Foto sjećanja: Zimska idila

Da li se vi sjećate ovakvih zima?

Gle, snijeg pada iz mutne visine

I stere zemljom svoje b’jelo platno,

A za oblačjem u moru od suza

Sunašce se je topilo zlatno

Ah! Mrka zima na olovnom krilu

Bez svijesti širom vasionom brodi;

I ledenim njenim opurena dahom

Priroda dršće ko šiblja na vodi.

Al’ ja ne dršćem; u grudima mojim

Imade jošte topline i žara,

To tvoje oko, tvoje žarko oko

Još bajne pjesme u mom srcu stvara.

I ja vjerujem, da mi smrt ne može

Uništit mojih zlaćanijeh snova:

Čista se ljubav ugasiti neće

Ni pod koprenom vječitih snjegova!

Musa Ćazim Ćatić