu govora, javnog manifesitiranja islama, priznavanja islama kao i drugih vjera, niti potpisivanje ugovora između Islamske zajednice i države kako to imaju druge crkve kako bi Islamska zajednica imala ravnopravan status sa drugim vjerskim zajednicama.
Već su upozoreni da hodže arlauču i da ne mogu puštati ezan na razglas. A kao što vidimo ovih dana, od Dodikovog da hodža arlauče do toga da po entitetu gdje on vlada imame počnu privoditi, nije prošlo dugo.
Kada se Bošnjake svede na vjersku zajednicu onda će se javni prostor prepustiti drugima. U nekim djelovima BiH to će biti eskluzivno pravo SPC i svetosavske ideologije koja će osveštavati škole, vojna vozila, gdje će državne institucije imati slave, a u drugom će to pravo imati katoličanstvo ili liberalne ideologije u većinski muslimanskim sredinama. Svako prisustvo islama u javnosti bit će dokaz “političkog islama” i radikalizacije muslimana.
Otud potreba da se kao dokaz te navodne “politizacije islama” koristi to kada Islamska zajednica ustane protiv progona imama ili kada se oglasi protiv zatvaranja jedine džamije u općini u kojoj su Bošnjaci valjda ravnopravni građani, a da ne kažemo i konstitutivni, ili kada reisul-ulema digne svoj glas protiv uvreda koje na račun islama i muslimana izriču najviši zvaničnici RS i njihov javni servis bez ikakve posljedice, ili kad upozori na otvoreno podrivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma koji je još uvijek temelj mira u zemlji i sl.
Ne može to biti “politizacija islama”, jer to nije. Očito se nešto drugo sprema iz kuhinje koja dašaptava Stevandiću.
Svima je jasno da ne postoji nikakva politizacija islama, nego pokušaj da se Bošnjaci, nakon što nisu uništeni kroz genocidni projekat i UZP-ove, politički eliminišu i da o njima odlučuju iste one politike koje su im bile namjenile nestanak.
Zato ovaj bijedni pokušaj Putinove marionete da skrene pažnju sa svojih antievropskih postupaka izmišljanjem neke islamske opasnosti zaslužuje pažnju. Jer, ova današnja izjava je samo dio kampanje koja traje već neko vrijeme, a kojom se svakodnevnim provociranjem Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, muslimanskih svetinja i njihovih simbola od imama do reisul-uleme i koja se više ne može ignorisati.
Cilj je ušutkati Islamsku zajednicu i reisul-ulemu ili ih uvući u blato dnevne politike i tako dokazati izmišljenu tezu o “politizaciji islama”. Nadati se da će Islamska zajednica znati kako da se zaštiti od ove opasne kampanje, da će iznaći načina da zaštiti svoje imame, institucije i vjernike, da se izbori za ravnopravnost sa drugim vjerskim zajednicama, a da u isto vijeme ne upadne u zamku koju su joj postavili oni koji bi da Zapad plaše “političkim islamom”, “radikalizacijom muslimana” i “džihadom”.
Na kraju, u konkretnom slučaju možda je problem i što gosp. Stevandić nije odgovarao za svoju ulogu u zauzimanju državnih institucija (što je zabilježeno na dostupnim video-snimcima) i izbijanju sukoba u Kotor-Varoši, te zločinima koji su tamo počinjeni nad Bošnajicma i Hrvatima, pa sada može držati moralne pridike.