Sretan ti Dan državnosti
Bosno i Hercegovino!
Platno, Majevice. Kota Lisača!
Mjesto ubjedljive pobjede ARBiH u proteklom ratu. U operaciji zauzimanja ovog dijela Majevice, novembra 94. godine, našim borcima se nakon 18 dana u okruženju, predalo 62 četnika, desetine su nađeni mrtvi i veliki broj ranjenih u atomskom skloništu.
Danas sam prvi put zijaretio ovu kotu i posjetio pobjedonosni duh ljiljana.
Organizacija JOB na nivou je organizovala džumu namaz koju predvodi vojni imam, za ručak su prisutni počašćeni vojničkim grahom.
Ipak, zašto nisam do dan danas, obišao ovo mjesto – zbog heroja, gazije, šehida, Senada Bešlića, koji 3. septembra 1992. godine prilikom pokušaja zauzimanja kote Lisača, golobradi mladić u osamnaestoj godini pokloni život za državu.
Komandant Mirsad mi danas ispriča i pokaza mjesto gdje Senad šehadet učini, na tom mjestu se danas vijori zastava sa ljiljanima. Da li je to slučajni baš na tom mjestu!
Uzeli smo Lisaču, izašli ovdje gdje jesmo. Pokaza u pravcu hrasta iza kojeg je iz dobro utvrđene tranše osamdeset četvorka, taj sijač smrti, sijao smrt toga dana. “To gnijezdo nismo mogli uništiti, nismo više imali čime. Za ručne bombe bi predaleko, brisan prostor, četnik nas je držao dva sata pod vatrom, nismo mogli podići glavu. Sa lijeve strane atomsko sklonište, izgrađeno pred samu agresiju na Bosnu, tranše povezane cijelom kotom u krug, kilometarskim dužinama. Na dlanu se vidi Kalesija, Živinice, Tuzla, Lukavac i sve okolo do Bijeljine.”
Priča mi Mirsad dok ja gledam u brisan prostor, niodakle da se taj rov obiđe.
Mirsad nastavi-
“dođe im pojačanje, zasuše nas tromblonima, Senad se baci na mene, eksplodira nam iznad glave, obli me krv gazijska, ni danas dan ne znam zašto je to učinio. Nikada ga prije toga nisam vidio, bio je diverzant druge čete.” Suznih očiju gleda u mene ne znajući da je Senad moj amidžič, da smo rođeni u sedam dana, da smo zajedno odrasli, zajedno u borbu otišli. Da me ranjenog nosio kroz kišu metaka i granata.
” Poginuo je da bi meni spasio život. Od tog protiv udara imali smo veliki broj ranjenih boraca”. Odluta u mislima,kako to samo može bosanski Gazija.
Odustao nisi brate, dvije godine poslije ste oslobodili Lisaču, platno Majevice, ovo je pobjeda sviju nas. Jedva čekam da ga vidim, na boljem svjetlu, i Senada, Nedžada, Asima, Midhata, Amira, i sve druge gazije, šehide iz moga voda, moje čete.
Naše je da nastavimo njihovim putem, mi drugu zemlju nemamo.