Kada u Bosni i Hercegovini, ali i šire spomenete ime Amora Mašovića, izazvat ćete posebnu vrstu poštovanja kod sagovornika. I ne samo kod njega, nego ćete osjetiti i u svom glasu drugačiji ton. Nešto, što se opisati ne može. Čovjek koji je, iako po struci pravnik, posvetio svoj život pronalaženju posmrtnih ostataka ogromnog broja žrtava agresije na BiH. Opisujući ovog čovjeka, teško je biti objektivan i ravnodušan, pa sasvim sigurno možemo reći da je Amor Mašović institucija za sebe.
Rizikujući ponekad i svoj život, Mašović je po bosanskim vrletima i planinama tragao za posmrtnim ostacima žrtava protekle agresije na Bosnu i Hercegovinu. Informacije radi, učestvovao je u pronalaženju i ekshumaciji 3.350 masovnih i pojedinačnih grobnica, a sa svojim timom otkrio je oko 18.000 posmrtnih ostataka žrtava, mahom Bošnjaka.
Jedan od najvažnijih trenutaka u njegovoj dugogodišnjoj karijeri jeste i ekshumacija jame Lanište, u kojoj je pronađeno 9 članova porodice Džaferagić, između ostalog sin i kćerka Šemse Džaferagića, jedno od 6 mjeseci a drugo od 4 godine.
U ovom intervju koji vam donosi portal Senzor.ba Mašović je govorio o svojim počecima, prvim susretima sa tijelima nastradalih, o svom timu i radu, ali i o tome kako je miris prvog tijela koje je vidio i osjetio, ostao i danas u njegovom nosu. Kad Amor progovori, i tišina zanijemi.