Fatić: Islam ima pozitivan odnos prema nacionalizmu i nacionalnom pitanju. Ali islam naciju ne izdiže iznad vjere i etike.

Iz primarnih izvora islama, Kur'ana i Hadisa, možemo zaključiti da islam ima određen i pozitivan odnos prema nacionalizmu i nacionalnom pitanju. Ali islam naciju ne izdiže iznad vjere i etike, kao što to čine rasisitičke teorije koje pojam nacije uzdižu kao najveću vrijednost, zapravo božanstvo u čije ime se mora žrtvovati i odobriti svaka nepravda i zločin.

Naša daljnja i bliža historija zorno nam pokazuje i svjedoči do čega dovodi takav nacionalizam, odn. nacionalizmi koji naciju slave kao ”vrhunaravno biće”, a u čije ime su počinjeni masovni zločini, udruženi zločinački poduhvati i genocidi te učinjene nepravde prema drugim narodima i nacijama. Naravno, takvo poimanje nacije i nacionalizma islam najstrožije osuđuje i odlučno odbacuje. Takvo poimanje nacije u jednom hadisu se eksplicitno osporava:

”Nije od nas onaj koji poziva u nacionalizam (‘asabijjet – dosl. zelotizam, fanatizam, bigotizam, plemenska pristranost); nije od nas onaj ko se bori u ime nacionalizma; i nije od nas onaj ko umre u nacionalizmu” (Ebu Davud: 5121).

Musliman može voljeti svoj narod ili svoju naciju, ali musliman ne može i ne smije pomagati i podržavati svoj narod u nasilju, zločinu i nepravdi! Jedan čovjek je Muhammeda, a.s.: – Allahov Poslaniče, da li u ‘asabijjet (nacionalistički osjećaj i postupanje, plemensku pristranost) spada  i to da čovjek voli svoj narod? – na što mi je Muhammed, a.s., odgovorio: ”Ne, nego je ‘asabijjet da čovjek pomaže svoj narod u nasilju i nepravdi!“ (Musned Ahmedov: 4/107)

Ukratko, islam se žestoko protivi nacionalizmu koji se postavlja iznad vjere, etike i pravde, dok podržava nacionalizam koji je plemenit i human, koji podstiče na rad, napredak i slobodu svoga naroda, ali bez nepravde, nasilja i nanošenja štete drugim narodima. Upravo je islam sa ovakvim svojim pogledom na naciju, društvo i državu spriječio muslimanske narode širom Planete da prihvate materijalističke i rasističke teorije i ideologije o državi i naciji.

Također, samo zahvaljujući islamu muslimanski narodi – a među njima i Bošnjaci – nikada nisu prihvatili ideje rasizma, fašizma, komunizma i drugih izama koji su im, katkada, silom historijskih prilika nuđeni, ali i okrutno nametani. Tako je jedino islamu kao univerzalnoj vjeri i ideji pošlo za rukom da u korijenu sasiječe sve ljudske ideologije i misaone tvorevine koje se temelje na posebnosti, odn. isključivosti po boji kože, porijeklu, rasi, naciji i sl. Sjetimo se samo znamenitih riječi Poslanika izgovorene na Oprosnom hadžu:

”Narode, uistinu imaš samo jednog Boga i jednog pretka: svi vi potječete od Adema i Adem je od gline stvoren. Najdostojniji Boga je onaj među vama koji Ga se ponajviše boji. Ni jedan Arap bolji nije od nearapa, osim po vjeri svojoj”.

Posebno su muslimanski vjerski učenjaci, imami i intelektualci dužni glasno i jasno dići svoj glas protiv bilo kojeg oblika nasilja, nepravde i nacionalističkog fanatizma. Zapravo, to je njihova prvorazredna vjerska obaveza, poručuje prof.dr. Almir Fatić, šef katedre za tefsir Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu.