Imam i sveštenik iz Mostara igraju za isti tim

Nema ništa neobično u činjenici da se jedan vjerski službenik Islamske zajednice (IZ) i sveštenik Srpske pravoslavne crkve (SPC) druže.

Ovako počinju razgovor za Radio Slobodna Evropa (RSE) Branimir Borovčanin, sveštenik SPC i imam Ensar Vila, obojica zaposlena u Mostaru.

Dvojica četrdesetogodišnjaka druže se već godinama, a u posljednje vrijeme ih je spojila ljubav prema fudbalu.

Borovčanin je i nastavnik pravoslavne vjeronauke u nekoliko mostarskih škola. U tom gradu živi već petnaestak godina, sa oko nešto više od 4.000 stanovnika srpske nacionalnosti.

Prije rata u Bosni i Hercegovini, početkom devedesetih godina prošlog vijeka, Srbi su činili oko trećine stanovnika u ovom gradu na jugu Bosne i Hercegovine.

Vila je imam u mostarskom prigradskom naselju, gdje živi većinski bošnjačko stanovništvo. U Mostaru ih, prema posljednjem popisu stanovništva iz 2013.godine, živi oko 46.000.

Mostar je početkom 1992. godine napala bivša Jugoslavenska narodna armija, a godinu kasnije rat se vodio između Armije Republike BiH i Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Dolaskom mira, vojne crte su izbrisane, ali su ostale političke i administrativne koje dijele grad na tzv. istočni i zapadni dio.

U istočnom dijelu većinom žive Bošnjaci, dok je na zapadnoj obali Neretve uglavnom hrvatsko stanovništvo.

Kako je sport zbližio efendiju i sveštenika?

Mostarski sveštenik i efendija zajedno igraju u fudbalskom klubu. Radi se o projektu mostarske Univerzalne škole sporta (UŠS) Fortuna.

Obojica su fudbaleri u seniorskom timu koji igra u lokalnoj fudbalskoj ligi.

“To je sasvim normalna, prirodna pojava. Vidimo to u svijetu, vidimo to i kod nas, da ljudi različitih nacionalnosti, vjera, skupa igraju, treniraju, imaju svoj cilj i idu ka tom cilju. Tako isto mi ovdje imamo svoj cilj. Dakle, imamo i vjersku podlogu za tako nešto, bez obzira o kojoj vjeri se radi, da li je to pravoslavlje, katoličanstvo, islam, dakle ove monoteističke religije”, kaže imam Vila.

Mostarski sveštenik SPC-a Branimir Borovčanin ističe da sport treba da povezuje, a ne razjedinjuje ljude.

“Ensar i ja smo došli nekako u žižu javnosti da probamo i na ovaj način da povežemo ljude, ali nije to ništa novo. Mi se znamo već dugi niz godina, 15 godina traje ta saradnja između Islamske zajednice i pravoslavne crkve, kako u Republici Srpskoj, tako i u Federaciji Bosne i Hercegovine”, ističe sveštenik Borovčanin.

Univerzalna škola sporta (UŠS) Fortuna postoji već sedam godina. Osnovali su je bivši igrači mostarskog kluba Velež. U timu igra i nekoliko bivših profesionalnih igrača.

Uroš i Tarik u školi fudbala

Pored seniora, organizovana je i škola fudbala za dječake. U timu pionira igraju sinovi mostarskog sveštenika i tamošnjeg imama, Uroš i Tarik.

“U Fortuni je lijepo trenirati. Volim druženje, treninge, utakmice, stvarno sam zadovoljan. Učimo o poštovanju, učimo o prijateljstvu, učimo o svim dobrim stvarima”, kaže dječak Uroš Borovčanin za RSE.

Slično razmišlja i njegov vršnjak i saigrač, Tarik Vila.

“Lijepo je. Ovdje imam mnogo i prijatelja, navikao sam se na ovaj klub, stvarno je predivno. Naučio sam o poštovanju, prijateljstvu, poštovanju prema protivnicima”, dodaje Tarik Vila.

Njihovi očevi ističu kako žele skrenuti pažnju i drugim roditeljima da se djeca trebaju učiti pravim vrijednostima.

“Suživot? Šta znači suživot? Kakav suživot? Pa, mi živimo zajedno, naša djeca igraju zajedno, mi igramo zajedno. Nije to suživot, to je život!”, kaže sveštenik Branimir Borovčanin i dodaje kako više od sedam godina njihova djeca treniraju u Fortuni.

“I odrastaju, odgajaju se i uče se nekim pravim vrijednostima, u suštini, koje svaka religija propovijeda”, naglašava Borovčanin.

“Da im svojim primjerom pokažemo kako se ponaša na terenu, šta je hijerarhija, kako se sluša trener. Djeca traže uzore svoje, i ako im mi ne budemo uzori, oni će ih naći po društvenim mrežama, gdje se svašta pojavljuje”, navodi efendija Ensar Vila.

Tarik Isić je trener u Fortuni. Kaže kako im nije cilj da djeca budu profesionalni igrači, već da se druže.

“Da su prijatelji jedni drugima, da budu podrška. Da su što manje na društvenim mrežama, na telefonima, da provode više vremena zajedno, da odrastaju u fine momke, prije svega, pa tek onda ako neko bude igrač, neka bude”, kaže Isić za RSE.

Saradnja IZ i SPC u Mostaru

Sveštenik Borovčanin i imam Vila ističu kako saradnja Srpske pravoslavne crkve i Islamske zajednice u Mostaru traje godinama.

“Imali smo bajramski susret zajedno, božićni susret zajedno, dakle, imamo zaista jednu lijepu saradnju, na svim nivoima i tako treba da ostane”, kaže Vila.

“Bog nas je stvorio različitim, mi moramo da poštujemo različitosti jedni drugih i da takvi prihvatimo jedni druge i u punom smislu te riječi”, dodaje Borovčanin.

O komšijskim odnosima svjedoči i priča o porodici Jašarević iz Mostara koja je početkom ove godine predala sveštenicima Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Mostaru dvije ikone koje su spasili ratnih devedesetih godina.

Pronađene su i sačuvane u naselju Brankovac u Mostaru, u kojem živi porodica Jašarević. U tom naselju se u krugu od stotinjak metara nalaze tri značajna objekta SPC u Mostaru – Saborna crkva Svete trojice, Stara pravoslavna crkva, te Vladičanski dvor.

Saborna i Stara crkva u Mostaru su minirane i zapaljene u junu 1992. godine. Stara pravoslavna crkva je iz prve polovine 15. vijeka i obnovljena je nakon rata u BiH. Saborna crkva je iz 19. vijeka i još uvijek se renovira.