Za Envera Beganovića u proteklim mjesecima malo ko nije čuo. Iza njega je pet hiljada kilometara, pješice pređenih. Hodom je iz Austrije stigao u Meku kako bi obavio hadž. Nakon svega – sada je među hiljadama onih koji odaju počast žrtvama genocida. Enveru je ovo prvi put da je na Maršu mira.
Nakon svega, Enveru put koji će prelaziti narednih nekoliko dana fizički nije zahtjevan. A psihički?
“Pokušavao sam da pričam sa što više ljudi. Iako sam dosta čitao o dešavanjima i Srebrenici, ovdje iz prve ruke mogu da čujem informacije. Suosjećam s njima. Nije isto kada čovjek čita i onda kada mu čovjek iz prve ruke kaže neke stvari. Kada ostanem sam, razmišljam o tome intenzivno. Osjećam nešto prolazeći ovim putevima, gledajući u šume. Zamišljam sliku napaćenog naorda koji je spašavao sebe i djecu, tražeći slobodu. Nažalost, mnogi nisu uspjeli”, rekao je Beganović.
“Hodao sedam i pol mjeseci, a put donio priču za pedeset godina života”
A iskustvo hodočašća, kaže, iznimno je teško za opisati.
“Nadam se da ću to, barem donekle, rodbini i prijateljima uspjeti dočarati. I najmanja lijepa stvar koja mi se desila me držala laganim i željnjim daljnjeg puta”, prisjeća se.
Niti jednog jedinog lošeg iskustva nije bilo. Nije, dodao je ekipi N1, bilo niti premišljanja, niti pomisli ‘zašto mi je ovo trebalo’. Umjesto toga…
“Pitao sam dragog Boga da li sam ovo zaslužio da budem počašćen sa tako lijepim putovanjem? Doživio sam tako lijep pristup ljudi prema meni, da sam se pitao kako uopšte da im se revanširam. Ni za šta na svijetu to ne bih mijenjao. Ljubomorno čuvam svoj put!”, naglasio nam je.
Putovao je sedam i pol mjeseci, a put mu je donio, kako kaže, priče za još barem pedeset godina života.
Put ga je, dodao je, uvjerio da je na svijetu mnogo više dobrih ljudi nego je on to ranije mogao i pretpostaviti.
N1