Mir i dobro, poručuje nam fra Zdravko Dadić, provincijal Bosne Srebrene, u intervjuu za portal Radiosarajevo.ba u povodu blagdana Božića. Mir i dobro, taj stari franjevački pozdrav, čini se najvećom potrebom kako u Bosni i Hercegovini tako u i svijetu danas.
Upravo zato o tim blagdanskim porukama, o Bosni, nemirnoj planeti, o vremenu i bez mira i bez dobra, za naš portal otvoreno govori ugledni bosanski franjevac. Čestita Božić našim katolicima, a svim ostalima sretnu Novu godinu, 2024.
Dobro pobjeđuje zlo
Uvaženi fra Zdravko, vrijeme u kojem razgovaramo je veoma teško. Širom svijeta svjedočimo prolijevanju ljudske krvi, desetinama hiljada mrtvih. Neko je ovih dana rekao da se Isus rodio danas, rodio bi se pod granatama u Gazzi! Nije li onda uputno pitati kakve poruke treba da šalje predstojeći blagdan Božića u svijetu danas? Kako na sve ovo gledate Vi, kao bosanski provincijal, ali i kao, prije svega, čovjek?
Fra Zdravko Dadić: Povijest ljudskog roda i civilizacije je puna kontradiktornosti. S jedne strane, teško je naći godinu u kojoj na svijetu nisu postojali neki ratovi i sukobi, gdje su ljudi pokazivali ono najružnije u njima, ali s druge strane upravo u takvim trenucima se znala pokazati sva ljubav i požrtvovnost čovjeka prema čovjeku.
Ni naše vrijeme nije nikakva iznimka u svemu tome. I danas na mnogim mjestima stradavaju mnogi nevini ljudi što nas sve čini prilično tužnim i razočaranima, ali poruka Božića je upravo i u tome da dobro uvijek na kraju pobjeđuje zlo, da se zlo, ma kako moćno nekad izgledalo uruši pred dobrotom.
Blagdan Božića je upravo milosno vrijeme koje nas sve poziva da budemo što više ljudi i da ispred sebe prepoznajemo brata i sestru potrebnima naše blizine i ljubavi. Da, novorođeni Isus je najbliži onima koji pate, onima koji su na rubu, onima koji su napušteni, onima koji su slabi i nemoćni.
Naši Framaši su imali izložbu jaslica u Visokom i za prvo mjesto su proglašene jaslice koje prikazuju novorođenog Isusa u ruševinama. To dovoljno govori i o empatiji i o tome gdje bi se Isus danas rodio.
Masovan odlazak mladih
U kojim okolnostima Hrvati-katolici dočekuju ovogodišnji Božić?
Fra Zdravko Dadić: Hrvati-katolici u Bosni i Hercegovini dijele sličnu ili istu sudbinu kao i drugi narodi koji ovdje žive. Mislim kako neću reći ništa novo ako ustvrdim da stanje u Bosni i Hercegovini nije onako dobro kako bi moglo biti i kako opća klima koja se nameće i vlada u društvu nije za pohvaliti.
Osim korupcije, nerada, nepostojanja pravne države i sistema, zadnjih nekoliko godina posebno nas zabrinjava masovan odlazak mladih ljudi iz naše zemlje.
Dok su prije odlazili pojedinci, sada odlaze i čitave obitelji jer više ne vide svoju budućnost u državi koja im ne garantira njihovo osnovno pravo na život dostojan čovjeka i gdje se i za najmanje sitnice moraju tražiti veze i poznanstva.
Sada će za Božićne blagdane mnoge naše obitelji koje su odselile doći posjetiti svoje najmilije i mislim da će to biti jedan milosni trenutak i za one koji su ostali i one koji su ih došli posjetiti.
Hrvati su protjerani iz Republike Srpske
Kako vidite položaj naše domovine Bosne i Hercegovine koju franjevci uvijek duboko osjećaju i promišljaju?
Fra Zdravko Dadić: Sadašnje političko uređenje Bosne i Hercegovine je kako i sami vidimo komplicirano, nefunkcionalno i rekao bih neodrživo, i nije pravedno jer su njime ozakonjene podjele. Netko davno reče BiH je tronožac.
Nije napravljen stabilan tronožac. Bojim se da ovakvo stanje nefunkcionalnosti i podizanja tenzija među narodima ove naše lijepe zemlje služi mnogim nečasnim ljudima za osobno bogaćenje i netransparentno djelovanje. Puno se analizira, politizira, ali se nigdje ne nudi neko smisleno i pravedno rješenje.
Dok se nešto značajno ne promijeni, svi su nervozni, svi stradavaju, ne samo Hrvati koji su skoro u potpunosti protjerani i nestali s pola teritorija naše države koje se naziva Republika Srpska, dok s druge strane mnogi su protjerani i s područja Federacije odakle ostatak sve više odlazi prvenstveno zbog egzistencijalnih razloga, ali i zbog neriješenih odnosa između koalicijskih partnera kako na nivou Federacije tako i na nivou države. I naravno, ne odlaze samo Hrvati.
Potrebna je korjenita promjena svih političkih aktera u Bosni i Hercegovini, jer tako nam malo treba kako bi naša domovina krenula naprijed i priključila se razvijenim zemljama.
Svjedočimo da je u javnosti sve više oštre retorike, teških riječi, međusobnih optužbi. Čak i u odnosima među vjerskim zajednicama i istupima ljudi iz vjerskih zajednica. Ipak, može se posvjedočiti želja ljudi za mirom i lijepom riječju. A kako do toga?
Fra Zdravko Dadić: Dobro ste to primijetili. Različitosti ili specifičnosti naroda i vjera u BiH su pravo bogatstvo, ali previše je nepotrebnih i nezdravih podjela u našem društvu, kako između naroda tako i u samim narodima, pa i među vjerskim zajednicama…
Te podjele nažalost blokiraju mnoge dobre inicijative koje bi se mogle poduzeti, iscrpljuju nas i kao pojedince i kao zajednicu i kad ih ne bi bilo u ovolikom broju mislim da bi nam svima bilo puno bolje.
Kada bismo svi napravili barem jedan mali iskorak iz tog začaranog kruga, situacija bi se iznenađujuće promijenila. Stoga potičem svakoga osobno da on bude taj koji će učiniti prvi potez dobra, ne čekati da to drugi učini, i to je put da ovaj prostor i ovi ljudi imaju dobru i obećavajuću perspektivu.
Budimo graditelji mira
Na koncu koja je Vaša poruka, prije svega, katoličkom puku, ali i najširoj zajednici u BiH u povodu blagdana Božića i predstojeće Nove godine?
Fra Zdravko Dadić: Božić je u svom najizvornijem smislu blagdan ljubavi, blagdan novih međuljudskih odnosa, blagdan ljudske solidarnosti i povjerenja. Božić nas poziva da jedni druge vidimo i podupiremo – kako u svojoj obitelji i susjedstvu, tako i u društvu… Isusovo rođenje je početak proglasa svih ljudskih sloboda, svih ljudskih i naravnih prava, jer je Isusovo evanđelje poruka radosti, a posebno mira svemu svijetu.
A mira smo svi danas više nego željni, prvenstveno nutarnjeg, a onda i vanjskog, jer gledamo stradanja tolikih nevinih ljudi zbog rata između Ukrajine i Rusije, Palestine i Izraela, sukoba u Jemenu i na mnogim drugim mjestima na našoj planeti. Isus je u svom poznatom Govoru na gori mirotvorce nazvao sinovima Božjim. Kada bismo svi samo mrvicu više živjeli poruke Kristova evanđelja i širili mir u našim zajednicama i obiteljima, svijet bi se drastično promijenio. Među nama bi se dogodilo puno toga dobroga: mržnja bi se ugasila, ratovi bi prestali, potlačeni bi bili oslobođeni, gladni nahranjeni, beskućnici nastanjeni, nezaposleni bi našli zaposlenje…
Slava Bogu i mir ljudima: to je životni program svakog kršćanina, ali i svakog čovjeka bez obzira na vjeru i naciju. Ljudi koji su s Bogom u skladu bit će najveći graditelji mira, i obrnuto naravno: oni koji su najveći mirotvorci i dobročinitelji, najviše slave Boga. Isusovo je evanđelje, dakle, program sveopćeg napretka i blagostanja – kao duhovnog tako i tjelesnog, svakog čovjeka i čitavog svijeta.
Dok katolicima čestitam i dijelim radost Božića, a uskoro i pravoslavnima, koristim priliku da i svim ljudima dobre volje zaželim sretnu Novu 2024. godinu, u nadi da ćemo u njoj učiniti puno dobroga, a Božji blagoslov sigurno neće izostati.
F. Vele (Radio Sarajevo)