U periodu od 12. do 16. juna 1993. godine u džematu Han Ploče, Medžlis Islamske zajednice Kiseljak, ubijeno je 78 Bošnjaka.
Naime, jedinice Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) su iz sela Grahovci, Han Ploča, Tulica i Radanovići, zarobile i ubile 78 osoba Bošnjaka. Radilo se uglavnom o civilima, starim i iznemoglim osobama, invalidima, ženama i djeci. Uništene su sve džamije, mesdžidi i tekije. Poslije zločinačkog poduhvata, komanda HVO-a je angažovala posebnu jedinicu koja je imala za cilj uklanjanje dokaza o zločinu. Većinu tijela žrtava spalili su u njihovim građevinskim objektima kako bi prikrili tragove zločina. Sva tijela ubijenih, a koja nisu izgorjela u spaljenim kućama su ukopavana u pojedinačne i grupne grobnice ili su skrivena na drugi način.
Kako je u razgovoru za Agenciju MINA najavio Kenan-ef. Bajrić, glavni imam Medžlisa Kiseljak, u haremu Šehidske džamije u Han Ploči, Udruženje porodica poginulih i nestalih „Han Ploča 93“ i Medžlis će u petak, 14. juna, obilježiti 31. godišnjicu od zločina HVO-a.
Nakon džuma-namaza, koji će predvoditi vojni muftija Nesib-ef. Hadžić, bit će upriličena komemoracija, a zatim klanjana dženaza i obavljen ukop posmrtnih ostataka šehida Jusić Edhema, rođenog 1925. godine u Grahovcima, koji je ubijen u junu 1993. godine.
Dva dana prije komomoracije, 12. juna, u selu Tulica, na mjestu streljanja 12 civila, bit će proučen Jasin i dova s početkom u 19.00 sati.
„Poražavajuće je da je u vrijeme ukopa posmrtnih ostataka Edhema Jusića, njegov ubica Miroslav Anić Firga slobodan čovjek. Nakon priznanja krivice da je ubio najmanje 15 civila u Grahovcima – Han Ploča, kaznu je služio u zatvoru poluotvorenog tipa u Busovači“, kazao je Bajrić.
Podsjeća da je Edhem Jusić, s još sedmoricom, ubijen na sljedeći način, prema onome što piše u presudi Aniću: “…ostali postrojeni u neposrednoj blizini kuće Abduli Raifa, te je optuženi Anić Miroslav došao pred navedne muškarce, uperio automatsku pušku prema njima i u namjeri da ih ubije, pucao u pravcu postrojenih muškaraca koji su od povreda zadobijenih prilikom te pucnjave popadali na zemlju, pa ih je na taj način lišio života.“
„Priznanjem zločina od strane ovog zločinca nije ni najmanje zadovoljena pravda. Naime, ili su porodice prevarene ili Tužilaštvo ništa više smišljeno ne želi da radi na ovom predmetu, jer je tužiteljica u ovom predmetu Slavica Terzić obećala da će zločinac Miloslav Anić svjedočiti protiv drugih koji su s njim učestvovali u realizaciji ovih zločina. Pored toga u završnoj riječi je, kako stoji u presudi, konstatovala kako će ovo priznanje i presuda poboljšati život na prostoru opština Vareš i Kiseljak, što do sada porodice žrtava nisu osjetile“, akcentirao je on.
Mora se govoriti o istini i pravdi, poručuje Bajrić.
„Pitanje pravde je veoma važno. Sudovi očigledno, do sada, nisu izvršili svoju obavezu, nisu zločince kaznili ni 31 godinu poslije. Govorimo o evropskim vrijednostima, a zločinac ima isti status u društvu kao što ima žrtva. Mnogi nisu procesuirani, a mnogi koji i jesu otišli / pobjegli su u Hrvatsku i žive kao slobodni građani“, kazao je Bajrić.
Mi ne smijemo pristajati na to da se odluke sudova tretiraju kao da su mišljenje udruženja građana, koje ne obavezuje nikoga, dodao je on.
„Haški sud obavezuje sve nas i očekujemo od država koje su u Evropskoj uniji i koje mogu utjecati na politiku EU, da se prema pravu, pravdi, istini i etici odnose na civiliziran način, jer tako društva mogu opstati. Mi danas imamo slučajeve da su osuđeni zločinci puštani na vikend iz zatvora, a zatim pobjegnu u Hrvatsku i tamo slobodno žive bez ikakvih posljedica. Ili za presudu o ratnim zločinima, odsluže jedan dio kazne i ranije izađu iz zatvora, vozaju se na motoru po gradu dok se ukopaju posmrtni ostaci njihovih žrtava“, izjavio je efendija Bajrić.
Stalno i iznova moramo ukazivati na probleme s kojima se porodice žrtava danas suočavaju, kategoričan je on.
„Kakav je to osjećaj kod djece sresti ubicu njihovih majki i očeva. Već 25. godinu zaredom u ovim danima obilježavamo godišnjice zločina i pokazujemo da nećemo i ne smijemo zaboraviti ono što su zločinci uradili tih dana 1993. godine. To zlo još uvijek živi oko nas. Ovaj zločinac je priznao krivicu da je lično ubio 15 ljudi, među kojima je bila i djevojčica od 13 godina, dječaci od 15, 16, 17 godina, starice i starci, imam džemata Han Ploča Omer-ef. Drkić. Većina njegovih žrtava nisu pronađeni, a zločinac koji je priznao da je to uradio, dobio je 15 godina zatvora i sada je slobodan čovjek, dok porodice nisu našle svoje najmilije. To je apsurd i velika sramota za ovo društvo“, zaključuje Bajrić. Poslije Ahmića ovo je po broju žrtava najveće bošnjačko stratište u kojem su bošnjački civili stradali od HVO-a.
MINA