Husni ef. Numanagić: Muzika nije ni haram, ni halal

Muftija Travnički, hadži hafiz Husni ef. Numanagić je bio upitan o muzici da li je haram ili halal.

On je odgovorio da muzika u osnovi nije ni haram ni halal. Muzika je pojačivač osjećaja. I u zavisnosti stanja u kojem se nalazi čovjek, muzika biva haram ili halal. Tako je naveo primjere ako neko pije alkohol dodajuci muziku ona će ga pojačati do te mere da ode čovjek u kufur. Ali ako vojska klone pa im dodate muziku ona će dobiti kuraž i nastaviti sa borbom. Takođe kaže ako se umoriš od zikra dodavši muziku ona će ti dodati elan da nastaviš sa zikrom.

Šejh Hadži Hafiz Husnija ef. Numanagić je rođen 1853. godine u Fojnici, od oca Ibrahima i majke Derviše. 

Pošto je rano ostao bez roditelja, njegova nana plemenita Morićka ga je uzela sebi u Sarajevo, gdje je završio mekteb i postao hafiz. Svoje dalje školovanje nastavio je pred tadašnjim muderizom Misrijine medrese, šejhom Skenderpašine tekije u Sarajevu, poznatim učenjakom Šejh Arif ef. Kurdom.

Školovanje je nastavio u Istanbulu, a onda se uputio u Medinei muneveru i u tamnošnjoj medresi „Mahmudiji“ proučavao je nauku o hadisi-šerifu. 

Na koncu je otišao u Kairo, gdje se zadržao dvije godine slušajući predavanja tamnošnjih učenjaka i produbljujući svoje već stečeno znanje. Kad se vratio u svoje rodno mjesto Fojnicu, odmah je postavljen za muderiza na tamošnjoj medresi. 

Njegova predavanja na medresi, vazovi, koje je održavao, kao i uopće njegova učenost i pravo islamsko vladanje, izazivali su opći interes kod tamošnjeg svijeta kojima je jako bio privržen, stekavši poštovanje.

Šejh hadži Husnija ef. Numanagić je kasnije prešao za muderiza visočke medrese „Ahmed efendije“ i tu je ostao do 1914. godine, kada je imenovan za muftiju u Travniku. Na položaju muftije je ostao do 1927. godine, kada je na vlastito insistiranje penzionisan. 

Tri puta je išao na hadž, a zadnji put je hadž obavio 1899. godine. 

Nakon penzionisanja, hafiz Husnija ef. Numanagić se opet vratio u Visoko i tu ostao sve do preseljenja na ahiret, ranom zorom, u subotu 4. aprila 1931. godine. Istog dana, pokopan je u Visokom u Velikom pokraj Velike ćuprije (kod današnjeg betonskog mosta).