Piše: Jagoda Savić
Europrajd ili Isusovim stopama
.
Do Europrajda u Beogradu ima još mjesec i po dana. Europrajd bi trebao početi 12 septembra i trajati do 18 septembra. Na ovom skupu se očekuje dolazak oko 150000 LGBT aktivista iz cijele Evropske unije. Srbijanski glavni grad bi trebao biti domaćin te manifestacije za poboljšanje statusa osoba koje žive u istospolnim vezama, odnosno homoseksualaca i lezbijki i brojnih srodnih grupa. Ovo bi trebao da bude evropski „Mega-događaj“, najveći koji je ikada do sada organizovan, a glavnokomandujuća mu je premijerka Srbije Ana Brnabić, koja vjerovatno sa ovakvom referencom cilja na poziciju budućeg Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija ili na neku drugu jednako visoku i prestižnu funkciju na koju bi je pogurali moćnici iz sjene koji propagiraju LGBT ideje. Ne vidim nikakav drugi motiv da Beograd dobije primat u promociji ovakvih ideja.
Europrajd za sada tinja, ali treba metodom ranog upozorenja procijeniti da li postoji mogućnost da se situacija izmakne kontroli i da se pobuna naroda pretvori u pretis lonac koji će da eksplodira. Što se tiče glavnokomandujuće ove parade, premijerke Ane Brnabić, koju nazivaju i Ana the Great, ona se samog početka svog mandata javno deklarirala kao pripadnik LGBT populacije. Zato bi bilo iluzorno očekivati da Ana prihvati upute iz Starog zavjeta kao što su: „S muškarcem ne lezi kao sa ženom, gadno je“,( Treća knjiga Mojsijeva, 18: 22), „Ko bi muškarca obležao kao ženu, učiniše gadnu stvar obojica“, (Tr. Mojsijeva 20:13) ili „Žena da ne nosi muškoga odijela niti čovjek da se oblači u ženske haljine, jer je gad pred Gospodom Bogom tvojim ko god tako čini“ (Peta Mojsijeva 22:5).
Međutim, Ana Brnabić, koju još nazivaju i Ana Sat Ana, bi barem o dva temeljna pojma bluda i razvrata morala znati barem iz opšte kulture ako već ne zna iz crkvenih knjiga. To su pojmovi Sodome i Gomore i način njihovog kažnjavanja: „Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomor od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja. I zatr one gradove i svu onu ravan, i sve ljude u gradovima i rod zemaljski. A sjutradan rano ustavši Avram, otide na mjesto gdje je stajao pred Gospodom; i pogleda na Sodom i Gomor i svu okolinu po onoj ravni, a to se dizaše dim od zemlje kao dim iz peći“ (Prva Mojsijeva 19:24-28)
U Starom zavjetu je eksplicitno navedena situacija koja je prethodila bacanju sumpora i ognja na ta dva legla zla, kada je Lot pozvao dva anđela putnika da ih ugosti i da prenoće u njegovoj kući: „I još ne bjehu legli, a građani Sodomljani slegoše se oko kuće , staro i mlado, sav narod sa svijeh krajeva, i vikahu Lota i govorahu mu: gdje su ljudi što dođoše sinoć k tebi? Izvedi ih k nama da ih poznamo! A Lot izide k njima pred vrata zatvoriv vrata pred sobom i reče im: nemojte, braćo, činiti zla. Evo imam dvije kćeri, koje još ne poznaše čovjeka; njih ću vam izvesti, pa činite s njima što vam je volja; samo ne dirajte u one ljude, jer su zato ušli pod moj krov. A oni mu rekoše: hodi amo. Pa onda rekoše: ovaj je sam došao amo da živi kao došljak, pa još hoće da nam sudi; sad ćemo tebi učiniti gore nego njima. Pa navališe jako na čovjeka, na Lota, i stadoše istavljati vrata.“ (Prva Mojsijeva, 19: 4-9)
Reakcije na Europrajd u SPC:
Da u startu razjasnimo da Europrajd podupire država, ali su oči građana uprte u crkvu i njenog prvog čovjeka i da očekuju stav crkve. Ovo očekivanje prati i veliki broj pojedinaca koji na svojim Fejsbuk profilima izražavaju zgražanje Europrajdom. Kao reakcija na Aninu megalomansku stranputicu kojom želi da dokaže koliko je odana LGBT pokretu, u crkvenom okruženju za sada imamo nekoliko likova koji su se očitovali po ovoj temi. Udruženje „Porodični sabor“ se 05.07. 2022 patrijarhu obratilo pismom u kom je , između ostalog, navelo kako mora postojati crvena linija preko koje i naša majka, SPC, mora oštrije reagovati. Za ovo Udruženje se ne radi o jednodnevnoj „Paradi ponosa“ domaćih sodomista, nego o šestodnevnom skaradnom orgijanju kakav Sveti Jovan Zlatoust naziva grijehom strašnijim od ubistva. Ovoma apelu se pridružilo još nekoliko organizacija i u jednoj od rečenica su LGBT aktivnosti nazvali „grijehovno pirovanje“.
Otac Saša je na kraju svoje vrlo nadahnute besjede na Ivanjdan u crkvi Svetog Save kleknuo i zamolio Patrijarha Porfirija da se oglasi po tom pitanju. Ovaj sveštenik smatra da Srpska pravoslavna crkva treba da digne svoj glas protiv moralnog ubijanja srpskog naroda i da će zbog moralne pokvarenosti i blagodat Božija odstupiti od nas, da je Beograd centar razvrata i nemorala, da će učesnici parade narod izvrgnuti ruglu i tu svoju tvrdnju potkrijepio sa nekoliko primjera od kojih posebnu težinu ima rečenica „Evo ti Lazare za koga si poginuo na Kosovu, za one što danas nisu u stanju ni da kažu ne. Mnogi su objavili taj video snimak. Na Fejsbuk profilu beogradskog analitičara Saše Borojevića su se uglavnom našli komentari podrške za oca Sašu: „Ovo je muzika za moje uši! Hvala Bogu da još ima normalnih ljudi. Kad vidim ovo plače mi se, zar je dotle došlo da se mora ovako moliti… Hvala Oče, vi dajete nadu da u našoj crkvi ima još onih koji zaista služe Bogu i narodu. Gospod Vas čuvao!!! Bravo oče!!!, Zdrav i srećan bio cijelog svog života, oče Saša!“ . Međutim, bila su i dva komentara koja predviđaju mjere represije protiv njega jer se usudio da kaže ono što misli: „Ovog će da raščine…neće još dugo biti pop. Ovaj čovjek će izgubiti posao!“
Posebno su uočljivi tzv. voljno-motivacioni stavovi, koji građane pozivaju na aktivno izražavanje protesta. U analizi javnog mnjenja ovi „pozivački“ stavovi uvijek predstavljaju alarm na koji treba reagovati, jer oni svaku šerpicu mogu pretvoriti u pretis lonac. Takvi su npr. komentari „Ustaj Srbijo slavnih predaka, pokažimo da nismo pederska zemlja, da nam se preci ne prevrću u grobu,da se naša djeca ne stide našeg ćutanja. Tih dana svaki paroh treba da povede svoje parohijane na svesrbsku liturgiju u Beograd i da izabere kojom će se carstvu prikloniti… Novom svjetskom poretku ili Lazaru… Mirno i uz Božiju pomoć i molitve da odbranimo čast, dostojanstvo i vjeru, porodične vrijednosti i tradiciju ovoga naroda. Srbi, jeste li muškarci ili ste svi pederi? Sručiti će se kazne na cijeli narod , treba se sijetiti Sodome i Gomore, što vi morate biti ti što prihvatite sve najgore, za čega su ginuli naši sveti preci i trpili tešku bol i smrt? Ja se uzdam u Gospoda da moj grad Beograd neće biti grad Sodome i Gomore. Ako se desi prajd, onda da se odreknemo Beograda kao glavnog grada, neka im ga kao Sodoma neka stoji.
Pokret „Svetosavska Srbija“ je prije nekoliko dana objavilo zahtjev pod nazivom „Zaustavite gay paradu“ u kom se navodi da Beogradu ne treba “titula” homoseksualne prestonice Evrope, niti ima iko u njemu ko mu se raduje. Više od 90 odsto građana Srbije se protivi legalizaciji istopolnih brakova i mogućnosti da homoseksualni parovi usvajaju djecu. Ideja da naš Beograd osam dana ugosti homoseksualce iz cijele Europe i svijeta nije došla od naših ljudi, već iz Brisela. Posto je jasnije nego ikad od tzv. “EU integracije” nemaju ništa, pozivamo Vladu Srbije da bude Vlada Srbije, a ne kolonijalni prikaz Brisela i Berlina i da domaćinstvo “Gay Pride” jednom od evropskih gradova koji bi to zaista voljeli.“ Potpisnik ove objave je Vojislav Mihailović.
Na Fejsbuk profilu Eparhije zvorničko-tuzlanske je postavljena i besjeda vladike Fotija na praznik ikone Svete Bogorodice Trojeručice, u hramu Svetog proroka Ilije u Pelagićevu. Vladika je tom prilikom rekao: „A zašto neko taj ko je to potpisao nije mislio glavom i da dovodi u pitanje svoj narod, njihovu etiku, njihov moral, njihovu tradiciju, njihovu savjest, njihovu istoriju i njihovo vjerovanje, sve. Niko to nije brinuo o tome i sada ljudi dolaze iz potpuno stotog sistema vrednovanja i stotog sistema vjerovanja, onog što nije prihvaćeno u našoj tradiciji i našoj kulturi, srpskoj i pravoslavnoj. Zašto je to bilo potrebno?
Ljudi koji potpisuju takve stvari veliku odgovornost nose , nisu možda svjesni toga. I zato crkva jedino šta može je da apeluje na svijest svih ljudi, da moli, da preklinje, da kumi, da upozorava, da budemo mudri da oni ljudi koji nas vode , vode nas putem spasenja a nikako da nas zavode za Gološ planinu zarad ovih ili ne znam onih interesa.
A interes naroda niko živ ne gleda. Šta ćemo sutra kad naša djeca budu učila u školi da ne znaju kojeg su pola, da l’ su muško, da l’ su žensko, da ne znaju do 18 godina, i da sve to bude normalno. Šta ćemo onda? Mi možemo reći : Gospodo, imate svoju tradiciju, neka vam je, mi imamo svoje pravoslavno predanje. Mi hoćemo da živimo kako smo živjeli. Mi moramo da kažemo „Mi smo pravoslavni Srbi i to ostajemo, djeca Svetoga Save i Svetoga Simeona Mirotočivog, i Svetoga Kneza Lazara kosovskog , to hoćemo da budemo i to je naš put.
A oni neka žive kako žive, neka ih, ako im je dobro kako je dobro neka ih, ali nas nek ostave na miru. Ne treba nama da misionare svoje bezakonje i da to proglašavaju da je to izraz slobode. Kod nas je sloboda samo sloboda života u Hristu, sloboda života u vrlini, u dobru, u pravdi, u čestitosti, u iskrenosti. To je sloboda prava. Njihova sloboda njima, a nama naše pravoslavlje sveto.“
Ova besjeda vladike Fotija me je podsjetila na onu poznatu priču o vrapcima i požaru. Kad je jedan vrabac sipao iz svog kljuna kapi vode na kuću koja gori , drugi ga je pitao zašto to radi kad njegove kapi neće moći ugasiti vatru. Vrabac je odgovorio „ Da, tačno, ali neka se zna na čijoj sam strani“.
Početak javnog zagovaranja istospolnosti
U Knjizi postanja Gospod je rekao „Neka bude čovječica“ , i bi čovječica, jer je tada Gospod uzeo Adamovo rebro i od njega ju je napravio. Hoću samo da naglasim da Gospod tada nije rekao „Neka budu Adam i Steva“ i nije napravio Stevu nego Evu.
Početak javnog zagovaranja istospolnosti se vezuje za Odbor za porodicu pri Svetoj stolici. Ovaj Odbor je u septembru 2012 godine sedam dana zasjedao u Rimu, predsjedavao mu je mons. Vincenzo Paglia i svako veče je rad tog Odbora bio udarna vijest na talijanskoj televiziji RAI uno. Zasjedanje je završeno te subote kasno naveče i bilo je rečeno da će se zaključci objaviti sutradan. Sutradan, u nedelju, su samo prve vijesti oko sedam ujutro objavile tada šokantnu odluku Odjela za porodicu da su homoseksualci osobe sa talentima i kvalitetima koje bi crkva trebala biti u stanju da prihvati. Nijedne kasnije vijesti na Rai uno nisu ponovile tu vijest, već samo na početku revijalnog programa „Rai estate“ oko pet popodne, a homoseksualne manifestacije su se otada počele javljati na svim kontinetima.
Kontekst u kom se dešava Europrajd
Zašto je kontekst u kom se dešava Europrajd od posebnog značaja? Od tog gorepomenutog zasjedanja i te odluke, kojoj je legitimitet u konačnici dala Sveta stolica, je prošlo skoro punih deset godina i ta odluka je uzrokovala značajne promjene u percepciji socijalno prihvatljivog ponašanja. Neki nedavni ekscesi koji su zatalasali javnost i koje bi trebalo pomenuti su:
Prijem u rezidenciji francuskog ambasadora u Vašingtonu povodom Dana državnosti , na kom se pojavio predstavnik Bajdenove administracije Sem Brinton (Sam Brinton) iz odjela za energetiku, u plavoj ženskoj haljini sa plavim ženskim sandalama na štiklu. Ne treba zaboraviti ni prijedlog transrodne Rejčel Levin (Rachele Levine), pomoćnice američkog sekretara za zdravstvo, da se djeci prije ulaska u adolescenciju blokira fiziološki razvoj uz pomoć blokatora puberteta kako bi sama birala pol prije adolescencije i kako bi se djeca mogla operisati i mijenjati im spol u skladu sa njihovim izborom.
Treći događaj koji je nedavno odjeknuo je krštenje djeteta istospolnog para koje je rođeno iznajmljivanjem materice jedne surogat majke. Roditelji djeteta su Evangelos Busis (Evanggelos Bousis and Piter Dundas (Peter Dundas) , obojica grčkog porijekla, djelatnici iz svijeta mode. Dijete je 11.07.2022 u crkvi Panagia Faneromeni u predgrađu Vouliagmeni krstio grčki vladika Elpidofor ( Elphidophoros), koji je za tu priliku doputovao iz Amerike.
Četvrti događaj koji treba spomenuti je da je grčki sud nedavno pustio na slobodu poznatog pedofila Dimitrija Lignadisa, koji je umjesto da odsluži 12 godina kazne za počinjeno krivično djelo zlostavljanja djece platio 30 000 eura kaucije. Inače, grčka vlada je u septembru 2021 godine uvela obavezno seksualno vaspitanje djeci od 4 godine života.
Događaj koji je posebno zatalasao javnost je deseta revizija Međunarodne klasifikacije bolesti Svjetske zdravstvene organizacije (ICD). U ovoj klasifikaciji, koju koriste svi ljekari u svijetu, vezano za problematiku o kojoj pišem imamo tri relevantne grupe iz popisa svih grupa psihijatrijskih poremećaja. To su Poremećaji spolnog identiteta sa šifrom F 64, Poremećaji seksualne sklonosti sa šifrom F 65 i Psihološki i poremećaji ponašanja povezani sa seksualnim razvojem i orijentacijom sa šifrom F66. U odjeljku F 66, u zaglavlju stranice 317, hrvatsko izdanje , stoji napomena: seksualna orijentacija sama po sebi se ne bi trebala smatrati poremećajem koje u prethodnim izdanjima ICD-ja nije bilo. Ako nasumice izaberemo neke od šifri, uočićemo da npr. imamo šifru F 65.0 za fetišizam, za upotrebu predmeta i nošenje odjeće suprotnog spola kao sredstava za seksualno uzbuđivanje i zadovoljstvo, šifru F 64.0 za transseksualizam, da neko bude prihvaćen kao osoba suprotnog spola, šifru F 52.7 za nimfomaniju i slično.
To bi značilo da su se kriteriji za ocjenu psihijatrijskih poremećaja sveli samo na to kako neko zadovoljava svoje seksualne potrebe, a da dijagnostički više nije relevantno sa kim, zbog čega ovakvo ocjenjivanje bolesti nije ni medicinski konzistentno niti je zasnovano na medicinskim kriterijima. Mislim da ne treba ni da naglasimo da ovakva klasifikacija bolesti predstavlja sumrak medicine kao nauke.
Da bi se održala protiv-ravnoteža u pokušajima nametanja istospolnosti kao normalnog seksualnog opštenja, dešavali su se i događaji koji su predstavljali javni protest protiv ovakvih seksualnih devijacija. U Gruziji je otkazana parada ponosa nakon što su se građani sukobili sa LGBT aktivistima i napali na njihov ured 05.07.2021. Tada je na stotine demonstranata izašlo na ulice glavnog grada Tbilisija protiv marša ponosa , demonstranti su napali policiju i novinare. Organizatori Parade ponosa su izjavili da su ulice pune nasilnih homofobičnih napadača zbog čega marš neće biti održan. Pravoslavna crkva je pozvala pristalice da se okupe na javnoj molitvi protiv Povorke ponosa. Inače, ovi događaji imaju i svoju predistoriju. 2019 godine je u Tbilisiju zapaljena zastava duginih boja, a 2013 godine LGBT aktivisti su morali da pobjegnu od rulje, koja je jurila za njima preko glavnog trga, gađajući ih kamenicama, razbijajući prozore i prijeteći da će ih ubiti.
Bugarska pravoslavna crkva se takođe pobunila protiv održavanja gay manifestacija ove godine u Sofiji. Istovremeno je u Crnoj Gori zaštita tradicionalne pravoslavne porodice dignuta na vrlo visok nivo. Na Svetog Sisoja, na liturgiji u manastiru Ostrog, otac Roman je pred Sveto pričešće između ostalih zahtjeva ko ne treba da pristupi Svetoj čaši, naveo „i oni koji vrše bračne dužnosti a koji nisu vjenčani“.
Pre-Armagedonsko doba
U vrijeme kad sam polagala sociologiju porodice, najjači termin koji je upotrebljavala naša profesorica Anđelka Milić je bio fragmentirano razaranje porodice. Nije bilo ni u primisli da bi se model muške figure mogao do te mjere poremetiti da je u najboljem interesu za dječiju sliku o sebi koja se zove „Ja, porodično“ da dijete ne usvoji taj „novo-nenormalni“ model za sopstvenu identifikaciju . Isto se dešava i sa modelom ženske figure. Naime, ovo što se sada radi je cijepanje porodice sjekirom, na način da joj se dijelovi nikad više ne sastave. Porodica će u neko dogledno vrijeme prestati da bude stub društva jer je neko tako projektovao budući razvoj društva.
Nakon imenovanja, patrijarh Porfirije je pred medijima obećao da će propovjedati i svjedočiti Hrista. Ja samo želim da on to svoje obećanje i ispuni. Gledano kroz optiku duhovnog vođstva, od patrijarha sam očekivala društvenu ulogu lučonoše, da svijetli i prosvijetli. Ta uloga je u ovim okolnostima evidentno izostala. Zatim, očekivala sam i društvenu ulogu glasa savjesti, koji bi u ovakvim novo-nenormalnim situacijama postavio jasnu duhovnu granicu između bluda i razvrata na jednoj strani, i tjelesne čistote na drugoj. Patrijarh Porfirije se izjasnio samo 2021 godine povodom donošenja Zakona o istospolnim brakovima „da je za crkvu brak definisan još u Starom zavjetu između prvog čoveka i žene“.
Možda patrijarh misli da njegovoj poziciji ne dolikuje da se o seksu opet javno izjašnjava, ali, griješi, jer se ovde ne radi o perverzijama već se radi o civilizacijskoj prekretnici čiji razvojni parametri se neće moći vratiti nazad ako odu u pogrešnom smjeru. Nametanje novo-nenormalne seksualnosti može da uspije ako građani pognute glave budu prihvatili koncept koji im nudi Ana Brnabić ,i to bi bilo na radost predlagača, a to je Novi svjetski poredak. Nametanje novo-nenormalne seksualnosti može da bude neprihvaćeno i odbačeno ako bude postojala kritična masa osviještenih građana koji će za sobom povući narod i ubijedi ga da iskaže protest i pokaže zube. Neodlučni građani , koji ne znaju da li da prihvate ili odbace nove modele koji im se nude su po pravilu u značajnom broju, a od njih će zavisiti krajnji ishod. Građani stoje na raskrsnici, na kojoj na lijevom putokazu piše „ Ana“ a na desnom „SPC“.
Izbor onih građana koji su u tom značajnom broju i koji su istovremeno neodlučni za jednu od te dvije opcije koje se međusobno isključuju, ovisi o oglašavanju prvog čovjeka crkve i ostalog sveštenstva i monaštva. Iz tog razloga podvlačim da su među tim građanima vjernici praktikanti značajno zastupljeni. Upravo je segment misaonih procesa građana i stvaranja njihovih spoznajnih predodžbi o sopstvenom postupanju u prihvatanju ili odbacivanju novo-nenormalnih seksualnih matrica zona odgovornosti crkve. Kaže se „što je nebo mračnije, zvijezde su sjajnije“ , pa postavljam pitanje koliko takvih zvijezda koje sijaju u mraku SPC zaista ima?I, može li sjaj tih zvijezda nadjačati mrak Ane ….imaone?
Dakle, ako sam rekla da se radi o civilizacijskoj prekretnici, onda je treba i definisati. Ova prekretnica razgrađuje porodicu i ostale socijalne zajednice i prestaje da njima upravlja. Umjesto njih, u fokus je stavljen skup pojedinaca koji su genetski izmijenjeni, duhovno ispražnjeni, psihološki konfuzni zbog krize identiteta, sa pokidanim socijalnim vezama, bez privatne svojine i svog novca, koji postaju vlasništvo države i od kojih se očekuje bespogovorno slušanje i ispunjavanje naredbi vladara koji njima upravlja digitalizovanim komandama. Faktički, NWO vladar svakog ovakvog pojedinca svodi na mentalni nivo obezglavljenog pojedinca uzdrmanog ili razorenog identiteta, koji će najviše ličiti na mutanta. Tako potkapacirani pojedinac neće moći čak ni da shvati da skraćenica NWO znači Novi svjetski poredak i da je on u njemu samo obični točkić koji se ništa ne pita.
Zato patrijarh nema pravo da sebi postavlja dilemu „reći“ ili „ne reći“, odnosno ne oglasiti se po ovom pitanju. Njegova je moralna dužnost da problem spasenja duše dovede u međusobni odnos sa iskušenjima ovog novo-nenormalnog bluda i razvrata, da vjernicima pokaže put spasenja duše i da ih povede ka tom spasenju. Naime, odnos snaga te novo-nenormalne patologije i građana je takav da se već kreirao odnos „Biti ili ne biti“. Reći javno i pokazati prstom će se nezaustavljivo prenijeti na teren „braniti“ i „odbraniti“, posebno omladinu pred kojom je cijeli život. Svaki naknadni pokušaj sprečavanja negativnih posledica po njihovo društveno biće će se pokazati neuspješan jer neće biti pravovremen već zakasnio.
Eto, zato je patrijarh Porfirije trebao da se oglasi u javnosti.
Na Internetu se pojavila i vijest da je premijerka Ana Brnabić otela iz budžeta još 600 miliona dinara (5,1 milion eura) za SPC da ćute o gej paradi baš kad vjerni narod traži od patrijarha Porfirija i Sinoda da se oglase. Druga vijest je bila da je crkva tražila od Vlade Srbije za zabrani gej paradu, ali da je vlada odbila. Ove dvije vijesti ne bih komentarisala jer se još uvijek nije oglasio ni jedan validan izvor koji bi ih potvrdio. Mogu samo da kažem kamo puste sreće da je patrijarh Irinej Anu Brnabić nakon imenovanja za premijerku u startu vrednovao kao osobu neprihvatljivu za crkvu, onda se ne bi usudila da se toliko razmaše krilima.
Obzirom na činjenicu da sam nekoliko godina starija od Njegove svetosti i da pamtim i neke ranije krize kroz koje je prolazila SPC, smatram da imam legitimno pravo da se brinem šta će biti sa mladima kojima duhovno usmjerenje treba i da grije dušu i da otvara oči? Bilo kako bilo, ne želim da upadam u grijeh suđenja i da kvalifikujem postupke patrijarha Porfirija . Neka umjesto mene to uradi Onaj koji je rekao „Kome je mnogo dato, od njega će se mnogo i tražiti“.