Ella Ljubić: Psihološko nasilje jednog partnera nad drugim često se ne prepoznaje

Piše: Ella Ljubić

Nasilje podrazumjeva namjerno korištenje sile ili prisile prema drugoj osobi, ali i prema sebi koje rezultira posljedicama kao što su smrt, ozlijede, psihičke posljedice i slično, te uvijek ima funkciju uspostavljanja kontrole nad partnerom. Prva asocjacija na nasilje je obično fizičko nasilje. Razlog tome je što su posljedice fizičkog nasilja vidljive. Fizičko nasilje uključuje upotrebu fizičke sile nad drugom osobom u obliku udaranja, šamaranja, čupanja, guranja i sl. Posljedice fizičkog nasilja su opasne i mogu da izazovu trajne posljedice.

Osim što postoji fizičko nasilje koje je dosta jasno i uočljivo, nasilnici se često koriste metodama psihičkog zlostavljanja (naziva se još i psihičko nasilje) koje je daleko kompleksnije.

Naime, psihološko nasilje pomoću kontrolisanja, zastrašivanja i izoliranja za cilj ima umanjiti integritet osobe te da potpuno uništi samopouzdanje. Čitava sposobnost osobe za odlučivanjem, suprostavljanjem i poduzimanjem inicijative se narušava i umanjuje.

U praksi, nasilnici su oblično i vrsni manipulatori koji svoje nasilne sklonosti ne pokazuju odmah i maskiraju ih u slatkoriječivost i davanje obećanja koja se nikad ne ispune. Drugim riječima, nasilnici svoje pravo ponašanje pokazuju tek onda kada su sigurni da je njihov partner zasigurno privržen. Upravo iz tog razloga, znakovi koji bi mogli ukazivati da je netko nasilnik se predvide i zato često čujemo kako žrtve kažu da je nasilnik bio potpuno drugačija osoba na početku takvih odnosa, te da se nasilje uvodilo postepeno i potpuno neprimjetno.

Psihološko nasilje često nije prepoznato

Izoliranje osobe podrazumijeva zastrašivanje i iskorištavanje njenih slabosti kako bi se narušili bliski obiteljski i prijateljski odnosi. To dovodi do većeg stupnja kontrole nad partnerom, kao i zastrašivanje u koje osoba počinje da vjeruje, kako se nasilje razvija. Osoba trpi omalovažavanje, vrijeđanje, ismijavanje, prijetnje i sl. Jednom kada se upadne u ciklus zastrašivanja, izoliranja i kontroliranja, on se neće moći razbiti lako. U tim momentima, često se ne vidi izlaz, zato je jako važno ne osuđivati osobe koje trpe nasilje, nego im treba pomoći savladati strah i osjećaj pokornosti.

Psihološko nasilje često nije prepoznato od strane okoline, a osobu koja ga trpi može dovesti do nezadovoljstva, depresije,  usamljenosti, stida, krivnje i sl. Poznato je kako postoji krug zlostavljanja, a to je da nakon faze zlostavljanja, dolazi faza „medenog mjeseca“ koju obilježavaju mnogobrojne isprike, uvjeravanje da je nasilniku žao uz obećanje da se takvo nasilno ponašanje više neće ponavljati. Pošto se u odnosu izmjenjuju odnosi ljubavi i nasilja, osoba koja trpi nasilje vjeruje u to kako će se jednom stvari promijeniti te će se odnos pretvoriti u odnos ljubavi ukoliko nasilni partner npr. ode na terapiju.

Postoji i određena doza empatije i razumijevanja prema osobui koja zlostavlja, što najčešće dovodi osobu koja trpi nasilje u ulogu spasitelja osobe koja zlostavlja. Kako smo već spomenuli ranije, iako pričamo o zlostavljačkom odnosu, takav odnos često ima i pozitivne momente kojih se osobe koje trpe nasilje prisjećaju i pokušavaju sebi racionalizirati i opravdati ostajanje u takvom odnosu.

Vrlo malo se priča o seksualnom nasilju u partnerskim odnosima. Razlog tome je što zalazi u intimnu sferu života i nije ga lako otkriti i razgovarati o tome. Čak i osoba koja je spremna progovoriti o svom iskustvu je često neozbiljno shvaćena od društva, jer je takvo ponašanje okarakterizano kao bračne/partnerske obveze.

Zato je bitno razjasniti da je seksualno nasilje bilo koji seksualni čin ili pokušaj protiv volje partnera. U široj sferi pod seksualno nasilje spadaju i neželjeni seksualni komentari usmjereni protiv osobe i njene seksualnosti. Seksualno nasilje je povreda ličnih, intimnih i psiholoških granica. S obzirom da se seksualno nasilje često povezuje sa seksualnošću, okruženje može dodatno utjecati na to da seksualno nasilje bude neprijavljeno, neprihvaćeno ili u najmanju ruku umanjeno. Ukoliko se ovakav vid nasilja događa u braku ili partnerskim odnosima, često se seksualno nasilje opravdava kao „bračne obaveze“, što još otežava situaciju. Takvim postupcima povećavamo stupanj normalizacije nasilja i dovodimo osobu koja je pretrpjela nasilje do reviktimizacije.

Do nedavno se smatralo kako nasilje u partnerskim odnosima trpe samo žene, međutim, istina je da u velikom broju i muškarci trpe nasillje.

Tradicionalno društvo zbog svog karaktera u muškarcima budi osjećaj stida, jer se takav odnos moći između partnera protivi društvenim očekivanjima. Fenomen obuhvata svakoga, a ne samo pojedinačne grupe ljudi. Svakako, jedan od stereotipa koji je proširen jeste da nasilnik ima karakteristike odbojne osobe, zapuštne, neuredne, kada ustvari takva osoba može da sjedi upravo pored vas, nasmijana u najskupocijenijoj odjeći. Neke od karakteristika osoba koje zlostavljaju, a koje su navedene u astručnoj literaturi su ustvari: nisko samopoštovanje, sklonost promatranja svijeta kroz dva ekstrema (dobro i loše), potreba za kontrolom, niska tolerancija na stres i frustracije, nedostatak empatije, slatkoriječivost i emocionalna ovisnost. Emocionalna ovisnost se odnosi na razvijanje ovisnosti prema partneru, što je posljedica uvjerenja osobe koja zlostavlja da je njihov partner njihov jedini izvor intimnosti i bliskosti.