Iskušenja šejha Imada El-Misrija

Ispovijest Imada El- Misrija

Sreo sam braće koji su po 25 godina u zatvoru, 25 ramazana braćo!
Zatvor je težak ali je Allah olakšao to stanje. Bio sam 3 godine u samnici. Gdje nema ni česme za vodu, ni wc-a, imam jednu kantu za sve. Jedna kanta za pijenje i za abdest, druga kanta za vršenje nužde. Sreo sam braću koja su bili dugo tu. Mnogi su preselili od razno raznih bolesti, infekcija, bakterija, posvuda je bilo insekata, glodara. Temperatura do 50 stepeni, teško smo i disali u tamnicama, elhamdulillah. Iskušenje ima svoju slast kad bude u ime Allaha. Sjećam se kada je jedan brat Hasan lupao na vrata svoje zaključane ćelije prije sabah-namaza, dozivao je brata koji je bio u ćeliji do njegove. Rekao mu je probudi ostalu braću. Braća su se probudila i prislonila svoje glave uz vrata svojih ćelija da čuju šta im ima Hasan reći. Hasan je rekao sljedeće: “Braćo, vi ste na pravom putu, budite saburli i čvrsti, nemojte popustiti nimalo, evo trenutno su kod mene došla braća koja su mi pomogla da uzmem abdest”. Ne znamo jesu li to bili meleci, s obzirom da je Hasan kao i ostali boravio sam u ćeliji. Ujutro smo osvanuli, a već je bio na drugom svijetu.Osjetio sam Allahov rahmet, bio sam na istrazi 7 mjeseci, nisam sunca vidio 5 mjeseci. Vezane ruke i noge, nisam znao ni kad će sabah namaz, ali Allah meni pošalje čovjeka koji kaže probudi se i znam da je vrijeme sabaha. Ljudi čuvari koji su bili žestoki bili su i fini prema meni, zašto, ne znam. Znao sam učiti Kur'an u samnici, kad stanem kažu ‘uči’, mi volimo da ti učiš. Puno sam osjetio milost a imao sam dosta i smješnih stvari. Uvijek sam mislio kad će kraj iskušenja. Doživio sam nekoliko teškoća koja se ne mogu opisati. Samo ću vam reči nešto, neću puno oko toga. Sreo sam ljude koje uživaju da čuju naš vrisak, od toliko poteskoće. Često smo slušali vrisak žena i nekog psa koji laje, ni sam ne znam šta je to što je dopiralo do naše samnice od zvukova. Ja kažem jel tu ženu muče psi, dok nije došao moj red da znam šta tačno ti glasovi znače. Mučili su me da je to strašno. To su radili preko jednog aparata, stave jednu žicu na spolni organ a drugu na jezik i puštaju struju. Povećavali su mučenje tako da čovjek krene cviliti kao pas i da laje kao što pas laje. Zamislite vi to! Elhamdulillah šta sam doživio. Allah mi dao čvrstoću, prošla je bol ali ostat će inšAllah nagrada. Iman Elhamdulillah, ubjeđenje. Braćo, čovjek ne zna kad će biti njegovo iskušenje, možda zatvor, možda težak bol. Neću ja sebe hvaliti, ali kažem pogledaj Allahovu blagodati, vratio sam se među vas da vršim ponovo Dawu. Otišao sam u Bosnu da širim dawu i trudio se, i završio 7 godina u zatvoru, ali kažem Allah me je stavio na iskušenje, bilo je zapisano već prije 50000 godina, elhamdulillah. Kako sam izašao, ne znam, kako sam preživio, ne znam, mislio sam da ću umrijeti od tolikih iskušenja. Otišao sam u Bosnu da širim dawu i trudio se i iskušenje me zadesilo, elhamdulillah. Meni je srce još kao u mladića. Nek se svako pita šta je dao za vjeru i koliko voli vjeru, ja znam da vi svi volite vjeru ali šta smo dali za svoju vjeru. Svako ko radi za islam da ga Allah nagradi. U toku mog iskušenja, a i dan-danas, moji Bosanci su uvijek uz mene, uz moju porodicu. Moram da spomenem jednu Bosanku, a to je moja hairli supruga Ajla. Kad sam dobio presudu od 10 godina, bio sam ubijeđen da će trajati više od toga, ponudio sam mojoj Ajli da izabere između dvoga, ili da me čeka ili ono drugo. Dobio sam čvrsti odgovor: “Naš put na dunjaluku je težak, a lijep li je sabur, a nagrada nas čeka, inšallah. Uz tebe sam moj hairli mužu do kraja”. Subhanallah, ne mogu a da ne spomenem brata koji je došao da posjeti moju porodicu, donio je igračku za mog sina i rekao: “Ovo je od tvog babe”. Sličnih primjera je dosta. Istina, ima Bosanaca koji su uzrok mog dugogodišnjeg iskušenja, ali to je manjina od manjine. Ne bi bilo pošteno da na osnovu te manjine donosim sud za većinu. Što se tiče posjete ili povratka u Bosnu i Hercegovinu, pa to je moja država, država moje supruge, djece, moje hairli braće i sestara.
Nakon sedam godina odgovoreno je na moju žalbu. Odgovor je glasio “hitna sloboda”, a i ta hitna sloboda je uslijedila tek nakon šest mjeseci.