Sistem u BiH nije usmjeren ka dobrobiti običnog čovjeka, pa građani ne osjećaju nikakav boljitak u situaciji kada država ubire stotine miliona viška prihoda nego prošle godine, a neće ni sutra kad se u budžete slije milijarda maraka više, kaže Sanel Halilbegović, finansijski stručnjak, profesor Internacionalnog Burch univerziteta.
Veća marža
– U normalnom svijetu ljudi bi se stidjeli da se hvale ovakvim viškom prihoda, a da ni kroz jedan održivi projekt ništa nije vraćeno građanima. Jeste kroz neke flasterčić-mjere koje su ili jednokratne, ili nedostatne. Moralo se učiniti više jer bi građani ionako utrošili sav novac koji bi im bio vraćen iz ukupnih prihoda. Taj novac opet bi se slio u istu kasu – pojasnio je Halilbegović.
Statističke podatke o inflaciji smatra nepotpunima, a situaciju u BiH i nekoliko puta gorom, navodeći kako je potrebno uporediti i cijene i sadržaj potrošačke korpe u posljednjih nekoliko godina.
– Ako je pavlaka 2019. godine bila 0,95, a danas je 3 KM, ne možete reći da je skuplja 15 posto. Ili pileća prsa, koja su bila ispod 6 KM po kilogramu, sada su 12-13 maraka. Amerikanci ovu situaciju zovu “greedflation”, u mom prevodu na bosanski to bi bila “pohlepacija”. Nedavno sam radio istraživanje petogodišnjih finansijskih izvještaja popularnih maloprodajnih tržnih lanaca u BiH. Neki od njih imali su čak za 60 posto veću profitnu maržu u 2022. nego tri ili četiri godine ranije – kazao je Halilbegović.
Sve teže
Na sceni je, dodaje, sistemsko osiromašivanje srednje klase i produbljivanje jaza između siromašnih i prebogatih u svijetu. Dok se u razvijenijim zemljama građani bore za svoja prava, prosječan stanovnik BiH mirno posmatra kako s njegove grbače, od trgovine do države, svi uzimaju svoj dio, dok njegov život postaje sve teži.
– Sve nam je onako kako zaslužujemo. Šta smo posijali, to i žanjemo. Ja svoj narod ne mogu da prepoznam, ovo nije moj narod od prije 1992. godine. Ovdje je izvršena masovna kastracija ljudi koji su isprepadani ili do te mjere ignorantni da smo postali vrlo interesantan psihološki slučaj. Pitanje je šta je granica i da li ona ikako i postoji, šta je sljedeće što će se desiti na šta će ljudi i dalje da šute – potcrtao je profesor Sanel Halilbegović.
Ovakvu administraciju ne bi mogla isfinansirati ni jedna Njemačka. Silna uposlenost u vladinom sektoru statistički povećava i prosječnu plaću, pa nemamo ni realne podatke. Potrošačka korpa zato je puno skuplja za običnog građanina nego što je to statistički prikazano.
Ne očekuje promjene
Bilo kakve promjene ne očekuje, jer ne postoji nikakav pritisak javnosti, a kada ga nema, “zašto bi političari radili za dobrobit naroda kad mogu raditi za dobrobit samih sebe”? U državi sa 14 vlada i skupština, stotinama institucija – od lokalnog, preko entitetskog, do državnog nivoa – najveći dio prihoda “pojede” administracija.
Avaz