Ja pedijatar, ja funkcioner

Podijelite ovaj članak:

Piše: Jagoda Savić

U BiH je bilo još GAVI  krivičnih prijava, i druga je podnešena Tužilaštvu Istočno Sarajevo 2008 godine, a spis je imao broj KTA 59/08. Jedno dijete je vakcinisano vakcinom protiv hepatitisa B, nakon čega je njegovo tijelo počelo da se “suši” i dijete je na kraju umrlo. Svjesna hitnosti u postupanju prije moguće smrti bebe, tužiteljica Zorica Đurđević je ostala da radi prekovremeno do sedam navečer kako bi pripremila prateća dokumenta za slanje uzorka bebinog urina na analizu u laboratoriju u inostranstvo i uz veliki trud  ih je uspjela  pripremiti. Međutim, nakon što je je tužiteljica uradila svoj dio posla, roditelji su odbili da potpišu pristanak da službeno lice ode u bolnicu gdje je beba ležala , da  uzme uzorak i da se putem tužilaštva pošalje u inostranstvo. Budući da roditelji nisu bili ni za šta osumnjičeni i još uvijek su bili legitimni staratelji svog maloljetnog djeteta, a tada je zakon drugačije definisao postupanje po službenoj dužnosti, tužiteljici su ostale vezane ruke. Nekoliko dana kasnije, jednom  od roditelja je ponuđen   posao u jednom državnom ministarstvu, a ja još uvijek imam neke slutnje da su ta dva događaja bila povezana. Bilo kako bilo, Zorica Đurđević je bila jedina tužiteljica koja je u naših 20 godina rada sa vakcinama  svoj posao odradila savjesno i jedina koja je zaslužila da nam ostane u lijepom sjećanju.

Osim blokiranja roditelja oboljele bebe, mislim da ista osoba koja je roditelju ponudila posao u državnom ministarstvu uplela svoje prste i u pokušaj blokiranja našeg prijavljivanja BH slučajeva u američki VAERS, sistem za prikupljanje prijava o vakcinacijskim reakcijama. VAERS, koji  je dio američke Agencije za lijekove Food and Drug Administration, je imao i rubriku za prijave iz inostranstva, međutim kad je njihova ekipa čula naziv naše vakcine, odgovorili su da nam mogu pružiti stručnu pomoć samo za vakcine koje su licencirane u Americi. Baš tih dana je mog sina pratio crveni automobil na čijim tablicama je bilo nabacano blato kako bi se spriječila identifikacija vozila. Dana 16.06.2011 sam MUP-u Kantona Sarajevo podnijela prijavu u kojoj je bilo navedeno i ovo: „da ta osoba odvaja previše sati svog ličnog vremena na čekanje i praćenje, da bi se to vrijeme moglo smatrati njegovim ličnim slobodnim vremenom, već bi se prije stekao utisak da za toliko utrošeno vrijeme mora primati ili honorar ili platu ili imati neki posebno jak lični motiv. Osim toga, pomenuta osoba djeluje prilično obučena za operativni rad na terenu, a to se vidi po načinu prilaska žrtvi s leđa“.

Treća GAVI krivična prijava je bila podnešena Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu 01.10. 2002 godine. Hepatitis b vakcina se pravi tehnikom genetskog inžinjeringa, tačnije rečeno tehnikom rekombiniranja DNK in vitro. Dio DNK materijala se zasijava na podlogu od kvasca,  kako bi se kvaščeve gljivice osposobile za produkciju antigena HBsAG   koji će kad se ubaci u organizam proizvesti imunološki proces u organizmu osobe koja se vakciniše. Tužilac Sead Kreštalica je u svojim rukama imao izjavu međunarodnog donatora vakcine da se poziva na diplomatski imunitet, i odgovor Džordža Milsa, voditelja tadašnjeg odjela za korupciju OHR-a nama od  04.12.2003 godine „da nema osnova za istragu“. Valjda strepeći od tih njemu nedostupnih visina , tužilac Kreštalica nije izvršio ni jednu istražnu radnju kojom bi utvrdio da li je ovo igranje sa genetskim materijalom opasno po zdravlje djece ili nije, da je dužina trajanja zaštitnog efekta zaista bila nepoznata, da je registracijska dokumentacija vakcine  nestala iz arhiva Federalnog ministarstva zdravstva i da se tada biološka identifikacija, odnosno analiza bioloških komponenti vakcine protiv hepatitisa b,  vršila opremom koju naša država nije posjedovala.

Tužilac Kreštalica je barem te četiri elementarne konstatacije mogao upisati u svoj tužilački spis, ako ni zbog čega drugog, da se zbog imidža tužilaštva u javnosti predstavi kao tužilac koji je motivisan da vrši istragu, ako već nije htio zbog svog ličnog obraza.

Dr. Bakir Nakaš, politički angažovan u stranci SDP,  je bio i predsjednik tadašnje komisije za međunarodnu saradnju Federalnog ministarstva zdravstva . Dr. Nakaš je bio jedna od dvije osobe u ministarstvu koje su  saznale da vakcina u svom folderu nije imala prethodne kliničke studije čime  joj je davanje odobrenja za upotrebu prekršilo važeće propise iz te oblasti. Ovu činjenicu nije potrebno posebno dokazivati. U svakom ministarstvu pošta ide prvo u kabinet ministra, pa se presignira resornom pomoćniku ministra i u resorno odjeljenje. Pomoćnik ministra za farmaciju je tada bio mr. Pašan Šehović, dugogodišnja siva eminencija u ministarstvu, pa je dokumentacija istovremeno otišla njemu i predsjedniku komisije za međunarodnu saradnju.

Dr.Bakir Nakaš  nikad nije uspio skupiti hrabrost da  javno prizna nedostatak kliničkih testova. Ni ovu činjenicu nije potrebno posebno dokazivati jer nikada nigdje u medijima nismo pronašli nikakavu izjavu dr. Nakaša o testovima te vakcine. Otprilike dva mjeseca prije smjene dr. Nakaša sa mjesta direktora bolnice „Abdulah Nakaš“ 2013 godine sam otišla da ga zamolim da kao infektolog  javno kaže kako se prenosi hepatitis b i da se ta farsa konačno zaustavi. Dr. Nakaš je tom prilikom odgovorio da mu nije zgodno da se eksponira na takav način jer dugo nije radio u struci pa bi mu kolege zamjerile. Međutim, kada sam spomenula da sam prijavu o nepotpunoj dokumentaciji dobila od jedne doktorice koja je tada bila magistar medicinskih nauka i radila na tome da dobije status primarijusa, što bi značilo  da ta priča nije bila rekla-kazala medicinski nepismenih  građana, dr. Nakaš je odgovorio „Znam o kome pričaš. To je bila članica moje komisije i ja sam ti je posl'o“. Može dr. Nakaš negirati ovu tvrdnju koliko god želi, ali dragi Allah zna kako je bilo.

 

Četvrta GAVI krivična prijava je podnešena Tužilaštvu Bosne i Hercegovine protiv tadašnje  šefice odjeljenja  za zdravstvo u Ministarstvu civilnih poslova Bosne i Hercegovine dr. Draženke Malićbegović. Broj predmeta je bio  T 20 0 KTPO 0002434 12, a odluka o obustavi istrage je bila donešena 17.09.2013 godine.

U prvom pasusu tužiteljičine odluke je navedeno: „jer iz spisa predmeta i dokumentacije ne proizilazi dovoljno dokazanih osnova sumnje“ da je prijavljena izvršila krivično djelo.Najprije ćemo vidjeti da li je ova rečenica tačna. Mi smo se 03. 04. 2012 godine obratili tužiteljici Bosiljčić za zahtjevom da se službeno obrati američkoj Agenciji za kontrolu lijekova (Food and Drug Administration), i njihovom odjeljenju VAERS koje prima prijave  o neželjenim reakcijama na vakcine. Tužiteljica Bosiljčić nikada nije realizovala naš zahtjev, tako da bi gore navedena rečenica trebala da glasi: „jer iz spisa predmeta i dokumentacije ne proizilazi dovoljno dokazanih osnova sumnje“ da je prijavljena izvršila krivično djelo, jer ja nisam pribavila najbitniji dokaz“.

 

Nikad nisam uspjela da razumijem  tužioce koji rade predmete iz oblasti medicinskog prava a koji   očekuju da podnosilac tužbe prikuplja dokaze za koje postoji zabrana pristupa informaciji i koji se mogu nabaviti samo uz tužilački nalog. Ovo se odnosi na dokaze iz  medicinske dokumentacije , koju štiti Zakon o zaštiti zdravlja i na dokaze o korupciji koji se mogu naći sa bankovim računima, a koje štiti Zakon o bankama. Umjesto da izdaju tužilački nalog i utvrde činjenice, tužioci se ponašaju kao da sjede u fotelji vlasnika „General motorsa“  kom se sve prinese i stavi na sto. Faktički, tužioci bez ikakve provjere „ utvrde“  da nema dovoljno dokaza da je počinjeno krivično djelo, a ovakav pristup ne samo da je vrlo nerealan već ne pokazuje ni minimum   podrške  oštećenoj strani.

Zašto je tužiteljičino obraćanje VAERS-u bilo bitno za istragu? Mi smo u VAERS poslali tri prijave, od kojih su dvije bebe umrle a treća je jedva preživjela. U toj bazi podataka su lako mogle da se pronađu uz pomoć tzv. „E“ šifri pod kojima su bebe ušle unutra,  E-54099, E-54100 i E- 54101. Na naš upit šta je bilo sa te tri prijave, dobili smo mejl bez memoranduma američke državne agencije u kom je pisalo da su one uvrštene u VAERS bazu podataka u rubrici „prijave iz inostranstva“ pa jer vjerodostojnost mejla trebalo provjeriti. Sada je za takvu provjeru kasno jer se takva arhivska građa čuva svega pet godina.

Ukratko, dr. Malićbegović je izjavila da ne postoji uzročno-posljedična veza između vakcina i vrlo ozbiljne štete po zdravlje ovo troje djece, da je u dva slučaja odbačen uzrok smrti od zaprimljene vakcine i  da je u trećem slučaju utvrđeno da teška invalidnost nije nastala kao posledica vakcinacije, i  pozvala se na provedene lokalne istrage i njihove rezultate. Tužiteljica je u svom obrazloženju  nedostatku krivice dr. Malićbegović posvetila cijeli pasus. Za razliku od  tužiteljice, VAERS  je prihvatio te tri prijave iz Bosne i Hercegovine. Dakle, mi faktički imamo  dva oprečna mišljenja, na jednoj strani mišljenje najjače i najuglednije agencije za kontrolu lijekova u svijetu i njihovog odjeljenja VAERS, a na drugom  mišljenje dr. Malićbegović, koja je ignorisala VAERS. Ignorisala  ga je i tužiteljica Bosiljčić , iako je u svom obrazloženju navela: „zbog netraženja izlaza punih devet godina je stradao određen broj djece i neriješena situacija se ponavljala , a odgovornost trebaju da snose svi državni službenici medicinske struke, koji nisu uočili faktore rizika u medicinski pogrešno postavljenim GAVI projektima, te da nisu reagovali pokušajem da ih uklone ili smanje.“

 

Tokom saslušanja dr. Malićbegović, po zanimanju pedijatar, a politički angažovana u stranci HDZ, je svojom izjavom u toku istrage obmanula  tužiteljicu Gordanu Bosiljčić na način da je prećutala činjenice koje su mogle da je inkriminiraju. Upravo zato što ih nije ni spomenula, njih ni nema  u tužilačkom spisu.

Najpikantniji detalj prevare tužiteljice Bosiljčić od strane dr. Malićbegović je sakrivanje otvorenog pisma  bivšeg predsjednika komisije za zdravstvo Vijeća Evrope dr. Wolfganga Wodarga. Dr. Wodarg je  nakon posjete Sarajevu i uvida u video snimke oštećene djece koja ne mogu sjediti, odati, govoriti, prinositi kašiku ustima itd., i koja su prošla službeni put kategorizacije invaliditeta, uputio javni apel BH vlastima da oforme nezavisnu komisiju i ispitaju uticaj  vakcina na zdravlje djece. Dr, Wodarg je doktor  sa dvije specijalizacije, čija stručnost je  davala je težinu njegovim zahtjevima. On je svoje otvoreno pismo uputio predsjedavajućem Vijeća ministara 11.01.2011 godine tražeći  obuhvatnu i temeljnu istragu. Neki mediji su  apel  dr. Wodarga objavili na naslovnoj strani, nakon što ga je on  objavio na http://www.wodarg.de/show/3943348.html. Na to pismo je u medijima reagovao dr. Slobodan Stanić, tadašnji direktor Instituta za zaštitu zdravlja RS  iz Banja Luke rečenicom “Ne postoji ni najmanja mogućnost da opasne vakcine budu u upotrebi u RS.”

I ovde imamo dva oprečna mišljenja, dr. Wodarga i dr. Malićbegović, a mišljenje tužiteljice Bosiljčić je ostalo neformirano jer za  javni apel dr. Wodarga nije ni znala. Kad se sve sabere, tužiteljica Bosiljčić nije suočila relevantne argumente, prvi sa VAERS-om jer nije htjela, drugi sa dr. Wodargom jer za njena nije znala, treći sa potpunim odsustvom hemijsko-toksikoloških laboratorijskih analiza stradale djece i njihovo medicinsko tumačenje jer nije shvatila njihovu relevantnost. Tužiteljica Bosiljčić je odlučila da pokloni povjerenje dr. Malićbegović, uvažavajući argumente „ja sam pedijatar“ i „ja sam funkcioner“  državnog ministarstva. Na osnovu njih je tužiteljica  utvrdila “odsustvo odgovornosti vakcina za štetu po zdravlje”. Mi to zovemo sužen fokus, a tužiteljica neka ga zove kako god hoće.

Da je shvatila s kakvim mangupom ima posla, postupajuća tužiteljica je mogla naći način za sankcionisanje. Meni se u pamćenje urezala scena iz jedne kancelarije ministarstva, kad sam ja prijetila dr. Malićbegović da ću je prijaviti ministru Noviću,  a ona me plačući molila da to ne uradim.   U prijemnoj kancelariji ispred te u kojoj smo nas dvije razgovarale je bio  jedan rukovodilac ministarstva koji je čekao da vidi hoćemo lli se dogovoriti ili ću ja ministru napraviti prijavu. Dr. Malićbegović mi je obećala da će mi omogućiti da dobijem neke entitetske izvještaje za GAVI koje sam htjela imati kao dokaze pa sam odustala od prijave. Međutim, kad sam kasnije tražila da ispuni obećanje, mrtva hladna je rekla da nije nadležna da mi ih daje, kao da mi ništa nije obećala.  Da je znala za cijeli kontekst,  tužiteljica je svoju argumentaciju odsustva odgovornosti dr. Malićbegović po Zakonu o Vijeću ministara BiH  mogla premjestiti na Krivični zakon BiH koji tereti svakog građanina koji ne prijavi krivično djelo, bio on nezaposleni obični građanin, bio državni službenik.  Tako je tužiteljica Bosiljčić  izgubila istorijsku priliku da probije kameni zid laži koji su naši pedijatri gradili  punih dvadeset godina.

U ovakvom okviru nam se činilo da svaki daljnji potez koji bismo poduzeli ne bi imao smisla i, shodno tome, nismo čak ni uložili prigovor na drugu tužilačku odluku  jer nam je tužiteljica blokirala motivaciju da nastavimo sa daljnjim dokazivanjem.

 

2.) Drugi pikantni detalj  prećutkivanja činjenica  tužiteljici Bosiljčić su bili naši dopisi ministru Sredoju Noviću  od 14.02.2012 // 17.02.2012 // 02.03.2012 // 01.04.2012 i 17.04.2012, u vezi sa potraživanjima trećih lica za oštećenje zdravlja protiv međunarodnog donatora vakcine. Kabinet ministra je ponovo presignirao naših pet pisama Odjeljenju za zdravstvo. Udruženje je Vijeću ministara BiH  godinu dana prije uputilo zahtjev za naknadu štete za osmoro stradale djece, da bi se vidjelo kakav put treba da prođu roditelji da bi postigli pravično rješenje, po osnovi obaveza države BiH prema UNICEF- u.

U tim dopisima je bio  obrazložen pravni i medicinski osnov  za naknadu štete za zdravlje. Tačnije rečeno, kompenzacija se treba vršiti na osnovu međunarodnog sporazuma potpisanog 13. oktobra 1993 između naše zemlje i  međunarodnog donatora i sporazuma potpisanog 18. aprila 2010. Ovim sporazumima se Vijeće ministara BiH imenuje odgovornim za takve žalbe ( stranice 15 i 16) ako dijete preživi štetu od vakcina koje je nabavio međunarodni donator. A vakcina protiv hepatitisa B iz GAVI projekta jeste stigla  u našu zemlju preko tog međunarodnog donatora. Međutim,  ova procedura se godinu dana razvlačila po zgradi državne vlade  i još uvijek nije bila ni uobličena u zaključak koji bi se poslao na sjednicu Vijeća ministara BiH.  Ostvarenje dječijih prava za naknadu štete za oštećenje zdravlja je bio zadatak odjeljenja dr. Malićbegović i ona ga je zakočila, pokazavši  da  naša država nije dorasla  zadatku zaštite prava djece i da bi pružila neodgovarajuću  pravnu pomoć u procedurama za naknadu štete.

Tužiteljica Gordana Bosiljčić se nije bavila tužbama  za naknadu zdravstvene štete protiv međunarodnog donatora dječjih vakcina. Nemajući dovoljno visprenosti da dokuči psiho-profil prijavljene državne službenice i da iz njenog iskaza uoči besramno laganje, tužiteljica Bosiljčić je ostala uskraćena čak i za saznanje da je zahtjev za naknadu štete uopšte postojao jer ni njega nema u tužilačkom  spisu kao i za saznanje  kolika šteta je time nanešena djeci u BiH.

 

3.) naše pismo ministru civilnih poslova BiH Sredoju Noviću od 26.9.2012 je kabinet presignirao Odjeljenju za zdravstvo. U pismu  su bili navedeni ključni uzroci krivičnog djela neprijavljivanja teških vakcinacijski reakcija od strane brojnih pedijatrijskih službi. Posebno su bili podvučeni istovremena primjena dvije vakcine od dva proizvođača ( tzv. koadministracija),  tumačenja smrti djeteta nakon vakcinacije dijagnozom SIDS-a (iznenadna novorođenačka smrt bez objašnjenja) nakon unošenja neuro-toksina u organizam, nedostatak toksikoloških analiza bočica vakcina i problem nezrele jetre novorođenčadi.

U Federaciji BiH je posebno  zabrinjavajući bio broj od 157 umrlih  beba  u zadnjih 20 godina kojima  je u prijavnom listu uzrok smrti  bio označen kao “nepoznat ili neobjašnjen“, što je 4,77 % . Razlog ovoj klasifikacijskoj oznaci može biti i propuštena ili neblagovremena dostava podatka, ali i  dijagnoza iznenadne novorođenačke smrti (SIDS). Ovu dijagnozu pedijatri nazivaju iznenadna novorođenačka smrt bez objašnjenja, ali nikad nisam čula da je neki pedijatar svog umrlog malog pacijenta podvrgao kompletnoj kliničkoj obradi ili predložio patologu da je uradi kako bi dobio barem neko objašnjenje. U cijeloj našoj državi ova dijagnoza, čija šifra u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti je R95,  je klinički potpuno neobrađena. Ja bih se pitala da li SIDS bez objašnjenja može postati SIDS sa objašnjenjem, jer je ova dijagnoza  neprihvatljiva u okolnostima bombardovanja nejakog  organizma  malih beba hemijskim supstancama iz 13 vakcina koje prime u prvoj godini  života, i kojima niko nije mjerio količinu hemijskih supstanci iz vakcine koje su unešene u mali bebin organizam i da li su neke od njih izazvale toksični efekat ili nisu. Znala sam barem dvadesetak slučajeva beba umrlih nakon vakcinacije kojima je neosnovano i bez ikakvih laboratorijskih analiza data dijagnoza SIDS.

4.) 22.02.2012 sam podnijela žalbu zbog neosnovanih mjera nadzora koje su na meni primijenjene. Dr. Malićbegović je usmeno zatražila od Službe za unutrašnju sigurnost Vijeća ministara BiH da me prati od recepcije do kancelarije u koji sam namjeravala ići svaki put kad uđem u zgradu i obrnuto, od te kancelarije do izlaznih vrata zgrade vlade, kao da sam terorista ili kriminalac. Ako zastanem da odem u WC, pratilac iz obezbjeđenja ostane da stoji u hodniku, blizu prvih ulaznih vrata od toaleta i čeka da izađem, da bi mogao nastaviti da me prati.

 

Najveću odgovornost za ovaj eksperiment nad bebama snosi Svjetska zdravstvena organizacija koja je ovu vakcinu “bez pokrića“ zaštitila svojim autoritetom i omogućila njenu upotrebu izdajući joj certifikat o kvalitetu.  Njemački  Institut za vakcine “Paul Ehrlich“ iz Langena, Njemačka, od 28. 06. 2002 godine, je  naveo da je u novembru  2001 godine Svjetska zdravstvena organizacija , procedurom koju je vodila gđa Nora Delpiane, donijela odluku da je vakcina protiv hepatitisa b, proizvedena u Južnoj Koreji,  “kontinuirano prihvatljiva za podršku UN agencijama“.

Međutim, nigdje se nisu mogle dobiti informacije o tome  na osnovu kakve i koliko potpune tehničke dokumentacije je izdat certifikat WHO o kvalitetu, sigurnosti i efikasnosti“ i na osnovu kojih parametara da vakcina  odgovara najvišim međunarodnim standardima, pa smo  smatrali da treba pribaviti kopiju te dokumentacije. Postoji ozbiljna i osnovana sumnja da se vakcinacijske reakcije nisu službeno registrovale kako bi se vakcina predstavila u pozitivnom svjetlu radi daljih prodora proizvođača vakcine na svjetsko tržište i daljeg obrtanja para putem donacija u okviru UN-a. Zarada farmaceutske kompanije koja je proizvodila tu vakcinu protiv hepatitisa b  samo u BiH je iznosila oko 24 miliona eura, a u ostalim zemljama gdje se radio GAVI projekat još dodatnih 144 miliona eura (app.) Potpisnik  prvog GAVI ugovora sa BiH iz 2002 godine je bio Zlatko Lagumdžija , tadašnji ministar vanjskih poslova BiH i predsjednik SDP-a , a  potpisnik drugog iz 2011 godine je bio profesor  Safet Halilović,  tadašnji ministar  civilnih poslova BiH i član „Stranke za BiH“.

Subscribe
Notify of

0 Komentari
Oldest
Newest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x