Piše: mr Admir Gluhić HCM spec.
Ukoliko želi pružiti prijateljsku ruku spasa i institucionalni okvir sigurnosti za Bosnu i Hercegovinu EU bi hitno ne trebala nego morala iznijeti novi pristup proširenju EU.
Ovaj pristup bi morao da se fragmentirano razradi za balkanske zemlje, i takav princip bi uzeo u obzir rezerve koje postoje diljem EU ali i potrebe zemalja Balkana, kao i zemalja EU.
Bilo da se jedan takav akt, pristup i pružena ruka nazove „postupno pristupanje EU” ili „privremeno uslovljeno članstvo”, ovaj bi novi pristup trebao omogućiti svim zemljama kandidatima za članstvo sa Balkana da dobiju puni pristup svim strukturnim fondovima EU u ranoj fazi.
Novac na punoj dispoziciji poput mrkve na štapu kao uvod u utvrđivanje statusa i ispunjavanje uslova.
Ovakav uslovni “pridruženi status” bez davanja prava glasa do uspješnog zatvaranja poglavlja bi trebao biti prihvatljivi i za zemlje EU i za zemlje Balkana. Razlog u “većinskom” zadovoljstvu obe strane leži u činjenici da su prve zemlje uglavnom zabrinute za pravo glasa, a druge za sticanje značajnijih sredstava i ekonomske stabilnosti i omogućeno prosperiteta.
Adaptacija procedura EU
U kasnijoj fazi, EU bi trebala razmotriti promjenu ili barem adaptaciju svojih procedura kako bi omogućila glasanje kvalificiranom većinom u svim međufazama procesa pristupanja EU. Ovom promjenom ne samo da bi se pojednostavile pravne procedure, nego bi se i spriječilo članice EU da svoje članstvo iskoriste za ucjenjivanje zemalja koje teže tome da popuste u svojim neriješenim bilateralnim sporovima.
Akcioni planovi
Umjesto sveobuhvatnih i za zemlje Balkana dosta nerealnih popisa reformi, EU bi trebala pripremiti akcione planove za svaku državu. Time bi za BiH ali i sve druge zemlje kandidate za članstvo, našli način kako identificirali ne više od jedne ili dvije velike reforme u isto vrijeme, kao i konkretne i trenutne koristi za provedbu ovih reformi, korist bi bila obostrana, EU ni ostala pri svojim principima a pomaci zemlje kandidata bili bi vidljivi. Ovakav pristup, posebno u ranim fazama proširenja, neophodan je kako bi se udovoljilo nedostatku političke volje, kao i značajno smanjenom tehničkom i zakonodavnom kapacitetu u nekim od zemalja koje aspiriraju la članstvu a objektivno za isto nisu spremne ni formalno ni suštinski, baš poput BiH.
Balkanska regata
Razvijanjem tih planskih programa, EU bi također napustila takozvani pristup “Balkanske regate” (tko prvi dođe, prvi poslužen), koji je rano uveden kako bi se potaknula konkurencija, ali je uglavnom samo stvorio dodatni stres u ionako napetoj situaciji u regiji Balkana koja uzmemo li u obzir geopolitičke prijetnje i kretanja lako može da eskalira.
Uloga SAD
SAD bi trebale napokon odlučno preuzeti vodstvo u naporima koordiniranim s EU-om i OHR-om usmjerenim na poticanje velike političke i administrativne reforme Daytonskog sporazuma, uklanjajući preostale pravne rupe i namjerno ostavljene i nikada razjašnjene nejasnoće. Ovaj paket bi uključivao nastavak reforme izbornog sistema i zakona u BiH, ali kao preduslov izborna reforma morala bi osigurati poštivanje presuda Europskog suda za ljudska prava (ECHR) kao i Ustavnog suda BiH. Ovakav paket bi trebao i tretirati izborne pragove koje je nužno povećati zbog sve većeg obima političke trgovine “malih igrača” koji postaju tas na vagi i otvoreno prodaju svoju naklonost podrivajući time i demokratske procese ali i dodatno usložnjavajući i onako složenu situaciju u Bosni i Hercegovini.
Da li EU nudi mrkvu na konopcu ili stvarno pruža ruku vidjeti ćemo s’ proljeća…
Nekako s proljeća…